Autopraonica budućnosti – pere i do 400 auta u sat vremena
Eto još jednog čavla u lijesu klasičnoj ručnoj alternativi pranja automobila. U Stuttgartu počela s radom autopraonica budućnosti koja će sigurno promijeniti princip rada postojećih praonica.
Razmišljajući o tome kako bih uopće započeo ovaj tekst, misli su me odvele u 1994. godinu, kada se u Zagrebu pojavila prva prava automatizirana autopraonica. Bilo je to vrijeme kada sam kao „svježi“ vozač malo pomalo tunirao, stilizirao i općenito dorađivao (mamin) sivi Audi 80, pa kako je automobil iz mjeseca u mjesec zbog svih tih prerada i dorada izgledao sve bolje i bolje, naravno da mi je bilo bitno i da ga održavam čistim.
S obzirom na to da u centru grada nije bilo mogućnosti prati automobil ispred zgrade, jedina dotadašnja mogućnost bila je platiti pranje automobila u nekoj ručnoj praonici. No to je bila izuzetno skupa opcija za jednog svježeg vozača i studenta kojem je često falilo novaca u džepu, tako da sam automatsku autopraonicu zapravo jedva dočekao.
Automobil se od tog momenta prao svaki tjedan, a ponekad je i nekoliko puta tjedno „program broj dva“ itekako dobro došao. Prolaskom kroz četke i smijuljenjem na raznorazne asocijacije koje bi mi tijekom sušenja automobila i kapljica koje su od siline zraka bježale po vjetrobranskom staklu padale napamet, sam proces pranja uz sebe je vezao jako puno toga.
Na parkiralištu autopraonice nakon pranja se automobil dodatno brisao, nanosio se vosak na litre, do visokog sjaja su se glicerinom mazale gume, a tu je bio i onaj sociološki moment koji je podrazumijevao pripreme i dogovore za izlazak, opušteno pričanje do sitnih sati uz tu i tamo pokoju popijenu bocu soka od hmelja.
Dakle autopraonica je za mene i tadašnju ekipu auto-entuzijasta oko mene ubrzo postala puno više od pukog pranja automobila.
Godinama kasnije je „program broj dva“ u mojoj omiljenoj autopraonici postajao sve skuplji, cijena goriva je također nemilo rasla, nije se više izlazilo kao prije, a i shvatio sam da četke u automatskoj praonici malo pomalo oštećuju lak na automobilu. No u to su se doba na području grada Zagreba malo pomalo počele otvarati samoposlužne autopraonice koje su uz praktičnost i nisku cijenu pranja automobila zapravo i opet ponudile odličnu alternativu i dalje (pre)skupim ručnim praonicama.
Doduše slogan „operi svoj auto za deset kuna“ i njemu slični nisu baš bili istiniti, jer se za taj novac ipak treba proći uzduž i poprijeko čitavog automobila barem dvaput, a i u tu optimistički postavljenu cijenu nije uračunato usisavanje interijera, no i dalje je nešto sitnih kuna palilo „miniwash“ i velikom brzinom skidalo prljavštinu s automobila zajedno s „tvrdokornim mrljama“ koje su u današnje vrijeme u sklopu medija toliko popularne.
Dakle upotrebom samoposlužnih autopraonica ispada kako su čistoća automobila, potrošeno vrijeme i potrošačka košarica u savršenom balansu.
No tako je u našim krajevima…
U Njemačkoj se već nekoliko godina razvijaju inteligentni sustavi kojima bi se suživot s automobilom za svakog vlasnika uvelike olakšao. Tako se tijekom posljednjih godina uz inteligentan sustav registracije i osiguranja vozila (za razliku od ovog domaćeg koji graniči s retardacijom), te mobilnih stanica za tehnički pregled vozila pojavilo i nekoliko ideja oko automatiziranih sustava parkinga, od kojih je možda najpoznatiji onaj nazvan RAY, koji se od početka godine testira na aerodromu u njemačkom gradu Düsseldorfu.
No kako vrijeme odmiče, pametni ljudi ne spavaju, već smišljaju nove načine kako vozačima olakšati živote na ovaj ili onaj način. Pa eto, u toj maniri se u njemačkom gradu Stuttgartu pojavila jedna revolucionarna i ultra-moderna autopraonica koja bi uskoro mogla postaviti trend za ostatak Europe.
Dotična je prisutna pod nazivom „Mr. Wash“ i za početak je jedna od najvećih automatskih autopraonica na svijetu, te predstavlja investiciju od oko četrdeset milijuna eura.
Da, u financijskom smislu takva investicija za nešto trivijalno poput pranja automobila možda zvuči megalomanski i pretjerano, no s obzirom na cijenu od samo 6 eura po automobilu i radni kapacitet od 400 automobila na sat, što pak nekom zdravom matematikom ispada kao brojka od nekih pola milijuna opranih automobila godišnje, stvari nekako same po sebi sjedaju na pravo mjesto, zar ne?!
Ideja je bila na najbolji i najbrži način automatizirati proces pranja automobila, no s druge strane klijentima ponuditi i „ljudsku ruku“, s obzirom na činjenicu da se pretpranje i uređivanje interijera svakog automobila vrši ručno od strane zaposlenika, što pak uz sve prednosti ovako postavljenog poslovanja još čuva i nekolicinu radnih mjesta.
Paralelno uz automatsko pranje automobila koje unutar svih procesa traje osam minuta, klijentima je na raspolaganju i mini-bar gdje čekajući svoj automobil mogu uživati u šalici kave, dok je možda najzabavniji segment uobličen u tzv. „Dog bar“, gdje je psima vlasnika automobila koji su na pranju moguće odabrati neku od poslastica iz svakodnevne ponude.
Dakle uz čistoću i skraćeno vrijeme pranja automobila, niti čovjek i njegov najbolji prijatelj ne ostaju uskraćeni za jedno iznimno pozitivno iskustvo.
Prema riječima glavnih i odgovornih ljudi na čelu ovog naizgled megalomanskog projekta, „Mr. Wash“ bi u jako kratkom vremenu trebao postati isplativim projektom, te se uz već postojeće i ovu najnoviju u Stuttgartu ubrzo očekuje još ovakvih autopraonica u još nekolicini njemačkih gradova, a zatim se očekuje ekspanzija ovakvih autopraonica i izvan granica Njemačke.
Samim time se postavlja pitanje kad bi se u našim krajevima moglo dogoditi ovakvog što, ili bi s obzirom na „mito i korupcija“ sustav poslovanja u našim krajevima još bolje bilo zapitati se hoće li ikada neki ovakav projekt zaživjeti u lijepoj nam našoj.
Nekako sam sklon razmišljanju kako se odgovor nameće sam po sebi…
