Što reći…posrijedi je restauracija i dorađivanje jednog od najfascinantnijih automobila ikad proizvedenih – Ferrarijevog vječnog modela F40.

Većina onih koji imaju dovoljno vremena za gledanje televizije, mijenjajući programe u potrazi za onime na što će potrošiti neko vrijeme sjedeći pred malim ekranom, vjerojatno je barem jednom naletjela na Discovery Channel u vrijeme kada je na programu neka od epizoda serije „Fast N´Loud“. No za one koji ne znaju o čemu se točno radi, ukratko, radi se o nekolicini mehaničara i entuzijasta koji u sklopu „Gas Monkey“ garaže smještenoj u američkoj saveznoj državi Texas, odnosno točnije u gradu Dallasu.
U sklopu same garaže se iz epizode u epizodu Richard Rawlings i Aaron Kaufman (kao vlasnici iste) trude pronaći pokoji zapušteni automobil i udahnuti mu novi život, te ga prodati za što je više novaca moguće i time zaraditi za sljedeći projekt.
Dakle ideja je nešto što je već viđeno mali milijun puta, no moram priznati da dotičnu emisiju baš volim gledati – naravno, kada naletim na nju.

Kroz četiri sezone emisije, Richard i njegova ekipa pronašli su i restaurirali već svega i svačega, no prije nekoliko dana dovršili su jedan pomalo tajni projekt koji je uz hrpetinu novaca iziskivao i ogromnu količinu znanja i vremena. Naime, za razliku od većine američkih automobila koji su tijekom sezona emisije „pali pod nož“ ove pomalo luckaste „howdy ma´am“ ekipe, u sklopu ovog projekta radilo se ni manje ni više, nego o Ferrariju F40.

Svi oni koji ne znaju po čemu je dotični Ferrari toliko poseban neka ovog momenta prestanu čitati i posvete se sportskoj kladionici ili nečem sličnom, jer za veliku većinu onih koji znaju o kakvom se automobilu radi, isti znači pojam apsolutne fascinacije i nerijetko poster-materijal uz koji se jutrima budilo i noćima išlo spavati.
Da, Ferrari F40 je jedan od „onih“ automobila bez kojih niti jedna garaža snova nije ni približno potpuna.
No vratimo se temi…

Kada je dotični Ferrari F40 stigao u Gas Monkey Garage, bio je u katastrofalnom stanju, jer je još 2011. godine pretrpio itekako gadno razbijanje od strane za brzu vožnju očito nesposobnog vlasnika za volanom. Prema riječima ekipe iz garaže, skoro da nije postojao dio na automobilu koji nije bilo potrebno rastaviti i ponovo sastaviti, a masa dijelova morala se naručiti iz Maranella u apsolutno novom stanju, kako bi sam projekt popravka uopće zaživio.
No najveći problemi su bili vezani uz okvir šasije, koji je bio savinut sa svih strana i proglašen neupotrebljivim.
Dakle zaključiti da je ovaj konkretan primjerak F40 bio totalno uništen i ne bi bilo neko pretjerivanje, a samim time je i kupnju dotičnog razvaljenog super-automobila moguće opisati kao granično ludilo – pogotovo kad se u obzir uzme i cifra od 400,000 Dolara, koliko su Richard i Aaron platili automobil koji je velikom brzinom poljubio zgradu.

Nakon preko pedeset dana, stotina i stotina sati, te oko 150,000 Dolara koje su tijekom popravaka ova dvojica savršeno simpatičnih luđaka dodatno uložila u Ferrari, projekt je konačno dovršen, no umjesto same restauracije i povratka legendarnog super-automobila iz 1991. godine na cestu, na neki je način trebalo obilježiti i potpisati ovaj uradak, pa se uz restauraciju i popravak poradilo i na modernizaciji ovog automobila.

Lista prerada za početak podrazumijeva crnu boju (iako je F40 u startu bio crven), set crnih HRE felgi i nekolicinu optičkih dodataka izrađenih od karbonskih vlakana. Zatim je tu LED-osvjetljenje u smislu svih farova koji se na automobilu nalaze, te kompletno novo-uređen interijer s novim Recaro sjedalima, no sve su to zapravo samo sitnice u usporedbi s onime što se napravilo pod poklopcem motora (ako tu ogromnu „haubetinu“ uopće mogu tako nazvati).
Naime, iz skoro 450 konjskih snaga koje je Ferrari F40 u svom tvorničkom izdanju razvijao prije dvadesetak godina, ekipa iz Gas Monkey Garage poigrala se s turbinama, usisom i ispuhom, te hlađenjem motora, pa se po završetku posla oko spomenutih komponenata i testiranju istih na valjcima pokazala maksimalna snaga od 550 konja. Ta je činjenica uz modernije hlađenje motora i kompletno nov ovjes na navoj marke Penske iz ovog u startu otpisanog Ferrarija pomogla napraviti nešto apsolutno posebno.

Stoga nimalo ne čudi kako su Richard i Aaron s dotičnim projektom u startu osuđenim na propast otišli izvan granica svega što su tijekom četiri sezone itekako propagirali, odnosno „što manje komplikacija za što veću zaradu“. No tvrdoglavost se itekako isplatila, jer prije nekoliko dana na Barrett-Jackson aukciji ovako ucrnjen, moderniziran i ojačan Ferrari F40 prodan za 742,500 Dolara, što je dečkima uz slavu u džep donijelo popriličnu svotu novaca.
Reklo bi se da su i opet napravili dobar posao.

No ono što najviše veseli i istovremeno rastužuje svodi se na svu silu entuzijazma koji uz ogromnu količinu posla i dalje zadržava sve one vrijednosti koje su potrebne da bi se jedan automobil iz mrtvih vratio u život, a taj dio priče u našim krajevima očito nitko ne razumije.
Žalosno, ali istinito.

TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: DSC.Discovery.com, AutoBlog.com i Google Images