Često se kroz razmišljanja i recenzije pitam "Kakav zapravo treba biti za mene savršen automobil?". Ukratko rečeno, odgovor se nedavno nametnuo sam po sebi i praktički na prvi pogled, pa glasi vrlo jednostavno – "Evo, ovakav!".

Kada sam prije nekoliko godina po prvi puta čuo za malu tvrtku iz Kalifornije nazvanu Singer Vehicle Design, pomislio sam kako se zapravo ne radi o ničem vrijednom neke posebne pozornosti, a danas skoro pa i ne mogu vjerovati koliko sam bio u krivu, jer ono što se proizvodi iza zatvorenih vrata ove manufakture moguće je nazvati samo vrhuncem entuzijazma i ljubavi prema jednom automobilu.

Sama tvrtka je u pravilu produkt jednostavne opsesije njenog tvorca – autora tekstova i pjevača, te frontmana grupe Catherine Wheel (za koju ste zasigurno čuli, zar ne?!), odnosno čovjeka po imenu Rob Dickinson. Istina, opsesija može biti istovremeno i izuzetno lijepa i ružna stvar, no u ovom slučaju mislim da jednostavno ne postoji loša strana kojom bi se čak i najmanji djelić priče o Robu i njegovoj tvrtci mogao definirati, jer istovremeno voljeti jedan automobil već desetljećima i ljudima oko sebe za određenu (i nikako pretjeranu) sumu novaca ponuditi istu količinu uživancije na cesti u današnje vrijeme je praktički nemoguće, no eto…čuda se dešavaju, pa takve tvrtke ipak postoje.

Naime, Rob Dickinson je apsolutno zaražen virusom nazvanim Porsche 911 u jednoj od svojih najčišćih formi – onoj iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća uobličenoj u generaciju 917 ovog mega-slavnog automobila.
Da, na prvi pogled reklo bi se kako se radi o čistoj restauraciji kakvih smo se nagledali u sklopu raznoraznih emisija na televiziji, no već na drugi pogled mijenja se stav, a na treći se pogled malo pogledaju specifikacije uratka i tada kreću nekontrolirano curiti sline, jer Singerov produkt mašte i entuzijazma sa originalnim automobilom nema praktički nikakve veze i poveznice.

Da, karoserija je i dalje izgledom skoro identična onoj koja je definirala ovu generaciju slavne 911-ice, no skoro pa da nema niti jednog dijela automobila koji nije prošao obradu ili je jednostavno prerađen u najmoderniju moguću varijantu.
Karbon, Aluminij, Titan…samo su neki od materijala koji se koriste za izradu i oplemenjivanje šasije starijeg datuma, a paneli karoserije kompletno su nanovo izrađeni. Dapače, mislim da ne postoji niti jedan jedini vijak koji nije nov, posebno izrađen i ugrađen prema željama kupca, što je ne samo zanimljivo, već i skroz atipično.

Dakle, karoserija je u pravilu identična onoj poznatoj s generacije 917 dok se ne pogleda u detalje koji se na njoj nalaze: Xenon-svjetla upakirana u prednje farove koji oblikom izgledaju identično onim tvornički ugrađenim farovima iz sedamdesetih, LED-žmigavci i dijelom stražnji farovi, najmoderniji alarm, centralno zaključavanje, paljenje automobila putem daljinskog upravljača…sve su to detalji kojima praktički nema kraja.
Interijer je također priča za sebe – izgledom u maniri sedamdesetih, no funkcionalnošću i ergonomijom daleko ispred tog vremena, a sva sila ručno rađenih (ili dorađenih) detalja automobilu s njegove unutrađnje strane itekako daju poseban "štih".
Sjedala su nove generacije, volan (sa servom) također, tepisi, armatura, stražnja klupa, krov…sve je apsolutno novo i za svaki naručeni primjerak posebno izrađeno prema specifikacijama i željama budućeg vlasnika. Ukratko jednostavno briljantno.

No ono najposebnije u cijeloj priči oko ove tvrtke i fenomenalnih automobila koji se ovdje ispočetka rađaju, svodi se na najbitnije komponente svakog automobila – one koje podrazumijevaju pojmove ovjesa i motora.
Naime, ovjes je u kompletu (uz dodatak KW "Variante 3" amortizera i oprugama na navoj) zajedno s kočnicama preuzet sa modela 993 Turbo, što je i više nego dovoljno da ovaj gabaritima relativno manji i lakši automobil od svog nasljednika iz devedesetih, savršeno drži na cesti i zaustavlja bez imalo muke i zamora materijala.
Ne treba niti reći kako je svaka komponenta posebno odabrana kao najbolje što se novcem može kupiti i montirana na automobil preciznošću kakva i priliči ekipi apsolutno opsjednutoj 911-icama, te je samim time sve zajedno nazvati "restauracijom" na neki način uvreda, obzirom da je svaki Singer 911 puno više od toga – posebice po pitanju motora.

Varijacija na temu motora ima doista jako puno, no kako bi se dobio najsavršeniji omjer brzine i dugovječnosti, uz zvuk kakav priliči ovakvom automobilu, ekipi je ipak omiljeni 3,8-litarski Boxer motor – bilo sa turbinom ili bez nje.
Opcija ima mali milijun i podrazumijevaju varijacije na temu zapremine, sistema ubrizgavanja goriva, aspiracije i sličnih, no pravilo je ipak da se jednostavno mora raditi o zrakom-hlađenom motoru, jer sve drugo jednostavno ne bi imalo smisla.
Samim varijacijama na temu motora automatski variraju i performanse, koje u najjačim verzijama sežu do nekih 650 konjskih snaga, što klasični oblik "stare" 911-ice čini automobilom u kojem se njegov vlasnik može bez problema posvetiti desetkovanju puno skupljih, novijih i na papiru sposobnijih super-automobila današnjice – pogotovo na zavojitim cestama, gdje se Singerov 911 itekako dobro ponaša.

U pravilu mislim da u današnje vrijeme na tržištu automobila ima doista izuzetno poželjnih modela koje bi svaki normalan čovjek itekako rado gledao ispred svoje zgrade, no ukoliko bih mogao birati, mislim da ni sekunde ne bih oklijevao potrošiti oko 150,000 Eura na apsolutno poseban automobil u svim pogledima – Singer 911.


TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
FOTOGRAFIJE: SuperCars.net, CarBuzz.com i Google Images
VIDEO: YouTube.com