Acura (tj. Honda) NSX je konačno među nama
Riječima Damira Šićka Alića (poznatijeg po glasnim vjersko-štovateljskim ispadima kakve smo godinama imali prilike gledati na televiziji), rekao bih samo „Haleluja“.
Prošle su godine otkad je Honda počela s najavama oko uskrsnuća jednog od svojih najpoznatijih i najcjenjenijih modela svih vremena – NSX. Tijekom svog tog vremena, NSX je predstavljan perfidno i polako, te je cijela priča oko ovog automobila nerijetko izgledala kao da se netko u Hondi jako dobro smije na tuđi račun. Tome u prilog idu najave koje su sezale od fotografija i zanimljivih promotivnih tekstova po Internetu, preko malog milijuna fotografija i crteža, pa sve do kompletnog modela u kojem su mogli uživati isključivo vlasnici Playstation konzola.
Uglavnom, Acura (tj. Honda) NSX za mnoge je imala status identičan Yetiju – viđen je preko nekoliko puta, no za to ne postoje stvarni dokazi.
…i ne, nisam Hondu NSX uspoređivao sa Škodinim modelom, već s manje-više mitskom životinjom za kojom se i dan-danas traga.
Posljednjih mjeseci su raznorazne najave intenzivirane, te se svako toliko u medijima pojavljivao novi set činjenica o ovom dugo-očekivanom Hondinom modelu, no paralelno sa svim tim najavama su se i dalje na salonima automobila publici prezentirali tek detalji.
U očima glavnih i odgovornih ljudi iz Honde, NSX je bilo isplativo prikazivati u svom seciranom izdanju, tj. čas u obliku karoserije bez interijera, čas u obliku interijera bez karoserije, a na momente i samo kroz motor postavljen u prozirnu kutiju, kako bi se novinari i publika mogli diviti svoj sili tehnologije koju pola njih ne razumije ni pod razno.
Paralelno s time se nekolicina stvarnih entuzijasta čak odlučila i „na blef“ uplatiti svoje primjerke ovog automobila, te time ubrzati iščekivanje kojem su izloženi, no čak ni to nije pomoglo…sve do danas, kada su konačno objavljeni detalji vezani uz ovaj japanski super-automobil.
Acura (tj. Honda) NSX dobrim dijelom nastavlja tamo gdje je Ayrton Senna zajedno s ekipom apsolutno briljantnih inženjera i tehnologa stao još devedesetih godina prošlog stoljeća.
Doduše, tijekom životnog vijeka ovog modela, Honda je na tržište ponudila dvije generacije NSX-a (odnosno jednu u nekoliko puta redizajniranim verzijama), no nakon što je posljednji primjerak proizveden, odnosno nakon što je proizvodnja za NSX završila, činilo se kao da se iz Honde za nastavak sage o japanskom ubojici Ferrarija više nitko neće odlučiti.
Srećom, u Hondi još uvijek nisu svima isprani mozgovi, te nekolicina ljudi i dalje ne misli da je Civic najvažniji model ove marke na tržištu, pa se kotačići opet vrte i novi je NSX konačno među nama.
E sad…kako ne bih i opet tupio o svim mogućim i nemogućim tehnološko-tehničkim rješenjima koje je Honda osmislila za ovaj automobil, radije ću se još jednom osvrnuti na konkretne brojke: šest cilindara postavljenih u slovo V, koji u kombinaciji s dva Turbo-punjača i ukupno 3,5 litara zapremine rezultiraju s 500 konjskih snaga. No to nije sve…
Izuzev spomenutog longitudinalno-smještenog motora i snage koju dotični razvija treba spomenuti i nešto što se naziva TMU (odnosno Twin Motor Unit) – set električnih motora koji zajedničkim snagama razvijaju još dodatnih 73 konja, što ukupnu brojku vezanu uz snagu penje na 573 konja i time novi NSX uvrštava među najjače sportske automobile na planeti.
Doduše, s obzirom na svu tu hrpetinu tehnologije i sve moguće i nemoguće stavke vezane uz standardnu i dodatnu opremu nimalo ne čudi da je novi NSX zbog težine izgubio dio svog identiteta, no kako je snaga dvostruko narasla u odnosu na prošlu generaciju tog modela možda taj dio Hondi ipak nije moguće uzeti za zlo.
Sam je automobil prema navodima od strane proizvođača „apsolutno prilagođen vozaču“, što se pak postiglo korištenjem tzv. IDS-sustava. Naravno da tom skraćenicom nitko iz Honde nije htio podsjetiti na jednu od poznatijih hrvatskih političkih stranaka, već se radi o skraćenici koja znači „Integrated Dynamics System“, no kada sam već spomenuo politiku, zapravo i ovaj sustav s tom nakupinom neradnika ima jednu malu poveznicu.
Naime, IDS-sustav je zapravo moguće objasniti kao koaliciju nekolicine sustava koji unutar jednog naziva reguliraju dinamičnu šasiju i pogonski sklop (tj. sklopove, da budem precizniji). Nadalje, u IDS-sustav integrirani su i sustavi upravljanja (što podrazumijeva mehanički i električni Servo), sustave za kontrolu proklizavanja i stabilnosti, ovjes s amortizerima svemirskog naziva (odnosno „Magnetorheological“, što god to nekome značilo), mjenjački sklop, te SH-AWD sustav koji podrazumijeva kontrolu Hibridnog pogona an sva četiri kotača.
Uglavnom, IDS-sustav kontrolira toliko toga da me u jednom momentu podsjetio na UDBA-u ili Informbiro, no kako ovo nije portal namijenjen ubojicama i zatucanim budalama koje postupaju po naredbama, obećajem da neću nastaviti dalje s tim usporedbama i podsjetnicima.
Dapače, vrijedi napomenuti kako IDS-sustav u kontroli svih tih tehnološki naprednih komponenata novog NSX-a vozaču na diskreciju daje odabir načina korištenja automobila za vrijeme vožnje.
Spomenutih načina korištenja ima ukupno četiri. Prvi je tzv. „Quiet mode“ koji pritiskom na jednu jedinu tipku istog momenta ukida apsolutno sve zvukove koje bi motor inače proizvodio, te time vozaču osigurava Zen-ugođaj za vrijeme vožnje. U sklopu takvog načina rada automobila, motor dobiva limitator na 4,000 okretaja u minuti (što je za Hondu donedavno bio pojam tzv. „ler-gasa“), što u sklopu novog NSX-a u praksi znači apsolutnu tišinu uz tek jedva primjetno zujanje električnog motora.
Drugi način upravljanja se iz nekog se razloga zove „Sport mode“. Dotični također pritiskom na jednu tipku ukida blokadu na 4,000 okretaja u minuti, te NSX pretvara u sasvim normalan sportski automobil s kojim je moguće vozikati se po gradu ili po nekoj otvorenoj cesti, bez grčeva u zglobovima ruku i bez dobivanja neželjenih bora oko očiju i usta.
Doduše, moram priznati da mi baš i nije jasno zašto se taj sasvim normalan mod funkcioniranja NSX-a naziva „Sport“, no pretpostavljam da su time Japanci svijetu samo još jednom željeli potvrditi izjavu „Mi u Honda napravila sportsko automobil. Banzai“, pa neka im bude.
Treći „mod“ upravljanja novim NSX-om naziva se „Sport+“ i u prijevodu znači da će se pritiskom na jednu jedinu tipku svi upravljački segmenti automobila odjednom izoštriti i pretvoriti NSX u tek jedva pripitomljenu zvijer.
Ne bih ulazio u detalje, jer upravo nadire još nekolicina usporedbi ovog načina operiranja automobila i onog kakvom su skloni neki naši političari, pa se jednostavno prebacujem na četvrti (i posljednji) način funkcioniranja ove najnovije Acurine (tj. Hondine) Hibridne revolucije na četiri kotača.
Dotični se naziva „Track mode“ i samim svojim postojanjem ne predstavlja ništa što već stoput (pod drugačijim nazivima poput „corsa“ i slično) nismo vidjeli kod Ferrarija, Lamborghinija i sličnih proizvođača snova.
U pravilu pritiskom samo jedne tipke i prebacivanjem u taj način upravljanja automobilom, vozaču je na raspolaganju sva sila konja, što uz ostale dijelove automobila (što osigurava IDS-sustav) znači maksimalnu orijentaciju ovog automobila prema korištenju na stazi i utrkivanju sa štopericom.
Super, zar ne?!
Peti mod je sveden na digitalizac…ups…opet gluposti iz svijeta politike. Ispričavam se.
Kada se sve zajedno zbroji i oduzme, novi je NSX izuzev nekoliko boja karoserije i raznoraznih stavki standardne i dodatne opreme na tržište donio i oveću količinu snage i upotrebljivosti.
Doduše, sva ta snaga možda i nije bila prijeko potrebna da se zadržala filozofija iz devedesetih, tj. da je automobil ostao lagan. No kako živimo u vremenima podređenim glupim zakonima i besmislenim idejama na koje čak ni svijet sportskih automobila nije imun, nimalo ne čudi da je novi NSX s jedne strane jak, a s druge težak i poprilično skup.
Doduše, cijena ovom automobilu nikada nije išla u prilog, jer je Honda NSX već devedesetih dosegla cifre kakvih se ni Porsche ne bi posramio, dok današnja projekcija od oko 170,000 dolara novu generaciju NSX-a svrstava u domenu Porschea 911 Turbo. Hm…
Uglavnom, zbog svega toga vrijedi zaključiti kako je (i) ovaj legendarni Hondin model definitivno dijelom podlegao kompromisima i izgubio dio identiteta koji je još od „onog“ vremena imao, pa je samim time jednim dijelom ovaj automobil postao samo još jednom alternativom za modele nekih drugih proizvođača.
Siguran sam da će jedan dio štovatelja Honde već tijekom prvih vožnji novi NSX proglasiti „epskim“ i isto sam tako siguran da će dotični reći kako je NSX odličan izbor za sve one koji ne žele svoje dane na cesti provoditi u Ferrariju ili Lamborghiniju, te izgledati poput definicije za krizu srednjih godina, no ako ćemo realno, NSX je i tu pogriješio, jer po izlasku prve generacije na tržište nitko od autora i potpisnika ovog automobila nije htio parirati nekome.
Dapače, Honda je u to vrijeme htjela osmisliti tehnološki najnapredniji i najbrži automobil koji je moguće kupiti novcem, te je već samim time NSX bio klasa za sebe i nije se ni mogao mjeriti ni sa kime – tim više što je u inicijalnoj namjeri i uspio.
No danas su na redu neka druga vremena, legislatura radi svoje, štovatelji zemlje i zelenila uvijek imaju nešto za reći, dok je tehnologija zajedno s digitali…
S**nje! Ispričavam se.
Veselim se novom NSX-u, nadam se da će dugo ostati među nama i želim mu sve najbolje na tržištu od 2017. godine, kada bi (konačno) trebala započeti prodaja.
Željama se pridružuje i Baka Biserka.
