Dodge Viper – Novi model za novu eru SRT-a

Prema najavama, jedini pravi konkurent za posljednju reinkarnaciju jednog od najluđih i najbeskompromisnijih automobila svih vremena, SRT odjel nalazi u Chevrolet Corvette ZR1…no je li im uspjelo i hoće li konkurirati kao model ili i dalje biti kategorija a sebe?

To će pokazati tek vrijeme, jer budimo realni, ovo je sasvim novi Viper koji na tržište izlazi tek početkom slijedeće godine, a čak ga ni novinari na testiranjima neće imati prije kraja mjeseca studenog 2012. (što je idealno vrijeme za testiranje Vipera općenito). No brojke su i opet impresivne: 8,4-litarski V10 motor veličine Fiata Pande sa "samo" 640 konjskih snaga…pazite sad, u tvorničkom automobilu i uz garanciju od x mjeseci na ovu ili onu komponentu ili pak x prijeđenih kilometara. Čovjek se zapita kuda ide ovaj svijet kad se na takve brojeve baci oko…

No Viper kao model ionako nikad nije bio pretjerano normalan automobil ni u kojem pogledu. Inicijalno zamišljen kao Cobra novog doba (što je jako utješno, obzirom da oroginalna Shelby Cobra slovi kao jedan od najluđih automobila svih vremena), u eri kada su američki automobili iz svoje "Muscle car" ere prvenstveno zbog naftne krize prešli u eru anoreksije, ideja je bila pun pogodak i već je 1986. godine Tom Gale postavio osnovni dizajn, a tri godine kasnije Roy Sjóberg daje zeleno svijetlo za početak prvih prototipova onog što bi Chrysler i Dodge trebalo vratiti u dane ponosa i slave.

Slavni je američki auto-novinar Brock Yates u svojim prvim pokušajima obuzdavanja Vipera RT/10 na stazi za vrijeme testiranja početkom 1992. godine, sam automobil opisao kao "Automobil napravljen oko vlastitog motora", a sve dalje je napisala povijest, jer automobil sa 8-litarskim V10 motorom bilo je teško i zamisliti, a kamoli voziti, pa je Viper istog momenta postao hit među bogatijim ljudima koji su za pojmove poput "sigurnost", "opremljenost", "ergonomija", "potrošnja" i slično marili otprilike isto kao i za one poput "ograničenje brzine", "inteligencija", "život" i "vozačka dozvola".

Faza 2 u Viper-eri 1996. godine sa sobom je donijela GTS model – još jači, još lakši i u pravilu još luđi, no i automobil s kojim se ipak nešto lakše živjelo prvenstveno zbog poimanja pojma "krov" u opisu serijske opreme. Isti 8-litarski V10 sad je imao 420 konjskih snaga (za razliku od okruglih 400 u svom prvobitnom izdanju), a kod zalaska modela snaga je narasla na 450 konja, što je bilo dovoljno da u svim bitnim karakteristikama Viper GTS parira višestruko skupljim i razvikanijim modelima drugih proizvođača kao što su bili Porsche sa modelom 911, Honda sa legendarnim modelom NS-X, Ferrari sa modelom čiji je razvoj ni manje ni više potpisao Michael Shchumacher nazvanim 550 Maranello i sličnima…u svemu izuzev u kočenju, obzirom da iako je od opreme ovaj model dobio pokoju stavku poput Radio-kazetofona i krova, Viper i dalje ni u svojoj naprednoj GTS verziji nije sadržavao jednu bitnu skraćenicu u obliku sistema popularno zvanog ABS.
No unatoč tome, potražnja za ovim modelom bila je nešto o čemu su ljudi u Dodgeu (odnosno Chrysleru u Europi) do tada samo sanjali i jednostavno ih nisu mogli napraviti toliki broj koliki je javnost tražila. Samim time, mnogi su ostali zakinuti za vlastiti primjerak, pa se danas cijena modelu GTS u nekim edicijama skoro poduplala u odnosu na inicijalnu.

Treća generacija predstavljena 2003. godine nije više bila samo facelift uz dodatak krova, već potpuno novi model sa novim motorom. Stari Lamborghinijev koncept motora odbačen je zbog nemogućnosti daljnjeg povećanja snage, pa je osnovan sasvim novi odjel nazvan "Street and Racing Technology", odnosno SRT. Kompletno nov koncept motora popratili su prvenstveno materijali, pa je po prvi puta u Viper uguran motor izveden od aluminija, što je isti za početak olakšalo za 30-ak kilograma, a zatim i dozvolilo da se prošire i okviri mogućnosti. Uglavnom, novi je V10 motor zasjao sa 8,3 litre zapremine i 500 konjskih snaga u Cabriolet verziji, odnosno 510 konja u kasnijoj Coupe verziji iz 2005. godine.

Viper je i dalje zadržao svoj jedinstveni faktor ludila, iako ga je masa (prije svega novinara) proglasila "finijim" i "kulturnijim" u usporedbi sa prijašnjim modelima, no svi koji su ga imali prilike voziti onako "kako treba" potvrdili su kako se i dalje radi o kultnom automobilu izuzetno opasnih namjera, što je automatski utrlo put i Fazi 2 ove generacije Vipera, odnosno i opet svojevrsnim faceliftom u kojem je automobil osim nekoliko kozmetičkih dorada dobio i skoro 100 konja više, te još mnoge sigurnosne dodatke koji su na ovom automobilu bili puno potrebniji nego na nekin europskim i japanskim konkurentima.

Dakle, po svemu sudeći, obzirom na već bezbroj puta viđenu beskompromisnost Corvette ZR1 sa pune 2,2 litre zapremine motora i dva cilindra manje, na koju u SRT-u ciljaju, slobodni smo reći kako sa ovom generacijom Vipera možemo očekivati da još poneki rekordi jednostavno padnu, jer iako se možda na prvi pogled model planiran za 2013. godinu čini "sklepan" od nekolicine drugih modela različitih proizvođača (poput poklopca motora u Ferrari 550/575 Maranello stilu, bočnih linija kakve bi prije pripisali nekom od TVR-ovih modela nego Viperu i zadnjeg kraja koji farovima jako podsjeća na Maserati GranTurismo), u uspijeh i nastavak legende uopće nemamo razloga sumnjati. A i projiciranom cijenom od oko 20.000 dolara manje u odnosu na Corvette ZR1 postoji još jedan bitan atribut koji će Viper učiniti i više nego poželjnim i daleko izvan kluba dosadašnjih štovatelja ove (možemo slobodno reći) ikone američke auto-industrije, a i šire.