S obzirom na najnovija događanja vezana uz popularni trojac na čelu najgledanije televizijske emisije na svijetu posvećene automobilima, čovjek se zapita gubi li svijet smisao za humor?

Svijetu ljubitelja automobila ne treba posebno predstavljati Top Gear, jer dotična emisija i magazin koji iza nje stoji jednostavno je mega-popularna.
Sa svojih nekoliko desetaka milijuna vjernih pratitelja i štovatelja diljem svijeta, te s ogromnom mašinerijom zvanom BBC, koja iza cijele priče stoji, Top Gear je svojim neobaveznim temama i razradama istih jednostavno postao fenomenom koji istovremeno povezuje autoljupce i one koji na automobile gledaju samo kao na prijevozno sredstvo za prijevoz namirnica, obitelji i punice.
No sama emisija ne bi bila to što jest da iz sezone u sezonu i iz epizode u epizodu nisu prisutna trojica apsolutnih genijalaca, odnosno poimence Jeremy Clarkson, James May i Richard Hammond.

Sva trojica su prvenstveno intelektualci, te ih veže polje novinarstva kao ono osnovno zajedničko polje interesa u smislu karijere, no to je tek površina iza koje se kriju afiniteti prema različitim stvarima koje na individualnoj bazi sva trojica donose u ovu mega-popularnu emisiju.
Oni koji Top Gear prate od samog formiranja znaju koliko je različitih voditelja i koncepata vezanih uz tu emisiju zapravo bilo, pa vjerujem da isto tako znaju da je emisija na televiziji zaživjela tek od formiranja ovog slavnog trojca osobenjaka i intelektualaca. No za one koji ne znaju i tek su nedavno odabirom Đele Hadžiselimovića počeli pratiti ovu genijalnu emisiju posvećenu automobilima, spomenuo bih još nekoliko detalja.

Za početak je tu Jeremy Clarkson, koji osim što je tvrdoglav kao mazga i lud za automobilima, istovremeno je poprilično lud i za poviješću u smislu ratova i oružja koja se uz njih vežu. Samim time je čest slučaj da nešto vezano uz pojedini automobil u sklopu pojedinih recenzija na televiziji povezuje s nekim borbenim avionom, puškom ili „Rambo“ nožem.
James May je pak „udaren“ na stranu nauke i tehnologije, te je u svojim idejama i navikama enormno precizan i pedantan, te zbog tih svojih afiniteta često ispada poput nekog starog gunđala koje neke stvari nikako ne uspijeva shvatiti, dok je Richard Hammond zapravo najotkačeniji pripadnik „svetog trojca“, koji je uz činjenicu koja podrazumijeva obožavanje američkih automobila (što je za mnoge Britance jednostavno svetogrđe) tijekom svog radnog vijeka nekoliko puta bio na samom rubu pogibije i smrti.
Uglavnom, simpatičnost i homogenost naizgled savršenih suprotnosti karaktera i afiniteta jednostavno je nešto što iz godine u godinu privlači sve veći broj gledatelja. No u tom segmentu postoji i jedna negativna strana, a to su pak konstantni kritičari i ljudi koji se iz puke dosade konstantno osjećaju prozvanima i uvrijeđenima.

Dotične individue protestiraju oko svega i svačega već godinama, no izgleda da je današnji svijet već kronično počeo gubiti smisao za humor, jer je tijekom posljednjih mjeseci Jeremy Clarkson na meti medija i javnih službi. A zbog čega? Jednostavno zbog iznošenja nekih svojih razmišljanja i eskapada koje radi u sklopu televizijskih emisija i magazina u kojima sudjeluje kao urednik, voditelj i kolumnist.
Tako je prije nekoliko mjeseci pokrenuta hajka zbog navodnih rasističkih ispada, zbog kojih se svijet doslovno digao na noge i reagirao krajnje oštro, te se Clarkson morao javno ispričavati. No pozadina cijele priče nema veze s rasizmom, već s montiranim i namjernim pokušajem diskreditiranja jednog od ponajboljih televizijskih voditelja svih vremena. Tome u prilog bih naveo činjenicu da sporna „brojalica“ koja u jednom dijelu koristi „pogrdni“ naziv za crnce čak nije ni izašla u sklopu emisije, već je izvučena iz arhive od strane jednog od članova produkcijskog tima, što dotičnu „brojalicu“ stavlja apsolutno izvan svakog konteksta u smislu javnosti.
Samim time je cijela ta priča jednostavno montirana i ispada poput „niskog udarca“ namijenjenog Clarksonu, a razlozi i dalje nisu poznati.

Istini za volju, Clarkson, May i Hammond često u sklopu svojih izjava ispadaju itekako dvosmisleni i često politički i sociološki nekorektni, no sva ta „nekorektnost“ je upakirana u jedan od najpoznatijih britanskih atributa, odnosno u sklop crnog humora, po kojem su Britanci nadaleko poznati, pa ne vidim neke posebne drame oko toga.
Dapače, drame zapravo i nema, jer svi mi kad-tad upotrijebimo neku takvu izjavu i pogrdan izraz vezan uz neku nacionalnost, vjeroispovijest ili rasu, no razlika je u tome što nismo poznati i popularni, već samo „obični“ ljudi kojima se u ovo doba cenzura i raznoraznih izmišljanja „tople vode“ uvijek nekako progleda kroz prste.
Ne znam kako drugi razmišljaju po tom pitanju ,no za mene su to jednostavno dvostruka mjerila kojih ne bi trebalo biti i od kojih itekako bježim.

Dakle, ekipa pred kamerama Top Geara doista zna biti svakakva i svojim izjavama često sežu iz savršeno nevinog smiješnog do politički nekorektnog, no za razliku od nas „običnih“ ljudi njih trojica javno govore što misle, što ne bi trebalo biti podložno osudama, već hvaljenju.
No većina ovog našeg često kastriranog i pomalo naopako izvrnutog svijeta očito ne misli tako, jer se trojica voditelja ovaj puta zajedno nalaze u nezavidnoj situaciji.

Naime, ovaj puta problematika nije nastala zbog neke izjave ili pogrdnog nazivanja neke od gore navedenih kategorija, već o nes(p)retnom izboru lokacije za snimanje jednog dijela epizode Top Geara.
Dotična je lokacija smještena u Oxfordshire, te je poslužila za utrku (odnosno demoliranje) nekolicine novijih Peugeotovih modela od kojih je Clarksonov završio u polju kraj ceste, dok je onaj Jamesa Maya završio u jarku. Dakle, reklo bi se da tu nije ništa sporno, jer takve „utrke“ od strane popularnog trojca često završavaju na takav način.
No igrom je slučaja konkretna lokacija vezana uz smrt 26-godišnjakinje pod imenom Jane Sandalis, koja je 2010. godine poginula na tom dijelu ceste vozeći svoj Peugeot 106 i to je bilo sasvim dovoljno da se britanska javnost (i opet) digne na noge i osudi Top Gear i BBC, te trojicu autora slavne televizijske emisije.


E sad…bilo da je lokacija odabrana slučajno ili namjerno, osobno ne vidim ništa sporno u cijeloj priči, no neki očito „razmišljaju“ drugačije, te je pred BBC-jem najvjerojatnije još jedna u nizu tužbi za koje je dotični voditeljski trojac i opet bez suda i porote proglašen krivim.
To je naravno problem i koštat će puno vremena i novaca da se cijela priča završi, no za mene je puno veći problem u tome što se u današnje vrijeme ljudi toliko bave tuđim problemima, da za svoje često nemaju ni vremena ni volje.
To naravno (između ostalog) rezultira sve glupljim i zatucanijim generacijama mladih ljudi koji u današnje vrijeme bez društvenih mreža i krivih idola ionako nemaju baš pretjerano puno toga za ponuditi.
I iako znam da u tom dijelu priče zapravo generaliziram i da će stvaran stav s moje strane uobličen u takvu rečenicu izazvati velik broj negativnih reakcija, vjerujem da će barem neki od čitatelja shvatiti da je nažalost ipak tako.

Zapravo smo svi mi zajedno u moru političkih i socioloških igara i ideologija jednostavno jadni, a ni sami ne znamo kako je do toga došlo i kako od toga pobjeći. Iskrenost je postala navika koje se trba sramiti, a bilo kakva forma ispoljavanja karaktera i(li) individualnosti u posljednje je vrijeme često za svaku osudu, pa se samim time često zapitam u kakvom to čudnom svijetu svi mi zapravo danas živimo.
No to je već jedna sasvim druga priča kojoj u globalu na ovim stranicama zapravo i nije mjesto, pa je sve u tom segmentu možda najbolje ostaviti otvorenim.

TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: TopGear.com, TopGearBox.com, AutoEvolution.com, Pure86.com, Flickr.com i Google images