Lexus – može li model RC-F ugroziti BMW M4?
Donedavno marke Lexus i BMW u očima mnogih nisu mogle dijeliti istu rečenicu, no bi li se takav stav uskoro mogao iz korijena promijeniti?
Kada se prije desetljeće-dva negdje u društvu spomenuo Lexus, prve asocijacije su bile usmjerene prema kvaliteti, dosadnom dizajnu i Amerikancima koji uvijek moraju biti nešto posebno. No od tog vremena do danas u smislu Lexusa se doista promijenilo jako puno toga.
Za početak dizajn, koji više nije nimalo klasičan, već od prijašnjih usmjerenja vuče tek pokoji detalj, što zapravo izgleda jako dobro i iskreno ne mogu reći da su mi modeli IS i GS izvana po nečemu ružnjikavi ili ispod prosjeka.
Kvaliteta je u pravilu ostala na istom i iznimno visokom nivou, a što se dugovječnosti tiče, koliko sam upoznat, jedino modeli s dieselskim motorima tu i tamo imaju problema, dok se „benzinci“ i „hibridi“ drže sasvim solidno u usporedbi s konkurencijom.
Dakle u Lexusu su stvari posljednjih godina idilične.
Stvari postaju još ljepše kada se spomene model LFA, koji je na mnogim poljima redefinirao sve ono što bi jedan sportski automobil trebao biti, te se performansama i ponašanjem na cesti doveo do titule super-automobila, što je pak, budimo realni, uspjelo tek nekolicini japanskih automobila iz prošlih vremena.
Lexus LFA je samim svojim nastankom postao legenda, jer deset godina posla oko razvoja jednog automobila u današnje vrijeme si rijetko koji proizvođač automobila može priuštiti. No pustimo sad to, jer LFA je samo okosnica oko koje je Lexus napravio famu oko same marke, postavio neke nove smjernice u smislu dizajna i samog pristupa tržištu, te krenuo u neke nove pobjede.
Nakon sportski-orijentirane limuzine s V8-motorom i lažnim nastavcima ispušnog sustava u braniku uobličene u model IS-F, Lexus je nedavno najavio opaku borbu u segmentu premium-coupé automobila, a ciljnik je itekako precizno usmjeren prema BMW-u i modelu M4 koji je nedavno predstavljen svijetu.
Ideja je bila u sklopu nove ideologije dizajna i s obzirom na LFA nove pozicije na tronu sportskih marki, svijetu predstaviti japansku alternativu Nijemcima i njihovim coupé-automobilima, pa se u tom smjeru kroz nekoliko koncepata i ideja brzo i krenulo naprijed.
Rezultatno stanje naziva se RC-F i u pravilu je riječ o nabildanoj verziji modela RC koji je nedavno predstavljen, tj. u pravilu je priča ista kao i kod svakog drugog proizvođača automobila – osnovni model s više konjskih snaga, više igračaka i opakijeg izgleda, te sa sufiksom jednog slova koje sve to skupa označava.
Tehnikalijama je Lexus RC-F istovremeno uvjerljiv i pomalo transparentan, jer u svijet takvih automobila zapravo ne uvodi ništa pretjerano posebno. Da, pod poklopcem motora ima 5-litarski V8 motor s oko 450 konjskih snaga, što je pak sasvim dovoljno za pokoji osmijeh na licu vozača koji se za tek nešto preko četiri sekunde katapultira do „stotke“, no sve se to u današnje vrijeme može strpati pod zajednički naziv „već viđeno“, a samim time i ništa posebno.
Tehnologija korištena u sklopu ovog automobila zasigurno je fascinantna u svakom pogledu, jer iako još u javnost nisu izašli detalji, vjerujem kako su elektronički-napeti Japanci i opet osmislili nešto posebno, no oko toga se treba samo malo strpjeti i sve će se saznati u najkraćem mogućem vremenskom roku.
Ono s čime moram priznati da imam problem, svodi se na dvije stvari: prva je već izrečena u sklopu ovog gore navedenog zajedničkog naziva „već viđeno“, kojime aludiram na razne segmente ovog (vjerujem itekako po nekim stvarima posebnog) automobila.
S obzirom na to da bi cijena također trebala pratiti BMW M4 (a vjerojatno će biti i nešto veća), kada u jednadžbu oko eventualne kupnje ovog automobila uklopim taj „već viđen“ dio, nekako sumnjam da bi se hard-core BMW-fanatici mogli preobratiti na nešto japansko, ma koliko to nešto bilo brzo, jako i posebno.
No ni u tom smislu ne leži najveći problem, jer ono što me najviše smeta je jednostavno japansko nerazumijevanje pojmova poput „stil“, „elegancija“, „luksuz“ i slično, što je pak kroz dizajn ovog automobila apsolutno očito.
Naime, razumljivo mi je da u današnje vrijeme svaki proizvođač automobila s jedne strane pokušava postati modno-osviješten i prepoznatljiv prema najsitnijim detaljima, no većina uspijeva u tome na pravi način.
Da, modeli određenih proizvođača automobila često izgledaju kao umanjene ili uvećane kopije samih sebe (za što je najbolje pogledati Audi i gamu modela koju taj proizvođač nudi) i sve to skupa izgleda pomalo nepotrebno i blesavo, no i dalje ipak zadržava neku pozitivnu priču.
Iako sam gore spomenuti Audi već nekoliko puta spomenuo u negativnim konotacijama određenih tekstova, ne mogu reći da mi se niti jedan Audi ne dopada. Dapače, baš suprotno.
Za BMW i Mercedes-Benz vrijedi ista stvar, ali i opet ne mogu reći da mi se baš niti jedan model ne sviđa i da bi mi se gadilo svaki dan sjedati u neki od modela.
Razlozi su jednostavni i svode se na detalje u sklopu kojih dotični EU-bazirani proizvođači automobila još uvijek imaju „ono nešto“ što u Lexusu i dalje panično traže, jer ako ćemo realno, Lexus RC-F izgleda elegantno iz samo jednog kuta, dok stilski izgleda apsolutno zbrkano, pa mi doista nije jasno što su u Lexusu zapravo pokušavali napraviti.
Mislim, kada se ovaj automobil pogleda sa strane, tj. iz profila, Lexus RC-F istovremeno ispada lijep i nedorečen. Čak mi se i dopala povišena linija prednjeg dijela, koja uz nisku siluetu krova pomalo podsjeća na neke sportske modele iz šezdesetih, no onda u oči upada rupa na boku koja izgleda kao da je kupljena u Nissanovom dućanu za rezervne dijelove karoserije i prilagođena tek toliko da paše.
Stražnji je kraj sa (i opet) lažnim nastavcima ispušnog sustava i „L-profil“ svjetlima nekako čudan, no u usporedbi s prednjim krajem automobila, izgleda kao da su ga zajedničkim snagama crtali Rembrandt, Picasso, Dalí i Popović.
S obzirom na činjenicu da sam se već nekoliko puta dotakao novokomponirane „sportske“ (kako kažu u Lexusu) prednje maske, nekako bi čovjek pomislio da mi je dojadilo ismijavati se iz iste, no naravno da nije.
Prednju masku koju su u Lexusu osmislili kao „posebnu“ i „sportsku“, te na njoj na neki način počeli graditi image za neka nova vremena, okarakterizirao bih kao jednostavno odvratnu i doista mi nije jasno što li su to u Lexusu slavili taj dan kada je nešto tako ružno odabrano za sve buduće modele. Mislim, da bi čovjek na tako nešto udario pečat „OK“, taj isti čovjek mora biti ili pijan ili drogiran, a ni ideologija lobotomije i parcijalne retardacije nekako ne zvuče daleko. U svakom slučaju takvog što ne može odobriti netko normalan, već samo netko jako „poseban“.
Stoga prednji kraj Lexusa RC-F s tom odurnom maskom nalik dijelu pčelinje farme i sićušnim prednjim farovima nalik isto tako sićušnim očima našeg premijera, jednostavno ne izgleda baš najbolje – i to je rečeno u najblažoj mogućoj varijanti.
Kada bih bio surov i odvratan, rekao bih da je prednji kraj osmišljen za novi image Lexusovih modela lijep koliko i prostrjelna rana na čelu – i to sa stražnje strane, gdje metak izlazi na zrak.
Dakle biti ću fer i korektan, te u maniri demokratski-odgojene osobe recimo da je istina negdje na sredini.
No ta „sredina“ meni ne bi bila dovoljna da zaobiđem prodajne salone marki Cadillac, Mercedes-Benz, Audi i BMW, te umjesto posjeta nekom od njih uđem u Lexusov i istresem veliku količinu novaca za nešto što i dalje traži svoje mjesto pod suncem.
Nažalost nekako jednostavno ne vidim da bi takvog što za mnoge ljubitelje velikih i brzih coupea mogla biti opcija.
TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: CarandDriver.com, AutoBlog.com, CarBuzz.com i Google Images