Posljednji oproštaj od Jamesa Garnera

Prije tri dana je jedan od najvećih hollywoodskih oktanoglavaca zauvijek napustio ovaj svijet, pa eto kratkog podsjetnika na neke od sitnica po kojima se ovaj glumac itekako isticao.

James Garner – školovani glumac, sportaš, političar i iznad svega veliki auto entuzijast.
Čovjek čija je karijera krenula uzvodno već pri prvom pojavljivanju na malim ekranima u sklopu serije „Maverick“, te koji je tijekom svog 86-godišnjeg životnog vijeka snimio preko pedeset filmova.
Iako nikada nije osvojio najprestižniju filmsku nagradu „Oscar“, tijekom karijere je nekoliko puta nominiran za osvajanje zlatnog kipića, no i sam je nekoliko puta apostrofirao kako mu takvog što nimalo nije bitno.
S druge strane, James Garner je zbog svoje polivalentnosti i umjetničko-zabavnog izričaja doživio nekolicinu priznanja poput svoje zvijezde na najpoznatijem šetalištu na svijetu, pod nazivom Hollywood Walk of Fame, te je tijekom karijere uveden kao jedan od počasnih članova udruga Western Performers Hall of Fame i Television Hall of Fame.
Također je u tom segmentu bitno spomenuti i nagrade za životno postignuće od strane ceha glumaca, te od strane ceha televizijskih kritičara, koji su Garneru prije četiri godine također dodijelili nagradu za životno djelo.

No ono po čemu ću osobno najviše pamtiti lik i djelo ovog glumca svodi se na jedan jedini film, te godine i godine auto-entuzijazma koje su iz njega nastale.
Film je naravno vječni, legendarni i jednostavno fenomenalni Frankenheimerov „Grand Prix“ u sklopu kojeg James Garner glumi tvrdoglavog i egocentričnog vozača Formule 1 pod imenom Pete Aron, koji sebi i ostatku svijeta tijekom filma dokazuje koliko vrijedi u tom svijetu.
Iako radnja dotičnog filma nije nešto ultra-inventivno, za mnoge ljubitelje filma i automobila u kontekstu „sedme umjetnosti“ upravo taj film stoji kao najimpresivniji „trkaći“ film ikad snimljen – rame uz rame s filmom „Le Mans“ (sa Steve McQueenom u glavnoj ulozi).

Naravno, kako je svijet oktana u sklopu najbržeg cirkusa na svijetu bio glavna okosnica radnje spomenutog filma, James Garner na sve to ni približno nije ostao imun. Dapače, već je tijekom snimanja filma itekako izražavao afinitete prema svijetu Formule 1 i svijetu automobila u svom općenitom smislu, pa stoga ni ne čudi da je samo godinu dana kasnije razvio ideju vlastitog trkaćeg tima.

Dotični trkaći tim osnovan je 1967. godine i na scenu utrkivanja je nastupio pod nazivom „AIR“, odnosno „American International Racers“. Nastupi na stazama diljem svijeta podrazumijevali su utrke izdržljivosti na stazama poput Sebringa, Daytone i Le Mansa, pa iako većih uspjeha zapravo nije bilo, upravo je Garnerov tim ponukao nekolicinu drugih glumaca da se okušaju u auto-sportu.
Paralelno s utrkama na asfaltiranim stazama diljem svijeta, Garnerova ekipa nastupala je i na legendarnoj off-road utrci pod nazivom „Baja 500“, no za razliku od utrkivanja na čvrstim podlogama, na ovim su se utrkama od strane tima iz godine u godinu ostvarivali itekako dobri rezultati, pa je James Garner između ostalog itekako zaslužan i za popularizaciju off-road natjecanja u svojim ranim danima.

S obzirom na sva glumačka i trkaća postignuća, nimalo ne čudi kako je upravo James Garner za volanom tzv. „Pace Car“ automobila ukupno tri puta predvodio hordu urlajućih bolida na najpoznatijoj američkoj utrci pod nazivom „Indianapolis 500“, što je također velika čast koju ne uživa baš svatko, te što u prijevodu znači da je ime i prezime tog glumca itekako nadišlo male i velike ekrane.

Dakle svojom karijerom, životnim tijekom i ljubavi prema svijetu na četiri kotača koji ga je uvelike definirao, James Garner je stao uz hollywoodske legende poput Jamesa Deana, Stevea McQueena i Paula Newmana, koji su također dobar dio života posvetili automobilima, pa ako već i niste bili zaljubljenici u filmski i televizijski opus ovog glumca, vjerujem da ćete znati cijeniti sve ono što je James Garner bio i ostao kao osoba.

Iako je teško apostrofirati bilo kakve emocije prema osobi koju nikada nisam upoznao, za mene je gubitak takvog čovjeka itekako tužna vijest, no utješan dio priče o smrti Jamesa Garnera zauvijek će ostati na mojoj polici s DVD-ima, gdje se legendarni film „Grand Prix“ nalazi na jednom itekako posebnom mjestu.