Volkswagen – Amerikanci obožavaju Diesele
…i to ne bilo koje, već one iz V.A.G. koncerna, kojih je u 2013. godini prodano mali milijun.
Da odmah na početku javno kažem ono što u pravilu znaju svi koji su sa mnom ikad porazgovarali – nisam ljubitelj Diesela. Ne odgovara mi nedostatak zvuka motora, iritira me mali raspon okretaja između mijenjanja brzina, a pojam „okretnog momenta“ o kojem svi vlasnici Diesela imaju nešto za reći, meni osobno ne znači baš puno.
Potrošnja tih automobila u pravilu je veliki plus, no s obzirom na velik broj ekipe koja svoje Diesele odvodi u raznorazne radionice na softversko pojačavanje snage (odnosno „čipiranje“), potrošnja se kao glavni atribut za kupnju često izjednači s nekim benzinskim pandanom unutar iste klase, pa i taj dio priče nekako ne mogu shvatiti ozbiljnim, realnim i na kraju krajeva poželjnim.
Istina, Diesel-motori su unazad desetljeća prošli itekako velike promjene i probleme s grijačima po zimi i slične glupe situacije ostavljaju u povijesnim knjigama. Također, u današnje vrijeme, Diesel-motori su pouzdani, jaki, izdržljivi, a istovremeno i ekološki svjesni, za razliku od nekih minulih vremena u sklopu kojih je u prometu najgora stvar na svijetu bila imati neki VW, Mercedes ili Opel s oznakom „D“ ispred sebe. Dakle, slobodno je ustvrditi kako Dieseli danas i nekad nemaju veze jedni s drugima i to je savršeno u redu.
S druge strane me i dalje iritiraju Diesel-sheme u smislu utrkivanja i sličnih sportskih eskapada koje podrazumijevaju automobile, jer jednostavno ne mogu shvatiti kako je svijet automobilizma s playboya za volanom životinja s preko 1,000 konjskih snaga uspio doći na magistre znanosti i uštede goriva. No to je već jedna sasvim druga priča…
Ono što je tema ovih nekoliko redaka teksta ukratko se svodi na V.A.G. grupaciju, koja iz godine u godinu bilježi sve bolju prodaju na raznoraznim tržištima diljem svijeta. Prvenstveno pod time aludiram na tržište Kine, gdje Audi i Volkswagen jednostavno ubijaju konkurenciju, ali u neku ruku je to zapravo i normalno, jer su i Kinezi vjerojatno poželjeli imati npr. originalni Audi A6, a ne kinesku kopiju istog dizajna s nazivom XiangChiHoShiMinX3449-238-RS-64.
No ono što me iznenadilo pregledavajući statistike jest tržište sjeverne Amerike, na kojem se spomenuta grupacija uspjela izraziti kroz brojku prodanih automobila koja itekako prelazi 100,000 komada – i to Diesela.
Naime, cijela je priča iznenadila i računovođe u Volkswagenu i Audiju, jer u prijevodu znači oko 75% ukupno prodanih automobila u Americi. U tom postotku se naravno ne računaju sportski automobili, terenci i SUV-automobili, već najobičniji cestovni automobili, tj. osobna vozila namijenjena obiteljima i punicama na stražnjem sjedalu.
Ukupno je na američko tržište u tim segmentima ponuđeno 12 modela koji uz svoje Diesel-agregate čine sve te brojke i postotke toliko impresivnima, a od modela se najviše ističu Volkswagen Jetta TDi i Audi A6 TDi, koji čine veći dio gore izražene brojke od preko 100,000 prodanih automobila.
Konkretnije informacije još se zbrajaju i tek će stići, no bilo kako bilo, zanimljivo je vidjeti da se u ovim teškim i recesivnim vremenima ipak troši na automobile koji u Americi imaju status „stranih“, pa pretpostavljam da uz dobar i kvalitetan pogonski stroj automobili „made in EU“ i dalje imaju itekako velik broj štovatelja.
TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: CarandDriver.com, SuperCars.net, Audi.com i Google Images