Top lista potencijalnih legendi

Ovo nije ni približno naziv kategorije u koju bi proizvođači mogli trpati svu silu svojih modela unutar zadanih parametara, a osnovni razlog je zato što nema pravila – ni u smislu vremena izlaska na tržište, ni gabaritima, ni snagom, ni bilo čim konkretnim. Ovo su zapravo ukratko oni automobili koji imaju "ono nešto" izraženije od svih ostalih i kada bi me netko pitao o čemu se zapravo radi, u istoj sekundi bi mi se u mozgu stvorio kaos pojmova kojima bih poželio opisati što pod "ono nešto" zapravo mislim i ostao bi otvorenih usta bez ijedne riječi kojima bih dao smislen odgovor na bilo kojem jeziku.
Dakle, radi se jednostavno o automobilima koje bez ikakvih formi kompromisa predstavljam kao apsolutno subjektivne buduće legende, tj. automobile koji su od same ideje bili posebni, te koji će svojim trajanjem najvjerojatnije napisati poneko poglavlje pokoje knjige auto-tematike u bližoj ili daljoj budućnosti.

Ferrari 599 GTB Fioriano

Razlozi: Istini za volju, Ferrari i GT-automobili svoj uzročno-posljedični odnos imaju već nekoliko desetljeća, pa iako je većina onih GT-automobila starijeg datuma bila katastrofalno loša (pogotovo ako se sjetimo vječne mrlje u tom segmentu za Ferrari, uobličene u legendarno katastrofalno nepouzdani model 412), na sreću postoje modeli poput 365 GTB/4 (odnosno "Daytona"), 456 GT, 550 i 575 Maranello koji su malo po malo doveli do konačnog lansiranja na tržište (tada) ultimativnog Ferrarija u svim segmentima.
Nevjerojatna je činjenica kako je upravo 599 GTB Fioriano 2006. godine bio uvjerljivo najbrži i sa svojih 612 konja najjači, no istovremeno i najciviliziraniji Ferrari ikad napravljen, što mu osim posebnog mjesta u povijesti marke sa znakom propetog konja osigurava i ulaz u povjesne knjige u smislu kompletne auto-industrije. Da, doista se radi o TOLIKO posebnom automobilu.
Mogao bih nakucati stranice i stranice teksta u obliku opisa sveg onog što u smislu ovog modela smatram posebnim, a da se pri tome ni ne dotaknem one dvije krajnje necivilizirane GTO i XX verzije modela 599, no radije ću umjesto hrpe rečenica jednostavno konstatirati kako je 599 GTB Fioriano doista jedan izuzetno poseban automobil čiji tragovi se i dan-danas nalaze u modelu F12.

Bugatti Veyron

Razlozi: Bez puno priče, u sklopu ovog automobila vrijedi samo jedna konstatacija, a ona glasi najbrži na svijetu. No ta konstatacija za sobom povlači čitav niz događaja koji su doveli do automobila koji je pregazio ama baš sve zakone fizike, aerodinamike i mehanike. Prije svega vrijedi spomenuti čak šest godina dugo i iznimno teško djetinjstvo u sklopu kojeg je projekt EB 18.4 (kako se tada zvao) nekoliko puta bio pred otkazivanjem, no tvrdoglavost je ipak presudila, te je 2005. godine na tržište automobila predstavljen Veyron EB 16.4 kakav od tog vremena do danas poznajemo u obliku superlativa u svim segmentima kojih se moderna auto-industrija dotiče.
Na Veyronu se nije štedilo – dapače, čak se i svjesno odlazi u "minus" sa svakim prodanim primjerkom, obzirom da je tržišna cijena oko 1,5x manja od one koja je potrebna da se svaki pojedini primjerak proizvede. No to je za Volkswagen jednostavno cijena slave koju su očito voljni platiti, a razlozi su apsolutno jasni.
No ono po čemu ovaj pomalo ružnjikav automobil izdvajam u kategoriju iznad svih i svega za što u auto-industriji znam, ukratko je činjenica kako je Veyron svijetu automobila (i komponenata koje automobile prate) zorno prikazao koliko toga zapravo još ima mjesta za unaprijeđenje i zato se smatram jednim od sretnika koji su živjeli u vrijeme kada se cijela priča oko Veyrona odvijala.

Pagani Zonda

Razlozi: Kada je Horacio Pagani zamišljao svoj automobil snova vjerujem da mu ni u bunilu nije palo na pamet koliki će ljudi na svijetu dijeliti istu viziju istog sna u obliku Zonde. Vjerojatnost kako nikad neću u svom vlasništvu imati jedan od primjeraka čak i nije toliko vjerojatna koliko sigurna, no upravo u tome i jest dio čari, jer najčešće nam one dostupne stvari nakon nekog vremena ipak dosade, što sa Zondom ne može biti slučaj obzirom na cijenu, a i činjenicu kako se Zonda više ne proizvodi.
Nasljednik priče o sinu pekara iz Argentine i njegovim idejama pretočenim u stvarnost u obliku automobila pod imenom Huayra apsolutno ima svoje mjesto pod suncem, no svu svjetlost Huayra je dužna Zondi koja po mom mišljenju ostaje najbolji super-automobil svih vremena. Čak sama konstatacija kako je sa trona meni omiljenog automobila svih vremena Zonda uspjela "skinuti" legendarni Lamborghini Countach govori dovoljno, no to je samo početak, jer ono što Zonda za mene predstavlja jednim je dijelom upornost u pretvaranju vlastitih snova u stvarnost, dok s druge strane istovremeno znači svu silu atributa poput elegancije, brzine, upotrebljivosti i na kraju obaveznog faktora pri stvaranju takvog automobila koji se jednostavno naziva ludošću. U pravilu zapravo i nema riječi kojima bih opisao sve ono dobro i posebno na što me Zonda asocira, no ovim kratkim tekstom sam barem pokušao, istovremeno se prisjetivši ovog uistinu neponovljivog automobila.

Lotus Exige S

Razlozi: Iako je Exige po mnogo čemu anti-automobil prema današnjim standardima koji podrazumijevaju ekonomiju, ekologiju, opremljenost, udobnost i svu ostalu silu navoda koji prodaju današnje automobile. No upravo u tome i leži apsolutna čar automobila koji od opreme nema ama baš ništa što bi prosječnom vozaču značilo gušt, jer Exige je stvoren za samo jednu jedinu svrhu – uživanje u vožnji neopterećenoj sustavima kontrole, stabilnosti i svim ostalim modernim sustavima koji zapravo dobrim dijelom vozača samo odvlače od vožnje.
Dapače, osnovni atributi ovog automobila umjesto na opremljenost i eleganciju svode se na aerodinamička svojstva i težinu samog automobila, što vozački gušt ne samo da pojačava, već u masi segmenata i definira. Da, motor više nije u obliku Toyotinog 1,8-litarskog kakav je bilo moguće pronaći pod haubom Corolle ili Celice u svojim TS-verzijama, već se u najnovijoj inkarnaciji modela pod haubu trpa 3,5-litarski V6 motor, no čak se ni apsolutni puristi koji ovaj Lotus obožavaju u svojoj prijašnjoj formi ne bune zbog novog, većeg i jačeg motora, obzirom da je Exige nekako uspio zadržati sve ono što ga još od 2005. godine čini itekako unikatnim i posebnim u svijetu automobila. Uglavnom, ovo je jedan od onih automobila koji svojom upotrebljivošću i kroz vozački gušt apsolutno pljuju u lice svakom obliku konformizma i zato taj automobil jednostavno obožavam.

Wiesmann MF5

Razlozi: Zamislite si slijedeći scenarij: diplomirali ste na strojarskom fakultetu istovremeno kad je i Vaš brat diplomirao na studiju ekonomije, no obzirom da ste oboje prije svega auto-entuzijasti umjesto potrage za zaposlenjem odlučujete preuzeti već postojeću tvrtku osnovanu 1985. godine, čiji je primarni posao izrada tvrdih krovova za neke marke automobila i pretvarate je u manufakturu ultimativnih retro-automobila. Zvuči primamljivo, zar ne?!
No još primamljivije zvuči činjenica kako je scenarij doista stvaran, jer upravo su se dva brata po imenima Martin i Friedheim Wiesmann u njemačkom gradiću Dülmen odlučili upravo na takav potez, prije 20 godina izradivši Wiesmann MF30 – unikatan automobil pomalo nalik Jaguarovom legendarnom modelu XK120, no sa najmodernijim komponentama kojih su se u tom času mogli dokopati u smislu motora, pogona i ovjesa. Mislim da tada braća Wiesmann nisu bili svjesni koliko su zapravo dobar automobil napravili, no uskoro su postali itekako svjesni, jer iako je MF30 kroz ovih 20 godina evoluirao tek nekoliko puta, iz evolucije u evoluciju bio je sve bolji i poželjniji.
Pod haubom se nalazi BMW-ov S63 V8 Turbo-motor sa 4,4 litre zapremine i u najnovijem Wiesmannu pod imenom MF5 razvija oko 560 konja, što ovom retro-automobilu daje performanse dostojne bilo kojeg super-automobila na tržištu uz savršeno pogođen izgled kojim je MF5 nalik na automobile kakve su s guštom vozili naši djedovi, moram priznati da mi je upravo taj automobil jedan od najdražih danas.