Project CARS – igra koja bi mogla postati revolucijom
Pretpostavljam da je danas na svijetu teško pronaći osobu koja nikad nije čula za igre poput „Need for Speed“, „Gran Turismo“ i „Forza Motorsport“, jer svaki od spomenutih naslova je tijekom godina i nastavaka ispadao poseban. No već se mjesecima kuha nešto što s bilo kojim od ovih slavnih naslova nema neke direktne veze, a igra koja bi se do kraja godine trebala pojaviti na tržištu mogla bi nas sve zajedno itekako natjerati da na spomenute naslove zaboravimo na neko vrijeme.
Kada sam prvi puta na jednom od časopisa vezanih uz igre izloženom u kiosku u kvartu vidio reklamu za prvi nastavak igre „The Need for Speed“, poželio sam novi kompjuter za Božić.
Naravno, kompjuter nisam dobio tako brzo, no kada se kućanstvo konačno obogatilo s novim digitalnim članom obitelji, inzistirao sam da na sebi ima tada apsolutan novitet pod nazivom CD-Rom, jer je „NFS“ broj jedan dolazio isključivo na CD-u.
Inicijalna instalacija je potrajala neko vrijeme, no kada je konačno završila, prvo pokretanje same igre zalijepilo me za ekran, jer kao klinac čija vozačka dozvola u tom času izgleda kao daleki san nisam imao drugi način guštati za volanom i tim je gušt bio veći. Kada je krenuo uvod u samu igru i kada su se u sklopu istog vizualni podražaji poput Chevrolet Corvette ZR-1, Lamborghini Diabla, Ferrarijevog predivnog modela 512TR u raznim situacijama počeli izmjenjivati na za ono vrijeme ogromnom 17-inčnom monitoru, pretpostavljam da sam izgledao kao djevac u javnoj kući zbog svojih razrogačenih očiju i nekontroliranog ispuštanja sline.
Ukratko, to bi bio opis prvih nekoliko sekundi onog što sam igrao neumorno i danima pokušavao završiti, te gubio san, dobivao loše ocjene u školi i općenito si (sociološki gledano) kvario život.
Danas je situacija nešto drugačija…
U današnjem svijetu kada su simulacije automobila vizualno dotjerane do savršenstva, često mi se čini da se u cijeloj priči izgubila nit, jer vizualni dio je apsolutno bitan, no isto je tako bitna i igrivost koje (pre)često nema ni na vidiku.
Ne mogu suditi u tuđe ime, no meni je malo glupo tijekom igranja neke igre (kada za to i imam vremena) zabiti automobil u zid s 200 kilometara na sat i nastaviti s flekom na prednjem braniku, tj. kao da se ništa nije dogodilo, a upravo tako danas funkcionira najveći broj igara. S jedne strane prije početka igranja na ekran obavezno stiže upozorenje koje otprilike kaže „vežite se i ako divljate, divljajte na obližnjoj stazi“, a već par minuta nakon toga se često zapitam gdje je realnost koju autori igre propagiraju na kutiji u kojoj se nalazi DVD.
No to je danas tako i od toga se jednostavno ne može pobjeći, pa se iz tog razloga priklanjam samo najboljem i najrealnijem što svijet simulacija automobila u ovo pomalo glupo vrijeme može pohvaliti.
Posljednji nastavak igre „Forza Motorsport“ nekako mi se ne uklapa u kućni budžet, s obzirom na činjenicu da u kući za novi X-Box One niti imam mjesta, niti novaca u ovom času, pa ta igra zasad ostaje nepoznanicom, no novi „Gran Turismo“ u svojoj šestoj inkarnaciji itekako sam isprobao tijekom posljednjih dana. Rezultatno stanje je istovremena fascinacija i neka vrst razočaranja zbog stvari koje su očito suvišne, a nikako da se promijene, pa shodno tome „GT6“ ne mogu nazvati savršenim, već samo dovoljno dobrim opravdanjem za gubitak sna. U prijevodu bih zapravo rekao da je „Gran Turismo 6“ dostojan nasljednik originala od prije 15 godina, no istovremeno u svijet simulacija automobila nije donio ništa novo i nikad prije viđeno.
Toga je svjesna i ekipa iz „Slightly Mad Studios“, pa se već mjesecima malo po malo otkriva nešto na čemu su ti divljaci iz Velike Britanije krenuli itekako ozbiljno raditi.
Pod projektnim imenom „Project C.A.R.S.“ u ovom se času radi o vizualno najdojmljivijoj igri koju sam ikad imao prilike vidjeti, a prema objavama od strane autora, „želja je u svijet simulacija automobila unijeti nešto neviđeno – i po pitanju grafike i zvuka, te isto tako po pitanju atmosfere i fizike. Ukratko, želja nam je posjesti vas za volan stvarnog automobila u vlastitoj dnevnoj sobi“.
Moram priznati da mi takva objava zvuči iskreno i direktno, no još bolje od toga, ista je potkrijepljena iskustvom koje je ova ekipa stjecala radeći „Need for Speed: SHIFT“ mini-serijal igara, a od prije par dana i s nekoliko stotina fotografija koje su (prema riječima autora) preuzete iz same igre.
Detalji oko same igre u ovom času opisuju neke igraće varijacije na temu karijere i popratnih sadržaja tijekom same igre, te se u domeni tipova automobila koji bi se u samoj igri trebali naći spominju Karting, GT-automobili, Touring-automobili, Le Mans serija natjecanja. Staze nisu precizirane – baš kao ni opcije u smislu tuninga, vizualnih dodataka i proizvođača automobila koji su portretirani u samoj igri, no prema fotografijama istreniranom oku ne može pobjeći pokoji detalj koji otkriva neke marke, modele i staze.
U svakom slučaju, ne sjećam se kad sam s ovolikim guštom pogledao i pročitao najavu za jednu igru, a vjerujem da nisam jedini.
Nadam se samo da će „Project C.A.R.S.“ ispasti onako kako ga tvorci već sad najavljuju – revolucijom.
TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: NFSWorld.com, GameSpot.com i Google Images