Prema istraživanjima znanstvenika (iako nam nije jasno kako su uopće došli do toga da bi takvo jedno istraživanje trebalo biti super ideja) psi imaju veću emisiju ugljičnog dioksida od automobila.

Odavno je poznata poslovica koja kaže da je pas čovjekov najbolji prijatelj, i s time se svaka normalna osoba slaže. No kako su eko-mentalisti krenuli u akciju infiltriranja u praktički sve domene civiliziranog svijeta, uskoro će psi zamijeniti automobile na rang listi zagađivača. A kako je do toga došlo? Jednostavno; obzirom danas imamo nisko emisijske laptope, televizore koji sami znaju kad je vrijeme za naš odmor, i shodno tome se sami i gase, te perilice rublja koje svjesno odbijaju potrošiti više od pola litre vode za tjedno pranje rublja, tako su i automobili krenuli u smjeru očuvanja okoliša i postaju sve “zeleniji” iz dana u dan (što je u biti samo privid, no o tome drugom prigodom).

Dakle, pas je kao sasvim jednostavna životinja po nekim navikama identičan sa svim ostalim živim bićima, uključujući i ljudski rod – jede, pije, odmara se, igra se, i vrši nuždu, no u ovom času zaustavimo se na jelu. Naime, supružnici imenom i prezimenom Robert i Brenda Vale stručnjaci su za područje održivog življenja na Wellingtonskom Victoria sveučilištu, i upravo njih dvoje u svojoj knjizi “Vrijeme je za pojesti psa” (kao da to nisu neki pokušali prije njih…i to doslovno) opisuju i uspoređuju razne segmente iz svakodnevnog života, što ukjlučuje i kućne ljubimce, te vožnju automobilom, pa u svojoj tezi opisuju slijedeće;  Kako bi se ustanovila eko-ocjena, potrebna je kalkulacija koja govori koliko pas prosječne veličine jede, te koliko je (obradive i iskoristive) zemlje potrebno da se ta hrana uzgoji. Dakle, po kalkulaciji, pas prosječne veličine na dan pojede oko 90g mesa i 156g žitarica u 300g suhe pseće hrane. To zahtjeva oko 0,84 hektara obradive površine godišnje.

S druge strane, primjer za automobil nije nimalo prosječne veličine – naime, radi se o svima dobro poznatoj Toyoti Land Cruiser, i to s motorom od 4,6 litara zapremine s kojim vlasnik radi oko 10.000 km godišnje. Preračunato u potrebne varijable, Land Cruiser troši oko 55 GJ energije godišnje (u što je uključena i energija da se sam SUV proizvede i održava), pa kad se očito nekom višom matematikom dođe do nekakvog rezultata, isti govori kako konkretni žedni i ogroman Toyotin SUV troši oko 0,41 hektar obradive površine godišnje, što je manje od pola u usporedbi sa psom. Kako se do toga dođe, nemamo pojma, no ako je objavljeno u medijima, mora biti istina, zar ne?!

“Mi ne tvrdimo da je posjedovati SUV briljantna ideja i nešto neophodno, no učinilo nam se zanimljivim kako se svi uvijek okome na automobile i njihovo zagađivanje okoliša, dok se ostale stvari (uključujući i kućne ljubimce poput psa) jednostavno ignorira po tom pitanju ili gura “pod tepih”.” Tako kaže Robert Vale, a Brenda samo potvrdno kima glavom.

Nama se ovo istraživanje čini pomalo besmisleno, jer uspoređivati biće koje Vam je vjerno i automobil koji itekako plaćate nekako nema nikakvog smisla, no u slučaju da je ograničiti se striktno na podatke koje istraživanje donosi, definitivno tu ima nešto… ili?