Primijetili ste kako Vam metlice brisača sve kraće i kraće traju i na njih trošite sve više novaca iz godine u godinu? Isto tako Vam na živce idu raznorazne mušice i slični leteći stvorovi koje skupljate po putu od kuće do mora? Ukoliko su samo ova dva pitanja odgovorena pozitivno, mislim da bi Vas mogao zainteresirati ovaj tekst…

Iako "bumper stickeri", odnosno one simpatične naljepnice s uzrečicama na automobilima znaju reći kako "čist auto predstavlja produkt bolesnog mozga", nekako se i ne slažem s time, jer ako već ništa drugo, automobil je investicija, a investicije na neki način treba čuvati i održavati.
U pravilu nije nikakav problem otići u neku od samoposlužnih auto-praonica ili pak pronaći neku "od povjerenja" u kojoj je moguće dečkima bezbrižno ostaviti auto i otići popiti kavu dok ga oni peru. Dakle u tom segmentu govorimo o sasvim regularnom održavanju čistoće automobila, no što ako čovjek uz samu čistoću sebi želi barem malo olakšati život na cesti?
Jednostavno – za početak bezbolnim, brzim i nipošto preskupim procesom premaza staklenih površina tekućinom baziranom na tzv. nano-tehnologiji.

E sad, kako ne bih ulazio u dubioze i glumio kemičara, u ovom segmentu ću citirati ono što proizvođač sam za sebe kaže u smislu same tehnologije: "Ako ste ikada pogledali neku staklenu površinu i pomislili kako je savršeno čista, prevarili ste se, jer to je samo privid. Zapravo je samo staklo negdje na dnu, prekriveno mikroskopski sitnim rupicama i slojevima polutanata organske baze koji dolaze iz zraka, te koji se čišćenjem dotične površine stapaju s materijalom na kojem se nalaze, tvoreći sloj prljavštine nevidljiv golom oku.
Obzirom na to da su spomenuti organski polutanti iz zraka skloni vezanju u slojeve, velikom brzinom na sebe skupljaju i anorganske slojeve prljavštine poput prašine, sitnih čestica koje u sklopu ispušnog plina izlaze iz automobila i slično.
Iz tog razloga je vjetrobransko staklo često na oko puno prljavije nego ostatak automobila i mora se konstantno čistiti – bilo određenim sredstvima ili jednostavno upotrebom brisača, nakon čega ubrzo slijedi ista priča…i tako u krug.
Nano-tehnologija zasniva se na sitnim česticama koje su bazirane na spoju SiO2 i već prvim premazom preko staklene površine čine Vaš život za volanom puno lakšim, s obzirom na to da se na taj ultra-tanak premaz za početak ne skuplja prašina. Nadalje, nano-premazom staklenih površina na automobilu odbijaju se nečistoće, pruža se zaštita od abrazije, vlage i UV-zračenja, a sama površina dobiva i određenu otpornost prema ogrebotinama i sitnim abrazijama.
Nano-premaz za stakla apsolutno je proziran i izuzetno kemijski otporan."

Eto, to bi bio onaj teoretski dio priče koji govori o nečem što je nemoguće vidjeti golim okom, ali ipak vrijedi neku sumu novaca – dakle otprilike kao i milijun i jedna reklama kakve smo na televiziji zadnjih godina imali prilike gledati. Počevši od onih sredstava zbog kojih možete bez grča na licu uspavati svog dosadašnjeg vjernog lakirera, s obzirom na to da je lakiranje skupo, a Vi imate flomaster koji briše ogrebotine. Ili pak nevezano uz automobile, možete bez problema ubiti vlastitog nutricionista, jer imate čokoladu od koje se mršavi. No da ne nabrajam, takvih primjera prodaje "muda pod bubrege" ima strahovito puno, pa kako sam i sam skeptik prema svemu što "moderna tehnologija" u zadnje vrijeme baca pred mene u obliku TV-reklama, odlučio sam otići u Laus International i provjeriti o čemu se zapravo radi i kako zapravo u praksi funkcionira nano-premaz.

Za početak mislim da je bitno spomenuti kako je "testni" automobil bio moje preko deset godina staro vozilo koje je po vjetrobranskom staklu dobilo svega i svačega – od kamenčića, kiše, snijega, leda, mušica, leptirića…pa čak i jednu pticu. Dakle, staklo na mom automobilu sve je samo ne novo.
S druge strane spomenimo sivo, tmurno i oblačno vrijeme, izrazito mokru cestu i kišu koja nikako nije prestajala padati tog dana, što je pak značajno za nešto malo kasniji dio ovog teksta.
Uglavnom, kolega i ja smo tog jutra stigli u Laus International, ušli u garažu vođeni jednim simpatičnim stričekom i kada smo izašli iz automobila, ukratko nam je objašnjeno kako sam proces traje jako kratko, no kako se prije svega samo vjetrobransko staklo (kao testirani dio) mora očistiti nekoliko puta.
Naravno, dok smo slušali kratku prezentaciju, kolega je kimao glavom, dok sam ja pokušavao sastaviti foto-aparat, jer kako kažu u Internetskim krugovima, "slike ili se nije dogodilo", pa eto…u toj maniri smo odradili čak i jedan kratak i naizgled dosadan photo-session koji će ostalima pokazati ono što smo i sami vidjeli na vlastite oči.

Nakon pranja vjetrobranskog stakla uslijedila je demonstracija koja je izvedena samo s jednom kanticom vode po naizgled opranom staklu. Poanta testa bila je u ponašanju same vode u smislu curenja preko stakla i zadržavanja na istom, što je idejno izgledalo isto toliko blesavo koliko i smisleno, pa smo obojica obratili pažnju.


Kako je bilo i za očekivati, voda se prelila preko stakla i ostala je gomila nakupina vode prvenstveno na onim dijelovima stakla na koje metlice brisača ne mogu doći, što zapravo nije nimalo čudno, zar ne?!
No zatim je uslijedio taj dugo očekivani nano-premaz, tj. nanošenje istog po površini vjetrobranskog stakla, pa nam je rečeno da kod drugog testiranja istom metodom prolijevanja vode pokušamo uočiti razliku između ponašanja vode po staklu.
Kada je premaz nanesen, simpatičan čovjek iz Lausa napunio je još jednu kanticu s vodom, te je u istoj maniri, onako ležerno pustio da se izlije po vjetrobranskom staklu. No ovaj put voda je jednostavno nevjerojatnom brzinom (u usporedbi s istim načinom izlijevanja samo par minuta prije) pobjegla sa staklene površine, dok se na površinama kojima je prošla zadržalo tek par jako sitnih kapljica. No ono što me iznenadilo jest činjenica da se tih par kapljica nije nalazilo negdje na onim od strane metlica brisača netaknutim površinama, već negdje pri dnu samog stakla, gdje već počinje zaštitna plastika i prednja hauba.
Dakle, mogu bez problema reći kako je sam premaz odradio i više nego sam u tom momentu očekivao (što i nije bilo teško, s obzirom na to da ionako nisam znao niti što bi trebalo očekivati).

Uglavnom, samo premazivanje nano-premazom u Laus Internationalu bila je zapravo jedna brza procedura kojom je mom starom vjetrobranskom staklu udahnuto pokoje novo svojstvo obrane od sila prirode i prometne kolotečine, a kao dokaz tome spomenut ću svoj vlastiti test.

Naime, spomenuo sam u gornjem dijelu teksta kako je dan bio odvratan, siv i taman za spavanje. Također sam spomenuo kišu koja nije prestajala padati i ceste koje su cijeli dan bile ultra-mokre. No zašto bi to bilo bitno, s obzirom na to da smo s kapljicama vode završili prije nekoliko trenutaka?
Odgovor na to pitanje je zapravo jednostavan: htio sam vidjeti trebaju li mi uz premaz nano-sredstvom i brisači u vožnji, no taj dio priče sam namjerno sakrio od kolege, kako ne bi bilo panike i jednostavno izašao na obilaznicu…tik iza kamiona.
Vozeći nekih 90-100 kilometara na sat čak se i uz uključene brisače na vjetrobranskom staklu nakupljala oveća količina prljave vode koja je dolazila (pretežno) iz kolotraga kojima su gazile gume kamiona ispred mene. Zapravo moram priznati da sam u tim momentima skoro odustao od testa, s obzirom na to da je pretpostavka u mojoj glavi bila da ako isključim brisače jednostavno neću vidjeti više ništa. No ipak sam isključio tu polovicu zdravog razuma, a zajedno s njom i brisače te su se u nastavku priče dogodile dvije bitne stvari.
Prva je činjenica da kolega jednostavno nije primijetio da sam isključio brisače, te je nastavio konverzaciju sa mnom kao da se ništa nije dogodilo skroz do odredišne točke, a druga je činjenica da je čak i pri manjim brzinama (od oko 50-60 kilometara na sat) uzgon vode preko vjetrobranskog stakla bio toliko fluidan da je sva voda i bez upotrebe brisača jednostavno nestajala sa stakla. Dakle, uz itekako prolaznu ocjenu na testu koji nam je simpatičan striček iz Laus Internationala pokazao u garaži, ovaj moj test, iako pomalo dementniji, ispao je još bolje.


Rezultatno stanje bi dakle bilo vrlo jednostavno: iako smo svi zadnjih dana skeptici prema novim proizvodima koji su naizgled bolji od onih na koje smo do sada navikli, ipak je tu i tamo možda bolje ne "puhati na hladno", s obzirom na to da ipak u svijetu tehnologije i prodaje postoji tu i tamo neko ugodno iznenađenje.
Nemojte me krivo shvatiti – ne nagovaram nikoga ni na što, no ponukan uspjehom i probom nečeg sasvim novog te u mojoj glavi krivo označenog kao nepotrebno, možda danas čak odem pokušati smršavjeti upotrebom čokolada za mršavljenje…jer ako rade upola dobro koliko radi ovaj premaz za stakla, godinu dana ću biti na miru s prehranom – baš kao što sam godinu dana (koliko je rok trajanja premaza) miran i s vodom i mušicama na auto-cesti.

TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
FOTOGRAFIJE: Ivan "IGloo" Gluhak, Edmunds.com i Google Images