U moru specijalnih edicija često se nađe doista svega i svačega, no moram priznati da mi u posljednje vrijeme rijetko koji automobil u takvom „specijalnom“ izdanju izgleda toliko očajno.

Za one koji naš mali kutak Interneta prate već neko vrijeme, itekako je dobro poznato da osobno jednostavno obožavam mali i retro Fiat 500.
Razlozi su jednostavni, a ukratko se svode na to da još od malih nogu moja fascinacija s raznoraznim varijacijama na temu „Fićeka“ u obliku Fiatovih i Zastavinih modela nikad nije prestala. Zato me na neki način i razveselila reinkarnacija ovog malenog gradskog automobila u sklopu njegove moderne izvedenice i od prve sekunde mislim da je Fiat 500 jednostavno „cool“.

Iako Fiat 500 nije jedini model koji je u sklopu modernih vremena pokušao oživiti više desetljeća starijeg tatu, te se u sklopu te i dan-danas aktualne retro-ideologije našlo nekoliko modela različitih proizvođača automobila, dotični je mali Fiat ispao u velikom broju detalja savršeno osmišljenim automobilom koji od svog obiteljskog stabla preuzima puno toga.

Za razliku od npr. Volkswagenove „Bube“ koja je u obliku svoje prve reinkarnacije izgledala katastrofalno, zatim Minija koji za početak s Velikom Britanijom ima veze koliko jedan eunuh ima veze sa seksom, te npr. Dodge Chargera koji u odnosu na svoje starije generacije jednostavno ima dvoja vrata viška, Fiat 500 se na tržištu jednostavno dogodio kao savršeno „pogođen“ automobil koji je Fiatu ponovo otvorio mnoga vrata.
No onda se dogodio apsurd u obliku izvedenice 500L.

Skraćenica „L“ u nastavku naziva modela znači „lungo“, što bi u prijevodu s talijanskog jezika značilo produženu verziju ovog modela, a u praksi jednostavno Crossover automobil koji je idealan i za gradsku vožnju i za onu koja podrazumijeva obitelj i psa, te hrpetinu stvari u prtljažniku tijekom puta u prirodu. No kada sam prvi puta vidio ovu verziju Fiata 500, sufiks „L“ asocirao me na „lobotomiju“, jer iskreno ne mogu pojmiti osobu kojoj se dotični automobil sviđa, a da ista nije prošla tu kompleksnu medicinsku proceduru. Razlozi su i opet savršeno jednostavni, a ukratko se svode na činjenicu da je Fiat 500L jednostavno odvratan automobil.

Iako znam da svaka stvar na ovom svijetu ima svoje kupce i poklonike, takav je slučaj i sa ovim modelom Fiata, no prema statistikama gledano, takvih ljudi (srećom) nema puno, jer brojke koje označavaju prodaju u smislu modela 500L nisu nimalo uvjerljive i pretjerano pozitivne. No zato je u igru (i opet) stupio odjel marketinga, koji je s jednom slavnom osobom i još slavnijom izdavačkom kućom dogovorio jednu „specijalnu“ ediciju ovog modela.

Dotična edicija naziva se 500L „Beats Edition“, slavna osoba koja dijelom istu potpisuje istovremeno je ubojica rima i ljudi, odnosno Dr. Dre, a slavna kompanija je u obliku izdavačke kuće Geffen A&M Records. Zvuči obećavajuće, zar ne?!
No baš i nije…
Naime, Dr. Dre je u kombinaciji sa spomenutom izdavačkom kućom dozvolio korištenje svoje serije „Beats“ zvučnih komponenata, te implementaciju istih u ovu „specijalnu“ verziju spomenutog Fiata 500L, što za mene više izgleda kao potez očajnika, nego kao nešto posebno i stvarno poželjno.
No „Beats“ sustav ozvučenja koji potpisuje ovaj nekad slavni diler, a danas slavni producent i tvorac akustičnih pomagala s ghetto-prizvukom, nije sve što se nalazi u ponudi za ovaj Fiat 500L, već se u sklopu popisa dodataka nalaze čak tri nijanse crne koje je moguće dobiti u čak dvije verzije – sjajnoj ili matiranoj.

U pravilu se radi o dva tona blijede crne boje (odnosno sive, ako ćemo zanemariti „sivi klin“ i grafičku izobrazbu) i jednoj crnoj boji punog tona, kojom su izraženi detalji uzduž i poprijeko eksterijera ove „specijalne“ verzije modela 500L.
Tome je dodana i nekolicina kromiranih i crvenih detalja, no dotični u svom tom sivilu i crnilu ispadaju pomalo neprimjetni.

Interijer je također izveden u jednoj „posebnoj“ maniri koju je možda najlakše nazvati „crno i umjetno“, s obzirom na činjenicu da je većina interijera obavijena crnom bojom uz tek pokoji komplementarni detalj, a i na činjenicu da je za presvlačenje sjedala i još nekih komponenata korištena „eko-koža“, tj. koža koja to baš i nije.
Dakle u sklopu interijera u pravilu se i nema nešto posebno za vidjeti, no zato je ozvučenje tu da od vizualnih atributa jednostavno odvrati pozornost.

Za dotičnu „specijalnu“ verziju Fiata 500L u ponudi su se našla i dva nova motora, i to u obliku 1,6-litarskog Turbo-Diesel agregata i 1,4-litarskog Turbo-motora koji se hrani benzinom.
Oba imaju 120 konjskih snaga, s time da onaj pogonjen Diesel-gorivom raspolaže s ukupno 320 Nm maksimalnog okretnog momenta, dok onaj Turbo-benzinski motor u smislu okretnog momenta broji 213 Nm.
Te brojke u prijevodu označavaju ubrzanje od nekoliko sekundi do stotke i nekoliko kilometara na sat maksimalne brzine, no s obzirom na cijeli automobil i sve što isti u svom općenitom smislu znači, zar su te informacije ikome doista bitne?!

U svakom slučaju se dobro vidi da je Fiat u promišljanje ove marketinške kampanje uložio jako puno vremena i novaca, te svijetu automobila podario nešto doista posebno. Dapače, toliko posebno da su rijetki oni koji bez izobličenja na licu mogu doživjeti ovaj automobil. No kada se svemu tome doda još i potpis jedne stvarno glazbeno-razvijene osobe i izdavačku kuću koja je prati, stvari doista postaju izuzetno „specijalne“, pa stoga vjerujem da Fiat nije bacio novac ulažući u oplemenjivanje ovog savršeno nepotrebnog modela, a isto tako vjerujem i da su svi primjerci prodani već do momenta u kojem završavate čitanje ovog teksta.

TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: NetCarShow.com, DeviantArt.com i Google Images