Ferrari – reinkarnacija „Turbo-ere“ i neka nova vremena

Iako ne mogu reći da je Ferrari California jedan od ljepših modela koji su posljednjih godina izašli iz tvornice u Maranellu, i dalje je riječ o Ferrariju, što i ovaj model čini itekako posebnim. No ono najposebnije u slučaju nove generacije ovog modela krije se ispod poklopca motora.

Kada bih morao birati samo jednu riječ koja je za mene značila ono najbolje iz svijeta automobila tijekom odrastanja u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, to bi bila riječ „Turbo“.
Ta je riječ sama po sebi značila snagu, tehnologiju, brzinu i ubrzanje i od svakog je automobila s tom riječi u nazivu modela radila sportski-nastrojen automobil.
Turbo je samo jedna komponenta motora koja sama po sebi označava „umjetno disanje“, no za oktanoglavce diljem svijeta ta je riječ značila puno više od toga, jer automobili koji su se hvalili tom riječju bili su nešto posebno – pogotovo ako su uz tu riječ imali naziv poput Porsche ili Ferrari.

Iako je početkom osamdesetih godina model 208 GTB Turbo bio prvi Ferrari koji je s tim sufiksom izašao u prodaju, ne mogu reći da se javnost pretjerano pozitivno oglasila po pitanju tog modela.
Zapravo je dotični bio slabašan i relativno nekvalitetan, pa stoga ne čudi kako u današnje vrijeme na svijetu postoji tek nekoliko primjeraka. No Ferrari s tim modelom nije prestao.
Dapače, „Turbo-era“ u smislu cestovnih automobila te marke s tim je modelom tek počela, jer već dvije godine kasnije na svijet stiže jedan od najposebnijih Ferrarijevih Turbo-modela svih vremena, odnosno legendarni 288 GTO.

Ferrari 288 GTO u pravilu je osmišljen za ozbiljan ulazak Ferrarija u svijet Rally-natjecanja tijekom njihovih najluđih vremena, odnosno tijekom nikad prežaljene „Grupe B“, no nastup tog modela na prašnjavim stazama svjetskog prvenstva u Rallyu nikad se nije dogodio. Time je u smislu Rallya sav Ferrarijev trud zapravo ostao na nekoliko pojavljivanja modela 308 GTB, no 288 GTO je ipak opstao i kao model i kao jedan od „onih“ Ferrarijevih modela koji se i dan-danas cijene kao rijetki i posebni automobili.
Sa svojim 2,8-litarskim V8 motorom Ferrari 288 GTO bio je svojevrstan presedan, jer nitko do tada nije napravio motor s toliko cilindara u kombinaciji s toliko „malom“ zapreminom, a kada se u cijelu priču umiješalo prednabijanje u obliku čak dva Turbo-punjača i kada su na scenu stupile brojke, 288 GTO je itekako nudio razloge za obožavanje, jer se s 400 konjskih snaga u kombinaciji s manje od pet sekundi od nule do stotinu kilometara na sat, te maksimalnom brzinom od 305 km/h u to vrijeme nije mogao pohvaliti baš bilo tko.
No iako je 288 GTO bio i ostao jedan od najomiljenijih modela sa znakom propetog konjića, ono najbolje od Ferrarija u kombinaciji s Turbo-punjačima uslijedilo je tek tri godine kasnije.

Naime, Enzo Ferrari je tijekom 1986. godine zamislio nešto posebno, tj. model koji bi dostojno trebao obilježiti četrdeset godina sulude fascinacije brzinom, te se u tom smjeru i krenulo.
Rezultatno stanje dizajnom potpisuje studio Pininfarina, dok tehnologiju i sve što uz nju ide potpisuje sam „Commendatore“, te Ferrari F40 stiže nekih godinu dana kasnije u obliku apsolutno najbržeg, najbrutalnijeg, najskupljeg i općenito najbolesnijeg Ferrarija ikad proizvedenog za cestovnu upotrebu.

F40 bio je apsolutno bez ikakvih kompromisa i samim postojanjem posvećen brzini, te je pri samom pojavljivanju na tržištu upisan u Guinnessovu knjigu rekorda kao najbrži automobil na svijetu. Ultra-lagana i kruta šasija, savršeno posložen ovjes i dinamička svojstva aviona pri polijetanju od ovog su modela napravili legendu i čak se i u današnje vrijeme ultra-moderne tehnologije štovatelji marke Ferrari kunu u to da je F40 apsolutno najbolji Ferrari koji je tvrtka ikad proizvela.
Sam automobil bio je toliko usmjeren i fascinantan u svom usmjerenju da se nitko nije bunio zbog „nedostataka“ poput tepiha, audio-uređaja i sličnih sasvim normalnih stavki opreme na automobilima tog vremena. No to nimalo ne čudi s obzirom na brojke koje se uz isti vežu, jer 3 litre zapremine i V8-motor potpomognut s dva Turbo-punjača i rezultatnim stanjem od 478 konjskih snaga uz 1,100 kg ukupne težine većini je bilo dovoljno argumenata da prestanu pričati, dok su performanse govorile same za sebe i već u teoriji tjerale u plač.
Naime, uz svu tu vatrenu moć pod poklopcem motora, Ferrari F40 je ubrzavao za 4,1 sekundu od 0-100 km/h, a maksimalna brzina od 324 km/h bila je dovoljna za upis u Guinnessovu knjigu rekorda i u kratkom je roku od ovog automobila napravila legendu, a od tvrtke nešto još posebnije nego ikad.
Šteta je samo utoliko što je F40 ujedno i posljednji automobil koji je s proizvodne trake ispratio sam Enzo Ferrari, koji je svijet napustio samo godinu dana kasnije u svojoj devedesetoj godini.

Dakle Ferrari F40 je istovremeno jedan od najboljih Turbo-automobila svih vremena i ujedno i posljednji model s prednabijanjem koji je iz ove tvrtke izašao od 1987. do danas, no kako u ovom času stvari stoje, Ferrari se ponovno vraća ideologiji prednabijanja u sklopu svojih modela.

Prije nekoliko mjeseci sam se dotakao te tematike kroz jednu najavu u sklopu koje je rečeno da će V12 motori preživjeti i nastaviti fascinirati one malobrojne koji će si modele opremljene tim motorima moći priuštiti, no kako se u sklopu motora V8 konfiguracije ubrzano radi na razvijanju tehnologije koja će pod poklopce motora uz dotične vratiti i riječ „Turbo“.
Naravno, određena količina purista istog se momenta pobunila, a skeptici su sljedećih dana itekako kukali po forumima i sličnim virtualnim okupljalištima pismenih ljudi diljem svijeta, no odluka je pala i riječ „Turbo“ se za ovu slavnu marku vraća u punom jeku.

Razlozi su jednostavni, a prije svega se svode na ekološku svijest, tj. nižu potrošnju goriva i smanjenje ispuštanja onih zločestih čestica CO2. Smanjenjem dotičnih, drveće će moći rasti u neposrednoj blizini cesta kojima bi Ferrarijevi Turbo-modeli mogli prolaziti, pa će i eko-mentalisti biti sretni i zadovoljni.
Zatim je tu i činjenica koja govori da je s Turbo-motorima lakše pisati velike brojke u smislu snage, a to pak u prijevodu znači i bolje performanse za modele čije disanje potpomaže Turbo-punjač.
No u sklopu svih tih pozitivnih navoda ipak postoji jedan problem u obliku tzv. „Turbo-rupe“ koja se u sklopu motora s takvom aspiracijom neminovno pojavljuje.
…ili možda griješim?

Pa prema izjavama glavnih i odgovornih ljudi koji stoje na čelu tvrtke iz Maranella, „Turbo-rupe“ neće biti, jer je tehnološki sam sustav prednabijanja riješen na dosad neviđen način.
Iako nije precizirano kako je dotični sustav riješen, u ovom času nema razloga za manjak povjerenja u takvu tvrdnju, jer u krajnjoj liniji, to je ipak Ferrari – tvrtka koja iz godine u godinu i iz modela u model fascinira u svakom smislu, pa tako i u onom koji se dotiče tehnologije.
Samim time bi za neke pomalo bezličan model California mogao postati itekako interesantan automobil, čemu uz pomalo osvježen dizajn i hrpu novih igračaka u popisu opreme u prilog idu i brojke.

Za razliku od dosadašnjeg normalno-aspiriranog 4,3-litarskog V8 motora i 460 konjskih snaga koje pri 7,500 okretaja u minuti urlaju iz ispušnog sustava, nova se California može pohvaliti još većim brojkama.
Pod time bi prije svega bilo bitno navesti zapreminu koja se s 4,3 litre smanjila na 3,8 litara, no s druge strane se dodavanjem Turbo-punjača za skoro stotinu konjskih snaga povećala ukupna snaga motora, te Ferrari California T (kako se model službeno naziva) broji ukupno 552 konja i oko 750 Nm maksimalnog okretnog momenta.

To pak rezultira brojkama u obliku ubrzanja od 3,6 sekundi od 0-100 km/h, te maksimalne brzine koja bi prema riječima čelnih ljudi tvrtke trebala iznositi oko 315 km/h, a sve to zajedno ide u kombinaciji sa spomenutim unaprjeđenjima vezanim uz ekologiju u smislu manje stope CO2 i oko 15% manje potrošnje goriva.

Uglavnom, dodatni detalji bit će otkriveni početkom sljedećeg mjeseca, kada bi California T službeno trebala biti otkrivena na salonu automobila u Genevi. Tada će sve vezano uz sam model i povratak riječi „Turbo“ u smislu Ferrarijevih modela biti puno jasnije, no ono što je meni osobno već u ovom času jasno svodi se na činjenicu da nova vremena u Ferrariju zvuče opako dobro.
A vama?