BMW i dokaz da je svijet automobila otišao u krasan…(cenzura)
Ako poput nekih od nas ovdje razmišljate poput dinosaura i smjer u kojem auto-industrija danas ide smatrate glupim, smiješnim i nepotrebnim, eto vam još jedan razlog da razmišljate na takav način…
„Ma auti su danas k´o laptopi i mobiteli“ reče jedan moj susjedi prije nekoliko dana. I usprkos tome što se dotična izjava u trenutku učinila smiješnom i ne baš pretjerano istinitom, nakon samo nekoliko minuta je hrčak u glavi krenuo trčati pa su krenule misli i usporedbe.
Uglavnom, nakon završenog procesa razmišljanja (tj. nakon što se hrčak u glavi umorio, izašao iz kotača i otišao spavati) krenule su usporedbe, seciranje vijesti, informacija i navoda iz kuloara svijeta automobila te mali milijun ovakvih ili onakvih stavova i komparacija.
I u tom se trenutku ova naizgled blesava rečenica ipak ispostavila istinitom, jer svijet automobila doista odlazi u smjeru strujnih krugova, piksela, senzora i gestikulacija, što uvelike podsjeća na jedan veliki techno-party bez DJ-a kojeg svi mogu vidjeti ispred sebe.
Da elaboriram…
U današnje vrijeme automobili dolaze s kompjuteriziranim mjenjačima i procesorima zvuka. Imaju Infotainment-sustave koji prepoznaju mahanje rukama. U sklopu popisa opreme sadrže ambijentalnu rasvjetu koja se mijenja prema raspoloženju i sustave koji prepoznaju nivoe stresa te potom prilagođavaju ambijent unutar interijera. A onda pak s njima možete pričati i svi će ti sustavi prepoznati kakve ste volje, je li bilo seksa sinoć ili ne te jeste li se oznojili i kako to utječe na vaš dan za volanom.
Sve su to samo trešnjice na vrhu torte koja u opisu današnjeg sasvim običnog automobila donosi svu silu nepotrebnih i glupih pomagala i igračaka zbog kojih automobili danas sve više sliče na dnevne sobe. A onda se ljudi u tim svojim dnevnim sobama opuste malo previše, precijene svoje vozačke sposobnosti i s vremenom zaboravljaju što u osnovi upravljanje automobilom zapravo znači. Zato nam se (između ostalog) crne kronike pune sa sudarima, ozljedama i nepotrebnim smrtima.
Ali trend unutar auto-industrije već odavno ne naglašava upotrebljivost i vozna svojstva automobila, već se dodvorava onima koje sam proces vožnje zapravo i ne zanima baš previše.
Uglavnom, da… Zbog svih tih senzora, adaptera, opcija, strujnih krugova i glupavih sustava pomoći oko ovog ili onog za volanom, automobili danas doista ispadaju pokretnim laptopima koje čak nije potrebno niti znati parkirati. Stoga je prva rečenica iz ovog teksta sve samo ne smiješna i apsolutno je istinita.
Naravno, čast iznimkama kojih u svijetu automobila i dalje ima, ali tih je iznimki iz dana u dan sve manje i manje.
E sad… S obzirom na to da ljudi danas češće kupuju opremu nego sam automobil, naravno da su se proizvođači automobila lagano preorijentirali prema takvom načinu razmišljanja. Shodno tome automobili danas imaju opciju „apdejtanja“ softwarea i time se ponašaju poput PlayStationa ili mobilnog telefona.
A onda vrijedi spomenuti i jedan od najblesavijih primjera današnje auto-industrije koji se svodi na hrpetinu unaprijed ugrađenih opcija koje su ovisno o opremljenosti automobila jednostavno zaključane ili ugašene.
Takav pristup sklapanju jednog automobila smatram iznimno ciničnim. I to ne na dobar ili barem nazivno zabavan način, već upravo suprotno.
Dotični pristup u samoj srži podrazumijeva isporučivanje automobila s kompletnim „hardwareom“ koji je jednostavno deaktiviran ili zaključan, jer kupac nije nadoplatio aktivaciju. Time je s jedne strane kupac u zabludi, s druge je pak automobil teži, a s one treće je proizvođač zapravo isporučio proizvod koji ne odgovara onome što je kupac naručio.
A onda kreću muljaže s naknadnim nadoplatama i radnim satima potrebnim za ugradnju nečega za što je potrebno dvaput kliknuti mišem…
Zbog svega toga je hrčak u mojoj glavi natjerao misli da aktualno stanje u kojem se auto-industrija danas nalazi odu u smjeru definiranja i detektiranja laži s kojima nas proizvođači automobila hrane.
I što je najgore od svega, automobili sklopljeni na takav način zapravo troše određene resurse koji možda nikada neće biti iskorišteni iako su u obliku nekog sustava ili komada opreme u tvornici ugrađeni u automobil.
Ali ni to nije sve, jer u ovom trenutku dolazimo do jedne od najvećih nebuloza u današnjem svijetu automobila.
I bavimo se idejom koju je za neka tržišta pokrenuo BMW.
Naime, BMW je pokrenuo svoju uslugu pretplate na opcijske dodatke iz popisa dodatne opreme za svoje modele. Dotična inicijativa već je predstavljena na području Velike Britanije, pa vlasnici novih BMW-ovih modela sada mogu aktivirati određene tehnološke opcije i funkcionalnosti (koje nisu bile specificirane kada je automobil napravljen) plaćanjem mjesečne naknade.
Da… Dobro ste pročitali… Nakon Google Play i Apple virtualnih dućana eto nam u tom svijetu i BMW-a koji će svoje tzv. „premium“ automobile učiniti nešto manje „premium“ autromobilima otvaranjem svoje virtualne trgovine pod nazivom ConnectedDrive Store.
Dotična će virtualna trgovina u ponudi imati svega i svačega. Ali za oko instantno najviše zapinju opcije s kakvima bismo se inače igrali unutar nekakvog konfiguratora ili o njima raspravljali s prodajnim predstavnikom u nekom od BMW-ovih salona.
Pod opcijama koje se mogu kupiti u sklopu ConnectedDrive trgovine eto nam komadića opreme poput grijanja volana ili sjedala.
Zatim je tu i aktivni tempomat i još sva sila stavki s popisa dodatne opreme. A za kraj je moguće kupiti čak i prilagodljivi „M“ ovjes kakav se oduvijek prodavao uz doplatu.
Sve je to moguće naknadno nabaviti i aktivirati za bilo koji novi BMW, ali u cijeloj priči (naravno) postoji i „kvaka“.
A ta se „kvaka“ naziva pretplatom.
Naime, ako želite grijanje volana ili prednjih sjedala, svaka od tih opcija na tržištu Velike Britanije košta desetak Funti mjesečno. Ako pak želite automatsko uključivanje dugih svjetala, to je također 10 Funti na mjesec, a ako vas privlači „Driving Assistant Plus“ (odnosno aktivni tempomat sa svojim naprednim polu-autonomnim funkcijama), pripremite nekih 35 Funti, jer ta funkcionalnost na vašem BMW-u mjesečno upravo toliko košta.
Naravno da nije sve stavke iz popisa dodatne opreme moguće uzimati paušalno, jer se neke poput adaptivnog „M“ ovjesa za 399 Funti moraju kupiti odjednom. Zatim postoje i neke opcije koje uopće nije moguće kupiti ako nisu naručene odmah u startu. Ali za većinu njih ipak postoji opcija kupnje i uz nju povezana tarifa koju je moguće platiti odjednom ili na mjesečnoj bazi.
Vidite li magnitudu gluposti koju je BMW ovime osmislio?
Za pretpostaviti je da vidite.
A vidimo je i mi.
Ali mi uz to kao vječni cinici vidimo i milijun i jednu opciju za zbijanje šala na račun BMW-a i jedne ovakve ideje.
Stoga u ovom trenutku prestaje drama i počinje zezancija…
U maniri te zezancije u kombinaciji s cinizmom i sarkazmom u ovom bih trenutku poželio navesti sva pitanja koja su mi trenutno u glavi prisutna vezano uz ovu ideju i način izrabljivanja kupaca.
I naravno da neću uspjeti nabrojati sva, jer je sama ideja toliko retardirana i izrabljivački nastrojena da misli jednostavno bježe same od sebe i hrčak u mojoj glavi radi prekovremeno.
Ali ajmo ipak nabrojati barem neka pitanja po barem nekakvom odokativnom redu…
Dragi BMW…
S obzirom na to da svi znamo kako s ovim digitalnim kretenizmom i lopovlukom upakiranim u „premium opcije“ sigurno nećete stati na tržištu Velike Britanije, već ćete cijelu tu izrabljivačku priču proširiti i do naših krajeva, zanimaju me neke stvari…
Hoću li moći kupiti bazni BMW serije 3 i od njega klikanjem na opcije unutar vaše digitalne trgovine plaćanjem paušala napraviti M3?
Hoću li moći zatražiti rabat ili ležarinu na osnovu vašeg deponiranja stavki s popisa opreme koje nisam tražio, a vi ste ih ugradili (ili bolje rečeno deponirali) u moj automobil?
Hoću li moći nadoplaćivati konje i „njutne“ kada mi naraste plaća i to budem u mogućnosti platiti?
Hoću li moći napraviti „apdejt“ s limuzine na karavan i obrnuto ukoliko mi ta opcija zatreba?
Hoću li moći po autocesti voziti brže od 130 kilometara na sat ili ću i tu opciju morati nadoplatiti s (barem) par Eura po kilometru na sat?
Hoću li moći poslušati sat vremena nekog DJ-seta bez upadica u obliku reklama ako prošireni radio-paket ne uzmem na pretplatu?
Hoću li moći zakočiti s 200 kilometara na sat odjednom, ili ću od 200 do 100 morati platiti svakih 10, a ostatak dobiti „gratis“ jer stoji u popisu opreme?
Hoću li moći doplatiti X-Drive pogon ako ga u startu nisam kupio za svoj 318d?
Hoću li morati doplatiti za korištenje više od 3 brzine svog automatskog mjenjačkog sklopa?
Hoću li morati doplatiti svaki decibel zvuka iz ispušnog sustava koji je iznad 34?
Hoću li morati doplatiti za uključivanje opcije žmigavaca koji rade, ili te opcije nema na popisu?
Hoću li morati doplatiti podizanje maksimalne brzine za sve brojke iznad 80 kilometara na sat?
Naravno da pitanja ima još, ali trebalo bi mi nekoliko sati i milijun redaka teksta da ih sva ovdje popišem kako treba. Stoga bih vas cijenjene čitatelje zamolio da i sami postavite koje, jer najiskrenije vjerujem da ovakve idiotske inicijative zaslužuju veliki odjek javnosti.
Na kraju krajeva, netko će kupiti automobil bez uključenih opcija, pa će ih neki od vas kupnjom tog istog automobila u polovnom stanju morati uključivati i plaćati. A to bi pak paušalno ili odjednom moglo biti jako skupo.
I jako nepotrebno.
I jako lopovski, ako se neke od nas ovdje pita.
U svakom slučaju vrijedi reći „Bravo BMW“. Konačno ste ovim potezom uspjeli objasniti da „premium“ segment zapravo znači samo porez na budale.
Samo tako nastavite.
