Lotus – muke po modelu Exige

Kada se prije nekog vremena u svijetu automobila pojavila nova generacija modela Exige, moram priznati da sam se istog časa oduševio oko dizajna, jer vezano uz šasiju i mogućnosti Lotusovih modela u smislu vožnje već odavno ne sumnjam. No izgleda da ipak postoji jedan problem koji se uz modele Elise i Exige vuku još od sredine devedesetih…

Lotus Elise – taj predivan i presladak maleni automobilčić s centralno smještenim motorom, pogonom na stražnje kotače i karoserijom lakšom od prosječnog pretilog Hrvata. Automobilčić koji je tisućama ljudi itekako izmamio smiješak na lice tijekom vožnje zbog svoje apsolutne upotrebljivosti, no isto tako i jedan od onih automobila koji puno razvikanijim tvrtkama i njihovim (često) puno skupljim modelima na stazama diljem svijeta udaraju šamare.

Elise je od samog početka bio lagan, slabašan i iznimno upotrebljiv sportski automobil, a od 1996. godine, kada je svijetu predstavljen prvi primjerak, pa sve do današnjih dana velika većina auto-entuzijasta upravo taj model stavlja na sam vrh liste najpoželjnijih vozačkih automobila.

S druge strane, Lotus Exige je svoje postojanje započeo četiri godine nakon predstavljanja modela Elise kao svojevrsna evolucija uobličena u „pakiranje“ s tvrdim krovom.
U sklopu prve generacije, pod poklopcem motora nalazio se onaj Roverov serije „K“, koji je u to vrijeme na cestu izbacivao nekih 180 konjskih snaga. Kasnije poigravanje s pogonskim strojem rezultiralo je s ukupno 195 konja koje je Exige Series I preko stražnjih kotača izbacivao na cestu, a sve je to zajedno bilo dovoljno za nekih 4,7 sekundi od stanja savršene statike do stotinu kilometara na sat, te maksimalnu brzinu od nekih 220 km/h.

Druga se generacija modela Exige uz apsolutnu upotrebljivost na stazi mogla pohvaliti i nepoderivim 192 konjske snage jakim Toyotinim motorom preuzetim iz sedme generacije modela Celica, no Lotus ne bi bio Lotus, kada se tijekom evolucije modela i motora ne bi poigravalo s raznoraznim varijacijama na temu „disanja“ motora. Tako se u veljači 2005. godine, tj. nekih godinu dana nakon predstavljanja druge generacije ovog modela pojavila i verzija 240R koja je iz istog motora uspomoć kompresora izvlačila ukupno 246 konjskih snaga, te omogućavala apsolutno fenomenalna ubrzanja kojima je Lotus uspio parirati višestruko jačim, razvikanijim i skupljim modelima iz svijeta sportskih automobila.
No razrada modela nije stala na tome, jer se tijekom godina na tržištu pojavilo nekoliko verzija ovog modela, poput Exige S, Exige S 240, Exige S 260, te Exige 265E koji je bio pogonjen Etanolom i time puno prijateljskije nastrojen u smislu očuvanja okoliša, pa se tim više ili manje specijalnim varijacijama na temu modela Exige, Lotus zapravo iz godine u godinu bavio evolucijom modela koji je 2011. godine (tj. pred kraj proizvodnje druge generacije modela Exige) među auto-entuzijastima već uživao kultni status.

Treća generacija svijetu je predstavljena 2012. godine na salonu automobila u Frankfurtu, no receptura samog modela pomalo je izmijenjena u odnosu na prijašnje generacije.
Pri tome prvenstveno podrazumijevam motor, koji je s četiri cilindara narastao na šest, te time donio još više snage u odnosu na i dalje jako malu količinu kilograma kojima Exige i dalje raspolaže. No to nikako nije sve, jer Exige najnovije generacije je istovremeno i širi i niži, a i nešto duži automobil od onih „starijih“ primjeraka, pa je samim time upotrebljivost u vožnji narasla za još koji postotak u usporedbi s primjercima starijih generacija.
U smislu performansi, bazni je Exige sa svojim 3,5-litrenim V6 motorom s 350 konjskih snaga u stanju itekako razmještati organe vozaču i suvozaču, jer se ubrzanje od nule do stotice događa za 3,7 sekundi, dok se maksimalna brzina zaustavila na nekih 270 kilometara na sat. No ti suhoparni brojčani podaci ne mogu ni u bunilu opisati sve ono mehaničko što se za volanom ovog modela događa tijekom vožnje, a upravo je u tom dijelu ovaj automobil i zaradio toliko obožavatelja tijekom ukupno devet godina i tri generacije modela.

Dakle kada bih birao nekolicinu trenutno najpoželjnijih automobila na planeti, Lotus Exige bi definitivno bio jedan od kandidata, no to svejedno ne znači da dotični automobil nema jedan problem…

Naime, zbog relativno velikog motora i istovremeno malih dimenzija, u Lotus Exige ne može ući baš svatko. Dapače i oni koji mogu ući u sjedalo često ne mogu okretati volan (u što sam se i osobno uvjerio jednom prigodom), tako da Exige za mnoge vrlo lako ostaje „mračnim predmetom želja“, i jednim od onih automobila koji definitivno nisu za svakoga.
Taj dio ovog automobila jednostavno je nemoguće izbjeći, jer Exige je u svojim nastojanjima apsolutno usmjeren prema brzini i vozačkom guštu, a takva iznimna usmjerenost često ima svoju cijenu. Nekad je ta cijena uobličena u nedostatak prtljažnog prostora na jednom sportskom automobilu poput Nissana 350Z, nekad se svodi na nemogućnost obraćanja pažnje na svijet oko vas, kao što je to bio slučaj s Lamborghinijevim modelom Countach, a nekad se manifestira nemogućnošću pomicanja sjedala, kao što je to npr. slučaj s R/T-10 verzijom prve generacije Dodge Vipera. No sve su to detalji koji u određenom momentu i određenim vlasnicima i nisu toliko bitni, dok nekima od nas ispadaju presudnima.

Bilo kako bilo, Lotus Exige je u domeni ulaženja i izlaženja vozača iz automobila jedan jako kompliciran automobil, a tome u prilog definitivno ide i ovaj video-uradak tijekom kojeg nekolicina ljudi (manje ili više uzaludno) pokušava sjesti za volan.
Nasmijao se definitivno jesam, a vjerujem i da u tome neću biti jedini.