Audi Q5 i jedan zbunjeni autor
Kako naslov kaže, s jedne strane ovog teksta nalazi se najnovija Audijeva ideja vezana uz performanse, dok je s druge strane riječ o autoru ovog teksta kojem ideja SUV-automobila i usmjerenja prema performansama i dalje nikako nije jasna.
Ingolstadt je za mnoge jedno predivno mjesto. Meka uspjeha u sklopu raznoraznih auto-sportova i dom jednog od najinventivnijih proizvođača automobila na svijetu. Naravno, riječ je o Audiju.
Tijekom godina i godina slavne povijesti ove marke, sportski pedigre pojedinih modela jednostavno je nemoguće zanemariti.
Dapače, tijekom godina i godina bogate povijesti ove marke, tj. od vremena Auto-Uniona do danas, Audi je na tržište ponudio nekolicinu apsolutno bezvremenskih strojeva.
Istovremeno je i na mnogim sasvim običnim modelima ovog proizvođača svoje mjesto našla vrhunska tehnologija, pa je tako Audi u svijetu inovacija pionir u mnogo toga – od 100% galvanizirane karoserije (što je super u smislu sprječavanja korozije), preko božićne rasvjete u obliku LED-farova (odnosno dnevnih svjetala), pa sve do „space frame“ karoserije koja je za mnoge od premijernog korištenja na Audijevom modelu A8 do danas postala svojevrsnim standardom.
Unutar domene auto-sporta je manje-više ista priča, jer je ova tvrtka zaslužna za mali milijun omanjih revolucija, od kojih su možda najpoznatije dvije: ona koja podrazumijeva utilizaciju pogona na sva četiri kotača u svijetu Rallyja, te ona koja podrazumijeva ideologiju uštede goriva među modernim bolidima, odnosno utilizaciju Diesel-motora u utrkivanju.
Doduše moram priznati kako na taj drugi navod ne gledam nimalo blagonaklono, jer utrke prema mom mišljenju (a i mišljenju mnogih s kojima sam imao prilike razgovarati) ne bi smjele ovisiti o količini ulazaka u boks, niti bi bolidi trebali služiti kao brzi pokretni jumbo-plakati s kojima se reklamiraju uštede motora na civilnim automobilima. No to je Audijev trend i valjda se oni zbog toga dobro osjećaju usprkos suprotnim mišljenjima i stavovima mnogih štovatelja svijeta automobila i utrkivanja.
Dakle Audi je tvrtka koju ne definira samo Quattro, tj. najprodavaniji pogon na sva četiri kotača, već priča o ovom proizvođaču automobila prelazi u mnoge druge sfere s kojima su se tijekom posljednjih (skoro) stotinu godina na dnevnoj bazi koristili mnogi vozači.
Isto tako vrijedi napomenuti kako je Audi tijekom svog tog vremena na tržište ponudio oveću količinu modela apsolutno posvećenih prema performansama, pa kako sam jedan dio tog usmjerenja uspio doživjeti i na vlastitoj koži, recimo samo kako modele RS2, Sport Quattro (odnosno Urquattro), te R8 unutar mnogih misaonih top-lista stavljam na jako visoke pozicije.
Pa što se onda dogodilo unutar zidova te tvrtke, da u današnje vrijeme izuzev fotokopiranih modela od većeg prema manjem Audi stremi u sferu modela koji se nazivno usmjeravaju prema performansama, a u bazi su zapravo furgoni i modeli s kroničnim poremećajem osobnosti.
Kao dokaz toj tvrdnji (usprkos mnogima koji će instantno pomisliti da sam u krivu) nudim posljednji u nizu pokušaja stvaranja brzih automobila unutar SUV-kategorije: Audi Q5 RS.
Dotični je „stroj za uživanje u vožnji“ (što uvelike podsjeća na BMW-ov vječiti slogan) baziran na modelu Q5 i kao takav na svijet dolazi u obliku umanjene kopije ogromnog i nezgrapnog SUV-a pod nazivom Q7.
Koliko sam shvatio, ideja iza ovog automobila u pravilu podrazumijeva apsolutnu praktičnost uz isto tako apsolutne performanse i vozački gušt. No već samim time i ja apsolutno sumnjam u istinitost obje tvrdnje i koliko god se gazde u Audiju trudili objasniti suprotno, cijelu priču „pušim“ isto toliko, koliko pušim i kubanske cigare na dnevnoj bazi. Dakle nikako.
Rupert Stadler (kao glavna faca u Audiju) nedavno je uz objavu vezanu uz ovu psihotičnu kreaciju objasnio kako „ključni dijelovi tržišta za naše automobile iz godine u godinu sve više traži SUV-modele posvećene performansama. Kada smo zahtjevima tog tržišta odgovorili s modelom Q3 RS, tj. s puštanjem tog modela u proizvodnju, očekivali smo dobru prodaju. No prodaja je na kraju nadišla sva naša očekivanja i prognoze.
Stoga smo odlučili napraviti sljedeći logičan korak i tu potražnju dopuniti s novim modelom koji će imati istu bazu, uz još više tehnoloških prednosti“.
Uglavnom bi se „na prvu“ reklo kako je cijela ta priča apsolutno fantastična, ali kako to obično biva, eto mene s jednim problemom…
Naime, koliko je meni poznato, tržište automobila (kao i svako drugo) boluje od kroničnog sindroma pomodarstva i krivih vrijednosti. Npr. ako samo pogledamo trendove pametnih telefona koje usprkos knjižicama s uputama za korištenje i dalje koristi velik dio ljudi koji ni mail ne znaju poslati, ili pak zastranimo u sferu dodatne opreme i tehnologija na automobilima s kojima se preko 36% ljudi ne koristi nakon kupnje, nekako postaje jasno o čemu pričam.
Naravno da uvijek ima onih koji su svoje afinitete podredili utiliziranju novih tehnologija u sklopu svakodnevice, te su na neki način postali čak i ovisnici o svoj toj digitaliji, no takvi su ljudi u manjini, dok većinu kroje oni kojima je poimanje gadgeta i(li) vrhunski opremljenih automobila jednako pojmu „statusnog simbola“.
Zakon velikih brojeva u teoriji vrlo jednostavno sortira neke stvari, a u praksi se iz dana u dan pokazuje tko sve što kupuje i zašto, pa tako izvan okvira striktno konzumentskog društva nema smisla pričati o pravim vrijednostima i željama, kad njih (većinom) ionako diktiraju raznorazne forme marketinga.
Dakle, ako se mene pita, tržište (kao generalni pojam) u današnje vrijeme doslovce guta sve što proizvođači guraju na njega, pa je takav slučaj i s Audijevim Q-nešto RS modelima koji postoje ili će tek postojati – tim više što Audi sam po sebi u današnje vrijeme slovi kao prestižna marka.
Uglavnom, g. Statler je jasno i glasno izjavio da će Audi Q5 RS uskoro postojati i u stvarnosti, a ne samo na papiru i u obliku raznoraznih najava, a time će Audi dobiti još jedan komadić novog lica oko kojeg se ova tvrtka već godinama iz petnih žila trudi.
Tehnološki gledano, nema sumnje u to da će ovaj model biti superioran u klasi tzv. „performance SUV“ modela, te da će na tržištu zasjati punim sjajem i prodavati se kao sumanut, ma kakva bila cijena. Tome pak u prilog idu i brojke koje govore o 3-litarskom V6 motoru snage 450 konja, koji je tehnološki napredniji, čišći i iskoristiviji od dosadašnjeg 4,2-litrenog V8 motora s kojim raspolaže većina današnjih RS-modela ove marke.
Isto tako vrijedi napomenuti i kako će upravo Audi Q5 RS započeti jednu sasvim novu tehnološku eru u sklopu koje će ostatak RS-svite izvan okvira SUV-automobila dobiti isti motor, isti mjenjački, te identičan pogonski sklop, te će Audi RS4 i RS5 uskoro postati dio obitelji koja ne bira formu, već se hvali funkcijom.
No sve su to realno gluposti i mazanje očiju onih koji će kupiti bilo što dokle god se na tome nalazi logotip s četiri kruga (ili paraolimpijski znak, ako ćemo biti zločesti).
Audi Q5 RS će 2017. godine (kada prema planu treba izaći na tržište) biti još jedan u nizu pomodarski nastrojenih automobila koji stvarnu definiciju zapravo nemaju, te se hvale atributima koje će iskoristiti možda 5% vlasnika. Ostalih 95% će na dnevnoj bazi jednostavno uživati u tome što susjedima nabijaju komplekse, te u prometu glumataju brze, dobre i sigurne vozače kojima je „obitelj na prvom mjestu“, što je po mom mišljenju jednostavno krivo.
Stoga ću se vratiti na sam početak ovog teksta u sklopu kojeg sam bio zbunjen, te ću reći da mi jednostavno ne ide u glavu kako je do ovakvih brkanja pojmova uopće došlo, te zašto proizvođači automobila poput Audija i dalje nastavljaju u tom tonu.
Možda će netko reći da sam lud ili da sam jednostavno dinosaur koji još uvijek nije shvatio da je izumro, no takve bih samo pitao bi li s ovakvom visokom i nezgrapnom, te luksuzno-opremljenom kopijom cigle s oznakom Q7 usprkos reklamama od strane Audija otišli na stazu i obarali vrijeme „onako za gušt“.
Vjerujem da je to zapravo retoričko pitanje, no istovremeno i ono na koje Audi itekako dobro zna odgovor, no svejedno se pravi plemenit i „tržištu pruža ono što tržište želi“.
Rekao bih da je to zapravo smiješno, no nekako više naginjem prema nekim drugim opisima, pa je možda bolje da s ovime završim ovo tekstualno izlaganje.
Zahvaljujem na pažnji.