Danas je točno 30 godina od pogibije jednog od najvećih vozača Formule 1, Ayrtona Senne. Za opisati ovog brazilskog vozača koriste se mnogi superlativi – najomiljeniji, najkarizmatičniji, najbrži, najbolji… No nesreća u kojoj je izgubio život nije jedini razlog zašto se taj kobni vikend u Imoli smatra jednim od najcrnjih vikenda u novijoj povijesti Formule 1.

Sve je započelo u petak teškom nesrećom Rubensa Barrichella, a nastavilo se u subotnjim kvalifikacijama pogibijom Rolanda Ratzenbergera. Ratzenberger je bio austrijski vozač koji rezultatima nije bio ni blizu tako impresivan kao Senna, ali njegova smrt bila je glavni povod za raspravu vezanu uz sigurnost vozača Formule 1.

Te 1994. godine se Formula 1 smatrala već donekle sigurnim sportom u kojem još od 1982. godine nije bilo nesreća sa smrtnim ishodom tijekom F1 vikenda. Tada su naime poginuli Gilles Villeneuve i Ricardo Paletti. Upravo zbog toga, Ratzenbergerova smrt šokirala je javnost i vozače.

Ratzenberger je imao 33 godine i to mu je bila prva sezona u Formuli 1. U prvoj utrci sezone na Velikoj Nagradi Brazila nije se uspio kvalificirati dok je u drugoj utrci na Velikoj Nagradi Pacifika završio na 11.mjestu kao posljednji vozač koji je završio utrku. Upravo zbog toga se u Imoli posebno trudio dokazati pa je unatoč oštećenju prednjeg krila tijekom kvalifikacija odlučio ostati na stazi i pokušati poboljšati svoje vrijeme. Nažalost, njegovo se prednje krilo raspalo te se brzinom od 314 km/h zabio u bezonski zid u zavoju Villeneuve. Ironija cijelog slučaja je da mu je postignuto vrijeme bilo dovoljno dobro da se kvalificira za utrku.

Senna je bio jako potresen Ratzenbergerovom smrću. Na njegovu inicijativu, slijedećeg dana, u nedjelju, na dan utrke, vozači osnivaju Grand Prix Drivers Association (GPDA) s ciljem da se poboljša sigurnost vozača, staze i bolida. Senna je dakle svoje posljednje trenutke izvan staze proveo s kolegama uvjeravajući FIA-u u važnost hitnog povećanja sigurnosti uvjeta za vozače Formule 1.

Nažalost, nužnost promjena dokazana je već taj dan na utrci. U sedmom krugu, u zavoju Tamburello, Senna koji je u tom trenutku vodio utrku je proklizao i izletio sa staze u gumama nezaštićeni betonski zid. U trenutku izlijetanja vozio je brzinom od 310 km/h dok je u trenutku udara u zid brzina pala na 218 km/h. Unatoč brzini, bolid nije pretrpio veliku štetu i ozbiljnost nesreće postala je jasna tek kad je Senna ostao nepomično sjediti u kokpitu. Prevezen je u bolnicu no oštećenja mozga bila su prevelika. Sa sobom u bolidu imao je austrijsku zastavu kojoj je na kraju utrke planirao odati počast poginulom Ratzenbergeru.

Na Senninom sprovodu okupilo se preko 3 milijuna ljudi, a u Brazilu je proglašeno 3 dana žalosti. Na slijedećoj utrci na Velikoj Nagradi Monaka prvi je startni red bio prazan dok su na asfaltu bile naslikane brazilska i austrijska zastava u čast i spomen na poginule vozače, Sennu i Ratzenbergera.

Crni vikend u Imoli postao je prekretnica za sigurnost u motosportu. Retzenbergerova smrt bila je pokretač, a Sennina kap koja je prelila čašu i osigurala da vozači ostanu uporni u svojim nastojanjima da se njihov glas čuje. Upravo je GPDA predložila uvođenje HANS sustava (Head and Neck Support), promjene na stazi u Imoli (pretvaranje zavoja Tamburello i Villeneuve u Imoli u šikane) te izmjene mnogih drugih staza kako bi se poboljšala sigurnost vozača. Kacige su postale čvršće i s debljim vizirima. Bolidi su doživjeli promjene u vidu povišenja stanice bolida oko vozača, čvršćeg ovjesa i smanjenih prednjih krila. Sigurnosna unaprjeđenja na stazama i u svim ostalim segmentima proširila su se i na druge kategorije motosporta.

Bio je to posljednji takav vikend Formule 1 do danas, uz iznimku Julesa Bianchija koje je 2014. godine podlegao ozljedama dobivenim na Velikoj Nagradi Japana u Suzuki, 9 mjeseci nakon same nesreće. Taj je događaj podsjetio krovne ljude FIA-e da treba ustrajati u radu na poboljšanjima po pitanju sigurnosti. Grosjeanova nesreća 2020.godine koja je prošla bez težih posljedica potvrda je da su na dobrom putu.