Volkswagen – četiri desetljeća automobila za „obične smrtnike“
U današnje vrijeme slave se raznorazne obljetnice u smislu tradicije pojedinih marki i modela automobila, no rijetkost je među njima naići na jedan sasvim običan automobil koji ljudi obožavaju već punih četrdeset godina. Naravno, riječ je o Volkswagenovom vječnom modelu pod nazivom Golf.
Kada se prije četrdeset godina na tržištu pojavila zamjena za tada već skoro četrdeset godina staru „Bubu“, većina je bila skeptična prema tom novom modelu jednostavnog naziva i oblika karoserije, no takvo razmišljanje nije dugo trajalo.
Iako je prvi Golf sa svojom kockastom i uglatom karoserijom, te prednjim pogonskim kotačima bio sušta suprotnost legendarnoj „Bubi“, tijekom godina se dotični model uspio na tržište pokazati u čak sedam generacija i postati drugi najprodavaniji automobil svih vremena usprkos inicijalnim negodovanjima određenog dijela štovatelja ove marke. Dakle riječ je ne samo o automobilu, nego o ikoni koja je obilježila generacije i generacije vozača i entuzijasta koji su svojim afinitetima usmjerenih prema ovoj marki automobila gradili tržište koje VW danas uživa.
No ono po čemu je Volkswagen Golf jedan od najposebnijih modela u svijetu automobila svih vremena svoje početke vuče iz 1976. godine, kada je svijetu predstavljen prvi Golf GTI, jer taj je automobil iz relativno dosadne baze postigao nešto o čemu su u to vrijeme čak i najslavnije marke u svijetu automobila mogle samo sanjati – apsolutni vozački gušt uz minimalnu cijenu.
Naravno, uz takvu recepturu nimalo ne čudi činjenica da je upravo Golf GTI postao najprodavaniji „hot hatch“ automobil svih vremena, a još manje čudi da pod istim nazivom i s istim sufiksom proizvodnja ide i dan-danas u sklopu aktualne sedme generacije ovog čini se vječnog modela.
I ne, ne želim nikoga bombardirati s povijesnim činjenicama oko ovog automobila, te nabrajati posebnosti koje su Golf iz generacije u generaciju činile sve bolje udomaćenim na cestama diljem svijeta, već samo ukratko kroz vlastita iskustva navesti ono po čemu smatram da su pojedine generacije poželjne ili nepoželjne.
Svjestan sam da ću svojim razmišljanjima i navodima biti pomalo subjektivan, no ukoliko tako ispadne, uvijek postoji opcija komentara od strane istomišljenika i onih koji to baš i nisu. Naravno, svaki komentar je itekako dobro došao.
Pa eto…da ne duljim, slijedi kratak pregled poželjnih i nepoželjnih osobina svake pojedine generacije Volkswagen Golfa.
Golf prve generacije
Pozitiva: Automobil koji je pokrenuo jednu sasvim novu nit-vodilju u smislu automobila za svaki dan, te je uspio fascinirati milijune potencijalnih i u to vrijeme aktualnih kupaca.
Također, gore spomenuta GTI-verzija od jednog je sasvim običnog automobila napravila nešto apsolutno posebno i poželjno, pa stoga nimalo ne čudi kako se i dan-danas na tržištu traži Golf GTI viška.
Sam automobil bio je lagan za vožnju, lagan za održavanje, lagan za kućni budžet i općenito lagan u smislu ukupne mase praznog vozila (kako to naše prometne dozvole lijepo kažu), a GTI-verzija je sve to samo pomaknula na koju potenciju više.
Negativa: Realno gledano, negativnih strana ovog automobila zapravo i nema, jer iako spartanski opremljen, Golf prve generacije u svoje je vrijeme bio jednostavno revolucionaran stroj, tako da ukoliko neki smatraju da i postoje određene mane, sjetimo se da je riječ o 1974. godini i zamjenu za „Bubu“, koja je bila obožavana od milijuna ljudi, a bila je sve samo ne najbolji automobil na svijetu.
Golf druge generacije
Pozitiva: Ako na svijetu postoji automobil sličnih dimenzija i i dalje uglatih karoserijskih detalja koji u današnje vrijeme izgleda modernije, ja bih ga volio vidjeti, jer po mom je mišljenju upravo Golf druge generacije jednostavno bezvremenski stroj koji će ljudi i tijekom sljedećih četrdeset godina rado vidjeti na cesti.
Da, proizvodio se u raznim kutevima svijeta, Diesel-motori bili su glasniji od onih u traktorima, a „Ge-Lader“ na GTI-verzijama s oznakom G60 bili su pouzdani poput naših političara, no Golf je u sklopu svoje druge generacije svijetu pokazao da promjene ne moraju ni približno značiti nešto loše.
Uglavnom, ako već po ničem drugom, onda je Golf II barem po tome jedan apsolutno poseban automobil.
Negativa: Uz već spomenuti Diesel koji je zapravo i bio najčešće spominjan u smislu Golfa „dvojke“, neke su verzije ovog automobila bile apsolutno pre skupe. Pri tome prvenstveno podrazumijevam verziju GTI, koja je tijekom osamdesetih imala veliku konkurenciju u smislu recepture „puno konja i malo kila“, no u smislu cijene su se rijetki približili ciframa koje je Volkswagen smatrao normalnim za kupnju ovog automobila.
Također mi nikada nije „sjelo“ da su u sklopu bivše države upravo „dvojke“ koristili momci u plavom, no to je već jedna sasvim druga priča.
Golf treće generacije
Pozitiva: Nakon „jedinice“ i „dvojke“ ova je generacija Golfa samo nastavila priču o uspjehu ovog modela, te se „trojka“ doista prodala u jako velikom broju primjeraka.
Veliki plus bila je pojava TDi motora, koji je iz relativno beživotnog Diesel-motora napravio revoluciju u smislu omjera snage i potrošnje goriva, no za mene je apsolutno najveći plus vezan uz ovaj model bilo pojavljivanje VR6-motora koji i u današnje vrijeme fascinira svojim zvukom i okretnim momentom.
Negativa: Za početak ovu generaciju Golfa smatram apsolutno bezličnom, jer kada gledam jedan primjerak obične „trojke“ neko duže vrijeme, često jednostavno zaspim.
Golf treće generacije karoserijom i detaljima na njoj zapravo je poprilično dosadan, a interijerom siv i (pre)plastičan automobil. Također, glavni atributi u smislu potrošnje goriva i Diesel-motora u knjigama vrednovanja nekih baš i nisu pretjerano uvjerljivi, no model je i usprkos toj ideologiji niskih troškova u smislu potrošnje i dalje opstao.
Isto tako u već tradicionalnoj GTI-varijanti, ova generacija modela nije bila ništa posebno u usporedbi s itekako vrijednim primjercima iz prijašnje generacije (tj. Golfa Rallye za one koji ne znaju na što ciljam).
S treće strane, ono najzanimljivije vezano uz Golf treće generacije svodilo se na VR6 motor, no nažalost u poprilično negativnom smislu, jer da bi Golf VR6 prosječan stanovnik naših krajeva mogao kupiti i voziti u to doba, dotični je morao biti sin nekog bogatog poduzetnika ili jednostavno kriminalac. Stoga nimalo ne čudi nekolicina u najmanju ruku „čudnovatih“ likova koje sam tijekom puberteta po zagrebačkim ulicama viđao za volanom nekolicine primjeraka VR6-ice.
Golf četvrte generacije
Pozitiva: Prije svega udoban interijer zaražen virusom ergonomije koji je tijekom sredine devedesetih itekako uzeo maha u VW-u. Nasloni za ruke, nasloni za glavu i onaj fenomenalan držač za čaše u sklopu centralnog grebena bili su za mene nešto savršeno jednostavno i isto toliko savršeno „pogođeno“, no ono što je interijer činilo apsolutno posebnim jest konačan bijeg od dosadnih zelenih, narančastih i bijelih lampica korištenih za osvjetljenje ploče s instrumentima. Naravno, u tom sam dijelu zapravo jako subjektivan, jer plavu gledam kao jednu od mojih omiljenih boja, no da to i nije slučaj, svejedno bih primijetio i pozdravio promjenu.
Također vrijedi spomenuti nastavak sage o filozofiji brzine i upotrebljivosti koju je otpočela verzija VR6, no u obliku Golfa R32 koji je izgledao jednostavno fenomenalno.
Negativa: Kako sam u smislu negativnih navoda za „trojku“ imao nešto više za reći nego u smislu onih pozitivnih, tako se nažalost i u smislu „četvorke“ nastavlja priča.
Iako dizajnu Golfa četvrte generacije zapravo ništa ne nedostaje, rekao bih da baš u tome i jest problem. Ne fali ništa, no isto tako ništa nije ni pretjerano posebno i pamtljivo. To u pravilu i ne bi bio neki problem, da se ista priča ne nastavlja i s GTI-verzijom koju ni najluđi fanatici ovog modela često nisu mogli nikakvim detaljima izdvojiti iz mase „običnih“ primjeraka.
U sklopu evolucije modela pojavio se i još jedan u nizu „Edition-verzija“ modela s oznakom GTI, no za dotični je cijena bila toliko paprena, da se nitko normalan nije usudio ni razmišljati o kupnji.
Također, tu je bila i gore spomenuta verzija R32, no dotičan automobil bio je isto toliko lijep koliko i (pre)skup.
Uglavnom, rekao bih da su Golf četvrte generacije prije svega obilježili kupci skloni Diesel-motorima, a to baš i nije neka reklama za ovaj automobil, s obzirom na činjenicu da su određeni primjerci Golfova sa SDI-oznakama mijenjali i po nekoliko „mjenjačkih sklopova“, odnosno „getriba“ tijekom nekoliko godina.
Dakle pad kvalitete u sklopu određenih segmenata bio je evidentan, pa ako po nečemu pamtim Golf „četvorku“, onda bi to bila bezličnost, pretjerivanje s cijenama i spomenuti pad kvalitete.
Golf pete generacije
Pozitiva: Prije svega treba spomenuti PQ35-platformu na koju je V.A.G. grupacija postavila čak devet automobila: VW Golf, Scirocco, Jettu i Eos, Audi A3, Seat Alteu, Léon i Toledo, te Škodu Octaviju. Dakle ukratko set od devet automobila koji su prodajom itekako žarili i palili tržištem od 2004. do 2008. godine, a jedan od njih bio je i tada novi Golf pete generacije.
Isto tako vrijedi spomenuti novi pravac u Volkswagenovom odjelu dizajna koji se s bezličnost prijašnje dvije generacije odlučio itekako ispraviti, pa je Golf V ispao doista lijepim automobilom.
Tu je dobar dio posla odradio i novi pristup marketingu, koji je sa svojim „Fast“ pristupom u Volkswagen doveo neke nove klince.
Kao dodatak priči o nekolicini posebnosti vezanih uz ovu generaciju modela treba spomenuti i da je GTI-verzija konačno opet zaživjela u obliku automobila s kojim je bilo u stanju fascinirati čak i one koji Golf kroz generacije nisu mogli smisliti (čitaj: Opel-entuzijasti), dok o upotrebljivosti Golfa GTI mogu pričati samo u superlativima.
Zapravo je ekipi iz Volkswagena konačno iz guzice u glavu sjela ideja o „tradiciji“, te su se upravo na tom polju kroz određene detalje i pristup s tada aktualnom generacijom Golfa poigrali onako kako treba i zbog toga je priča o „petici“ ispala i više nego uspješna.
Negativa: Uz tu i tamo pokoju cijev (tj. crijevo), probleme s bregastom osovinom na GTI-modelima do 2006. godine, te prevelikom potrošnjom Golfa R32, zapravo i nije bilo nekih velikih zamjerki na „peticu“. Dapače, svojevrstan povratak tradiciji, pouzdanost, dizajn, kvaliteta materijala i izrade, te „ponešto za svakoga“ u smislu popisa dodatne opreme definirali su ovu generaciju Golfa, no cijena te definicije često je bila i više nego paprena.
No tko je imao novaca za dobro-opremljeni Golf V u pravilu je bio vlasnikom jednog jako dobrog automobila, pa stoga negativnih strana i nije bilo previše.
Golf šeste generacije
Pozitiva: Uz ponovno aktualiziranje obraćanja pažnje na dizajn i tradiciju, u smislu Golfa VI treba spomenuti i Waltera de´Silvu koji je potpisao dizajn ove šeste po redu generacije Golfa. Eto…toliko o dizajnu.
Interijer je ispao još kvalitetnijim i ljepšim od onog u „petici“, što apsolutno pohvalno, a što se kvalitete tiče, dovoljno je reći kako se većina renomiranih auto-magazina diljem svijeta odlučila upravo Golf šeste generacije proglasiti automobilom godine u tom segmentu.
No meni je najviše u oči upala činjenica da se za Golf VI razvio Diesel-motor koji konačno nije imao PD-varijantu (odnosno Pumpe-Düse), već su sve boljke tog motora zamijenjene odjednom s Common-rail motorima najnovije generacije s oznakom TDI.
Mislim, nije da me Diesel-motori zanimaju ni na koji način, no za najbrojnije vlasnike Golfa šeste generacije to je u svakom slučaju bilo nešto jako pozitivno.
Negativa: Iako je Golf VI nastavak priče o uspjehu započetim generacijom prije, moram priznati da sam ostao razočaran kada sam vidio da je PQ35 platforma i dalje u primjeni, te u istom obliku u kojem je bila i za „peticu“. Samim time je riječ „ušteda“ pala napamet, a nakon toga i još nekolicina pogrdnih riječi koje nije baš zgodno spominjati javno.
Da, „šestica“ je bila očit znak da se u redovima Volkswagena kreće u smjeru štednje, no to se zapravo nikad ne ispostavi kao dobra ideja, jer se kad-tad dotična štednja reflektira na kupce. No o tome izgleda nitko nije vodio previše brige, pa stoga nimalo ne čudi da sam za „šesticu“ nekoliko puta imao prilike čuti kako je u sklopu mnogih segmenata zapravo riječ o „propalom modelu“.
Ne bih baš išao toliko daleko da dotični automobil nazovem tako, no da mi se ideologija uštede na konto kupaca baš nešto pretjerano sviđa, i ne bih baš rekao.
Golf sedme generacije
Pozitiva: Veći, lakši, brži, bolji, kvalitetniji, opremljeniji nego ikad i s ogromnom paletom motora na izbor. Eto, ukratko bi to bio opis aktualne sedme generacije Golfa.
Nova i višestruko nagrađivana MQB-platforma uvelike je pripomogla u smislu težine i čvrstoće same konstrukcije automobila, dok je naizgled vječno inspirirana VW-ova ekipa odradila ostatak posla, pa je rezultatno stanje jedan doista interesantan i lijep automobil.
Interijer je i dalje definiran prije svega kvalitetom, dok se na eksterijeru da primijetiti nekolicina detalja koji global čine u najmanju ruku interesantnim. To pogotovo vrijedi za GTI-verziju modela, koja izgleda jednostavno fenomenalno – bilo da se gleda u smislu globala, ili se ide u detalje.
Uglavnom, „sedmica“ je i opet nekako uspjela ispasti poželjnim automobilom, te Golf dotjerati do jubileja koji je danas aktualan.
Negativa: Iako se većina negativnih konotacija nekog automobila u pravilu pripisuje vremenu i načinu korištenja, ono što me smeta je i dalje svedeno na jako dobro kamufliranu ideologiju smanjenja cijena proizvodnje automobila.
Da stvar bude bolja, to me uopće ne bi smetalo da i cijene modela padaju paralelno s uštedama na određenim poljima, no cijene rastu, a proizvodnja je jeftinija, što automatski zadire u domenu veće zarade.
Iskreno čak ni protiv toga ne bih imao ništa protiv, kada aktualna generacija Golfa određene kupce ne bi bacala u kameno doba, tj. u vrijeme kada su krute stražnje osovine bile krik tehnologije.
Sam spomen krute stražnje osovine vraća me u doba kada je Audi 80 bilo moguće voziti u „driftu“, što vjerujem da nikako nije bio cilj pri planiranju proizvodnje tog modela, pa iako iz VW-a dolaze vijesti koje bi trebale ohrabrivati, mislim da je to samo još jedna uvreda za intelekt.
Naime, kakva god bila, to je i dalje kruta stražnja osovina, koja u 2014. godini na nimalo jeftinom i tehnološki naprednom automobilu ne bi trebala pronalaziti svoje mjesto, ma koliko konjskih snaga dotični automobil imao.
Uglavnom, iako je Golf za neke poželjan, a za neke savršeno nezanimljiv automobil, nepobitna je činjenica da je ovaj model u svojih sedam generacija s nama već puna četiri desetljeća i voljeli ga ili ne, odolijeva vremenu i trendovima na najbolji mogući način.
Pa na kraju ovog malog presjeka iskustava, saznanja i razmišljanja vezanih uz ovog legendarnog četrdeset-godišnjaka, mislim da je potrebno reći još samo dvije stvari: „sretan rođendan“ uz želju za još puno godina postojanja, te svima onima koji su možda pomislili da je ovaj tekst sponzoriran od strane Volkswagena ili nekog od zastupnika te marke u Hrvatskoj, jednostavno poručiti da nije.
TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: Volkswagen.com, VWVortex.com, Scale143.com, SuperCars.net i Google Images