Smart manija zahvaća Hrvatsku
Pitam se zašto…
Znam da je naslov ovog teksta pomalo senzacionalistički nastrojen, no s obzirom na neke podatke koje sam ovih dana imao prilike saznati, rekao bih da je ispravan. Razlog je samo jedan, a taj se svodi na količinu Smartova koji su tijekom posljednjih godina registrirani u RH. Njih oko 40,000.
No to ni približno nije sve, jer se Smartovi i dalje iz dana u dan uvoze u Hrvatsku i vrebaju kupce koji se na našem tržištu ovih malih gradskih prometalica nikako ne mogu zasititi.
No pitanje koje se iz te statistike postavlja praktički samo po sebi jest zašto. Što tolike ljude vuče prema ovom prometalu za koje se teško odlučujem čak i klasificirati pod pojmom automobila? U čemu je poanta?
Za mnoge s kojima sam razgovarao Smart ForTwo zbog svoje niske potrošnje goriva i relativno niskih troškova održavanja predstavlja savršenu alternativu konvencionalnom automobilu, te je to jedan od osnovnih razloga za kupnju.
Drugi razlog leži u tome što je Smart ForTwo jako malen, te ga je lako parkirati u gradu, što pak nevezano uz spol i(li) seksualnu orijentaciju ide na ruku svima onima koji sami sebi ne mogu objasniti koliko je to zapravo 20 centimetara. Da, Smart ForTwo je doista lagano parkirati, jer je gabaritima tek nešto veći od kutije cigareta, dok je s ultra-malenim radijusom okretanja iznimno agilan, no kada bih se baš zainatio, vjerujem da bih i dvostruko veći automobil mogao parkirati istom lakoćom, pa u tom dijelu priče ne vidim poantu.
Dakle Smart ForTwo je praktičan i upotrebljiv u gradu, što zapravo privlači mnoge. No upravo u tome i jest problem…
Naime, koliko ste puta vidjeli Smart ForTwo u situaciji namjernog nepropisnog parkiranja?
Pod time mislim na situaciju kada svi automobili stoje parkirani paralelno s rubnjakom, ali vlasnik Smarta taj dio priče nije smatrao bitnim, pa se parkirao okomito. Znam da ste poput mene takve stvari primijetili više od jednom i isto tako znam da vam je kroz glavu u tom momentu protrčala riječ „š**ak“.
Znam da u ovom momentu među cijenjenim čitateljstvom postoji određeni dio koji misli da sad generaliziram i da nisu samo vlasnici Smarta oni problematični po tom pitanju. Takvima naravno želim poručiti da su u pravu, jer generaliziranje nije bila namjera, no u sklopu ovog teksta je tema Smart, pa sam se zato ekskluzivno dotakao tog automobila i njegovih vlasnika, koji zajedno s određenim lošim navikama opisuju jedan dio problematike koja je uz Smart ForTwo vezana.
Drugi dio problematike je vezan uz osnovnu cijenu od preko 13,000 eura, koliko je početkom ove godine Smart ForTwo nastupao na tržište…
Unaprijed se ispričavam onima koji bi se zbog ovog mogli naći povrijeđenima, no mišljenja sam da dati toliko novaca za automobil koji liči na tenisicu i na cesti je praktički nevidljiv ima smisla otprilike kao i Avi Karabatić dati ulogu ministrice prosvjete i školstva, ili pak Thompsona proglasiti umjetnikom godine.
Ako samo pogledamo omjer uloženog i dobivenog, primijetit ćemo da na tržištu za tu cijenu postoji ljepših i praktičnijih, no i uvelike trajnijih automobila od Smarta, što bi pak nekom zdravom logikom trebalo značiti da Smart baš i nema veliku publiku. No u praksi to ni približno nije tako, a razlozi su itekako poznati.
Ako ćemo realno, Smart ForTwo je zapravo samo modni detalj i pretenciozan automobil za ljude kojima je potrebna sva pažnja ovog svijeta. Ta se pretencioznost očituje kroz milijun detalja koji na ovom automobilu kroz modni izričaj pokušavaju provući funkcionalnost i kroz škrtost uobličenu u hrpetinu “mladenački” dizajnirane sive i bezlične plastike, što zapravo nije samo slučaj sa Smartom, no na njemu se možda najbolje vidi.
Dokaz tome je i npr. Tata Nano, koja je također jedan ultra-maleni gradski automobilčić koji svojom ružnoćom i zemljom proizvodnje plijeni pozornost medija. No tih automobila na našim cestama jednostavno nema usprkos peterostruko manjoj cijeni. To pak s jedne strane i nije čudno jer Tata Nano nema zastupnika koji bi ga gurao na tržište u našim krajevima, no s druge strane da i ima, dotični model ne bi imao marketinšku mašineriju koja u današnje vrijeme nemaštovitim i trendovski-orijentiranim ljudima govori što je „in“, odnosno što nije, te se prvenstveno zato ne bi prodavao. …jer vidjeti nekoga za volanom Smarta automatski znači pretpostavku da se u garaži dotične osobe krije još neki automobil koji je vlasniku žao vozikati po gradu, što pak u prijevodu znači statusni simbol tamo gdje ga možda i nema.
Zato Smart ForTwo nije automobil, već odraz osobnosti i iskrivljenih vrijednosti za mnoge. Tome dodatno u prilog ide postojanje najjače izvedenice Smarta ForTwo koju potpisuje tvrtka Brabus…
Dotični je automobil zapravo „nabildanija“ verzija običnog modela, te sa svojim benzinskim motorom i 90 konjskih snaga s kojima raspolaže zapravo poprilično dobro i ide. No s druge strane se isto tako reklamira najnižom potrošnjom u klasi (što nije istina), te luksuzom koji je apsolutno atipičan za ovaj segment automobila u današnje vrijeme.
To je jednim dijelom možda i istina, no je li to zapravo poželjno? Treba li nekome doista automobil ultra-malenih dimenzija koji košta oko 20,000 eura? Mislim, ako je to ono što je potrebno svijetu automobila, onda mi nikako nije jasno zašto je npr. Aston Martin Cygnet kao jedan luksuzan maleni automobil proglašen nepoželjnim, te sišao s proizvodne trake. Naravno, Aston Martin Cygnet je zapravo samo privid luksuza baziran na višestruko jeftinijoj Toyoti IQ, no ako već ništa drugo, barem je na sebi imao znak koji u svijetu automobila simbolizira nešto posebno, dok Smart ima samo pretenciozno ime koje ništa manje pretencioznim, primitivnim i prema svijetu automobila nezainteresiranim ljudima daje opravdanje za sudjelovanje u prometu.
Vjerujte mi na riječ da izuzev malih dimenzija ovaj automobil ne zaslužuje ni jednu jedinu riječ pohvale, jer je krut, tvrd, neudoban, skup i sa zapreminom 3-cilindričnog motora koja je manja od zapremine boce vašeg omiljenog piva ne ostavlja dojam automobila, već u najbolju ruku motoriziranog usisivača koji svojom cijenom i upotrebljivošću nikako ne opravdava vlastito postojanje.
Samim time većini ljubitelja svijeta automobila Smart ForTwo ispada jednim od onih automobila za koje bi bilo bolje da nikad nisu postojali, no s druge strane medalje postoji većina koja upravo ovaj automobil nemilo kupuje i u novom i u polovnom izdanju. Samim time ne bih želio nikoga uvrijediti, no kako je ipak potrebno zaključiti ovaj tekst, onda bih to učinio uz paralelu između prosječnog Smarta i njegovog vlasnika: naizgled moderan, limitirano upotrebljiv i sposoban, te pretenciozan i svrha samom sebi uz umjetno podignutu cijenu zbog koje ispada kao da je nešto vrijedno i po nečemu posebno. Sve ostalo vezano uz Smart nije ni najmanje bitno, jer u krajnjoj liniji današnji trendovi pokazuju da razmišljanje i pamet više ionako nisu na cijeni, u što se ovaj automobil zapravo savršeno uklapa.
