Da, dobro ste pročitali naslov – nakon aktualne R35 generacije Nissanovog sportaša u teškoj kategoriji slijedi hibridna varijacija na temu „Godzille“.

U današnjem svijetu automobila zapravo su ljudi kao kupci i krajnji korisnici na neki način samo „krave muzare“. To kažem iz nekoliko razloga, no onaj najbitniji je konstantno pretakanje iz šupljeg u prazno i reklamiranje takvog pristupa automobilu kao „revolucionarno“, „savršeno“, „posebno“ i što li ja znam kako sve ne.
S jedne strane to nije nešto pretjerano čudno, jer za razliku od npr. one oktobarske, današnje „revolucije“ podrazumijevaju mobilne tarife, ultra-pune trepavice, žvakaće gume s produljenim vremenom trajanja okusa, te svinjske polovice i povrće na akcijskim cijenama u obližnjem dućanu. Dakle „revolucije“ više definitivno nisu ono što su bile.

U maniri svih tih „senzacija“ i „revolucija“ auto-industrija slijedi sve to zajedno, jer svako se toliko na tržištu pojavljuje neki „senzacionalan“ model koji u samoj srži te „senzacije“ nudi ni manje ni više, nego automatski klima-uređaj i senzore za parkiranje kombinirane s kamerom koja služi umjesto retrovizora. Dakle cijela se priča oko automobila danas uvelike svodi na popis često nepotrebne opreme i kroz povezivost s iPodom ili nekim sličnim multimedijalnim pomagalom pretvaranja automobila u nešto što prije desetljeće-dva nisu ni pod razno bili zamišljeni.
Da, jasno mi je da neki to zovu evolucijom, no obzirom često svojim razmišljanjima ionako ispadam dinosaur, ni najmanje ne čudi da takav pristup modernom automobilu osobno nazivam zaglupljivanjem i uvaljivanjem „muda pod bubrege“ (da mi oprostite na mom francuskom).

No ono što me najviše ljuti u današnje vrijeme svodi se na konstantno brkanje pojmova i guranje određenih tehnologija tamo gdje im nije mjesto.

Za početak bih se u toj maniri dotakao Diesel-motora na utrkama. Istina je da takvi motori manje troše, krivulja snage im je nešto „zanimljivija“ od one kod konvencionalnijih benzinskih motora i troškovi tijekom vikenda na utrkama u ovim recesivnim vremenima ispadaju nešto manji, no zar je doista u tome poanta današnjeg utrkivanja?
Istina je da su moja razmišljanja možda pomalo arhaična, no ako ćemo gledati realno i nepristrano, zar je doista bitno koliko trkaći automobil na stazi troši goriva i koliko puta tijekom utrke odlazi u boks na dolijevanje goriva?
Za mene definitivno ne, jer uz odrastanje kraj urlajućih „benzinaca“ s kratkim mjenjačkim sklopovima i još kraćim mentalnim sklopovima određenih heroja iz moje mladosti, današnji svijet automobilizma vidim kao kastriranu verziju samog sebe i tu si jednostavno ne mogu pomoći. Uostalom, tko se ikad naježio prolaskom zbog samog zvuka nekog Turbo-dieselskog motora?

Isto vrijedi i za hibride koji u današnje vrijeme onim ekološkije-osviještenim kupcima itekako daju na razmišljanje hoće li nastaviti voziti svoj odvratni „benzinac“ koji sam po sebi ne brine za Delfine i količinu leda na polovima svijeta, ili će se prikloniti nečem „čišćem“ ekološki svjesnijem i moralno podobnijem u obliku automobila. Ah te dileme…

Istini za volju, većina zaboravlja da takvi automobili zapravo ne štede ni novac ni gorivo, jer da bi se uopće pokrenuli s mjesta zahtijevaju benzin, a da bi vožnja značila makar i mrvicu gušta, takvim je automobilima potrebno više benzina nego masi ostalih s konvencionalnim benzinskim motorima koji se nalaze ispod poklopca.
Isto tako ta ista većina aktualnih ili potencijalnih konzumenata hibridno-pogonjenih automobila baš i ne gleda širu sliku koja podrazumijeva veće troškove kupnje i održavanja takvih automobila, a činjenično stanje s odlaganjem baterija uz opaku naplatu i sporo odumiranje istih više nema smisla ni spominjati. Dakle poboljšanja u smislu ekonomije i ekologije su u sklopu iste rečenice otišle k vragu, zar ne?!

U današnje je vrijeme sve više i više proizvođača automobila koji se igraju ekologije s ovećom količinom strujnih krugova pod poklopcem motora, a posljednji u nizu onih koji u stopu prate ovaj trend odnedavno je prema službenim najavama i Nissan – i to u sklopu svog najcjenjenijeg modela ikad.

Naime, jedan od čelnih ljudi Nissana, tj. gospodin po imenu Andy Palmer neki je dan zapravo samo potvrdio ono što je već otprije bilo za očekivati, a vezano je uz činjenično stanje kako bi nova generacija Nissanovog modela GT-R trebala biti pogonjena hibridnim motorom.
Doduše, za razliku od striktno ekoloških i ekonomskih razloga, gospodin Palmer je cijeloj priči oko elektrifikacije GT-R-ovog motora prvenstveno pristupio sa strane performansi, no svejedno nisam baš pretjerano siguran koliko u svemu tome ima istine ili ne.
Kako je u službenoj objavi naglasio, „Električni sustavi mogu itekako dobro popuniti „rupe“ u krivulji okretnog momenta, te tako osigurati istinski porast performansi uz bitno spuštanje vrijednosti ispuštanja ispušnih plinova. Za mene je to jednostavno pobjeda nad konvencionalnim benzinskim motorima, bilo da posjeduju sustave prednabijanja ili ne, tako da je „hibridizacija“ sljedeće generacije našeg performansama i uživanju u vožnji usmjerenog automobila“.

Iako dodatak toj objavi nije izašao iz ustiju gospodina Palmera, već je taj dio priče nedavno objavljen u intervjuu od strane jednog od glavnih inženjera vezanih uz projekt R36-generacije Nissana GT-R, svejedno je u ovom času poznato da se opako radi na daljnjem osnaživanju motora koji bi se u sklopu nove generacije trebao naći pod „haubom“.
Dakle novi bi GT-R uz svu silu električnih dodataka novom motoru trebao imati preko 600 konjskih snaga, što bi trebalo biti dovoljno da novi GT-R itekako zagorča postojanje automobilima poput Porscheovog modela 918 Spyder i ostalim glavnim konkurentima unutar klase pravih sportskih automobila.

Samim time se zapravo postavlja samo jedno pitanje: hoće li to dinosauri poput mene uspjeti prihvatiti već zbog same snage i krivulje okretnog momenta, ili će reakcije i dalje ostati podijeljene, kao što u ovom momentu zapravo i jesu.

Skepticizam je savršeno opravdan, jer iako je ideja oko „hibridizacije“ automobila poput Nissana GT-R bila samo pitanje vremena, ono što ipak ostaje upitno jest zašto se pobogu uz svu količinu tehnologije koja danas stoji na raspolaganju, entuzijastima u smislu brzine i vozačkog gušta konstantno u grlo guraju sva ta „alternativna“ rješenja, umjesto da se jednostavno poradi na novom motoru u svom konvencionalnom obliku.
Je li to retoričko pitanje?


TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: Infiniti.com, SuperCars.net, ToyotaHybridRacing.com, CarBuzz.com, AutoBlog.com i Google images