Nikad niste čuli za ovog proizvođača automobila? Eto prilike…

Godina je 1989. Mjesto je Detroit. Glavni akter je gospodin Gerald Wiegert, a savršeno zla kreacija na četiri kotača, te prvi ikad proizvedeni američki super-automobil naziva se Vector W8.
Znam, to je apsolutno nedovoljno informacija, pa eto, idemo malo i u detalje…

Gerry Wiegert je čovjek koji nikada nije krio svoje afinitete. Dapače, dotični su se u njegovom slučaju u smislu aeronautike i svijeta automobila razvijale brzinom svjetlosti, no u datom momentu su se oba afiniteta jednostavno spojila u jedan, te je uz katalizator pod kliničkim nazivom „kompleksa manje vrijednosti“ nastala tvrtka Vector Aeromotive Corporation, odnosno kasnije jednostavno Vector Motors.

Zajedno s dizajnerom pod imenom David Kostka, gospodin Wiegert je sredinom osamdesetih započeo sa studijama oko proizvodnje prvog američkog super-automobila koji bi za glavnu metu imao slavna prezimena poput Ferrari, Lamborghini i Porsche.
Ideja je bila proizvesti apsolutno najbrži automobil na svijetu i u njega spojiti sve ono najbolje i najiskoristivije iz svijeta aeronautike, te tako za tvrtku osigurati status nedodirljivosti i tako još jednom potvrditi američku superiornost nad svime što nije američko.
Naravno, samim time je cijela priča ispala jednostavno osuđena na propast, no prije nego se propast dogodila, Wiegertov automobil snova doživio je svjetlo dana.

Dotični automobil nazvan je jednostavno Vector W8 i samom svojom pojavom doslovce je izazivao strahopoštovanje zbog svoje ultra-niske siluete, apsolutno aerodinamične karoserije, isto tako apsolutno pretjeranih gabarita, te brojki koje su u teoriji pratile ovaj automobil u brošurama.
No ni to nije bilo sve, jer ono najzanimljivije moglo se vidjeti tek kada su se otvorila vrata ovog automobila, jer interijer je imao tematiku borbenog aviona, a ne nečeg što bi svoju namjenu našlo u cestovnoj upotrebi.
Naime, velika većina dijelova interijera bila je „posuđena“ iz borbenog aviona F-117 Nighthawk, koji još od davne 1983. godine potpisuje tvrtka Lockheed. No za one kojima ni to ne pritišće zvonce, možda će pomoći ona legendarna rečenica „Izvinite, nismo znali da je nevidljiv“ kojom su se Srbi cinično šalili kada je tijekom ratnih operacija na Kosovu oborena jedna od tih nevidljivih i uglatih letjelica.
Uglavnom, s obzirom na činjenicu da me bilo kakva forma nasilja nimalo ne zanima, ne bih više o takvim stvarima u kontekstu tematike…

Dakle Vector W8…automobil koji je pri predstavljanju bio pogonjen 6-litarskim V8-motorom potpomognutim s čak dva Turbo-punjača, čime je u smislu brojki koje članstvo na forumu znače snagu bilo moguće izraziti u obliku 650 konja, koji su posredstvom automatskog mjenjača s tri brzine na stražnje kotače prenosile ukupno 880 Nm maksimalnog okretnog momenta.
I da…to je bilo tijekom 1989. godine.

Doduše, W8 je bio gotov produkcijski model, te je u tom obliku bio nešto ublaženog karaktera od prototipa nazvanog W2, koji je pak na slanim ravnicama isušenog jezera u Bonnevilleu razvijao punih 1,200 konjskih snaga i postigao maksimalnu brzinu od 389 km/h, uz ubrzanje od oko 3,5 sekundi od stanja savršene statike do stotinu kilometara sa sat.
…a to je pak bilo skoro dvije godine prije, odnosno 1987. godine.

Gerry Wiegert je planirao proizvesti oko stotinu primjeraka, te ih prodati apsolutno najbogatijim i najzagriženijim ljubiteljima brzine, no realnost je ispostavila druge brojke, te je unutar nešto manje od četiri godine proizvodnje ove monstruoze na četiri kotača prodano tek sedamnaest primjeraka.
Također, snovi o bogatim i slavnim ljudima za volanom Vectora W8 stale su na tada ultra-poznatom tenisaču pod imenom Andre Agassi, koji se jedini među tom sortom ljudi odlučio izdvojiti oko 700,000 Dolara za svoj skroz zacrnjeni primjerak modela W8.
No čak ni to nije bilo dugog vijeka, jer je usprkos upozorenju od strane inženjera iz Vectora, Andre Agassi ignorirao „vrijeme razrade“, te je razvalio svoj crni primjerak i potom tužio tvrtku. Naravno, kako obično sreća prati slavne, zlatni je dečko dobio presudu i svoje novce nazad, te je ostavio samo totalno upropašten automobil i gomilu odvratnih navoda vezanih uz Vector u medijima tijekom sljedećih nekoliko mjeseci.

Tijekom 1991. godine je u Vector Motors stigla i „nemoralna ponuda“ u sklopu koje je gdin. Wiegert trebao platiti određenu sumu novaca da bi se njegov automobil snova pojavio u visokobudžetnom krimi-trileru „Rising Sun“, no ni to nije pomoglo popularnosti ovog automobila, te je tvrtka jednostavno propala samo dvije godine kasnije, odnosno ista je „nasilno“ preuzeta od strane Megatech korporacije, čiji su vlasnici gospodina Wiegerta jednostavno izbacili na cestu.

No gdin. Wiegert se nije predao, jer je nakon pravne bitke za ponovno preuzimanje tvrtke sklopio dogovor s talijanskim proizvođačem beskompromisnih snova na četiri kotača, tj. tvrtkom Lamborghini, te je nastao Vector M12 – automobil skroz baziran na tadašnjem Lamborghini Diablu i otrprilike stoput lošiji od svog talijanskog rođaka iz Sant´Agate Bolognese, odnosno blaže rečeno, Vector M12 na svijet je stigao u puno nekvalitetnijem izdanju od onog originalnog koji je Lamborghini prodavao u svoje ime.
Samim time je neuspjeh bio zagarantiran, te je malo pomalo tvrtka Vector nestajala s horizonta poput brzog i nevidljivog aviona iz kojeg je svojevremeno posuđen interijer.

U međuvremenu se dogodio i jedan od ponajboljih i apsolutno megalomanski-zamišljenih konceptnih automobila, odnosno Avtech-Vector AWX-3, koji je sa svojih točno 1,000 konjskih snaga i maksimalnom brzinom od 402 km/h bio inspiriran linijama morskog psa bez dorsalne peraje i za ulogu je imao spas tvrtke, te ostvarenje Wiegertovog sna, no usprkos glamuroznom predstavljanju na salonu automobila u Genevi, to se naravno nije dogodilo.
Razlozi? Jednostavno – megalomanija uobličena u ovu ideju s 1,000 konja koštala bi oko milijun Dolara po proizvedenom primjerku, što u 1993. godini jednostavno nije bilo moguće naplatiti nikome tko ne pati od kroničnog poremećaja osobnosti ili pak od kompleksa Boga.
Stoga ni ne čudi početak kraja i skoro preuzimanje od strane Megatecha.

Pa eto, duh gdina. Wiegerta ipak je i dalje nekako živ, jer se upravo ovih dana slavna tvrtka RM Auctions pohvalila kako je jedan od ukupno pet primjeraka W8-ice iz 1992. godine najavljen za nastup na aukciji koja će se održati 15. i 16. kolovoza u Monterreyu.
Početna cijena za ovaj crveni primjerak Vectora W8 biti će oko 650,000 Dolara, a koliku će vrijednost postići ovaj itekako poseban automobil, vidjet ćemo uskoro.
Tko zna…možda se i Andre Agassi ponovo pojavi na sceni i kupi ovaj automobil iz čiste nostalgije.

Bilo kako bilo, u svijetu automobila i segmentu pretjerivanja, nekako je uvijek najlakše bilo istaknuti Lamborghini Countach, no u usporedbi s Vectorom W8, Countach ispada poput opatice, tj. decentan i skoro neprimjetan.
Samim time moram priznati da mi je uvijek bilo žao da je Wiegertov san zauvijek upropašten, jer ako već ništa drugo, onda samo zamislite svijet brzine i ekskluzivnosti da je kojim slučajem taj san pretvoren u stvarnost i uspio postati isplativim u komercijalnom smislu. Mislim da bi u takvoj konstelaciji stvari u današnje vrijeme i uz takvu krajnje nenormalnu konkurenciju Bugatti Veyron umjesto rekorderom i tehnološkim čudom ispadao poput paraolimpijca na ljetnim olimpijskim igrama.


TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: RMAuctions.com, NetCarShow.com, GatsbyOnline.com, Flickr.com i SuperCars.net
VIDEO: YouTube.com