Chevrolet – je li ovo najskuplji Camaro ikad?
S obzirom na cijenu od skoro 200,000 Eura ne mogu kategorički tvrditi, no sa svojih 780 konjskih snaga vjerujem kako je ova Geigerova prerada jedna od najjačih.
Tvrtka Geiger Cars kroz svoje često beskompromisne prerade i dorade već godinama oduševljava fanatike za američkim automobilima. Doduše jedno je vrijeme bilo zatišje, obzirom iz te renomirane tvrtke smještene u München nisu stizale informacije oko nekih novih ideja i proizvoda, no to je zatišje očito bilo kratkog vijeka, jer upravo se dogodila bura u obliku novog Camara sa svojih 780 konja pod „haubom“.
Naime, Karl Geiger je očito bio jako dobro raspoložen kada je timu mehaničara i tehnologa u sklopu svoje tvrtke naredio da naprave nešto doista posebno za ovogodišnji Essen Motor Show, jer u Njemačkoj se skoro 800 konja pod poklopcem motora jednog američkog automobila i ne nalazi baš svaki dan – pogotovo ne ukoliko se uz njega dobiva i garancija u trajanju od dvije godine. No upravo je po tome ova tvrtka i toliko poznata, jer ne samo da svojim tehnološkim rješenjima od ponekih modela stvaraju monstrume, već se i brinu za pomanjkanje glavobolja njihovih pomalo ludih vlasnika, te daju garanciju na ugrađene komponente.
No vratimo se Camaru…
Ukratko se radi o Camaru ZL1 pod čijim se poklopcem motora ne nalazi ništa spektakularno i za tu verziju modela atipično. Dapače, 6,2-litreni V8 motor s oznakom LS9 već se u tvorničkom izdanju nalazi pod „haubom“ ZL1, no dotični motor u spomenutom tvorničkom izdanju u odnosu na ovaj Geigerov ima skoro 200 konjskih snaga manje. Ali ni to nije sve, jer povećanje snage (većinom) donosi i nešto okretnog momenta viška, a u tom segmentu ovaj Camaro sa svojih preko 980 Nm apsolutno oduševljava.
Cijela je priča pod poklopcem motora postignuta kroz prerade i dorade koje podrazumijevaju optimizaciju centralne jedinice (tj. ECU-a), glave motora, glava cilindara, novih klipova, bregastih osovina, zamašnjaka i još ponekih mehaničkih dijelova, no glavnu riječ ipak vodi veći intercooler koji dodatno pomaže kompresoru da radi svoj posao.
Svemu tome dodan je još i kompletno novi sustav usisa i ispuha, tako da ovaj Camaro uz svu silu performansi ima i zvuk od kojeg bez problema na nižim katovima zgrada pucaju prozori, što je u svakom slučaju pohvalno.
Performanse koje se zbog svih tih dijelova i rezultatnog sufiksa snage i okretnog momenta dovode u kontekst ovog Geigerovog uratka govore o 3,7 sekundi od nule do sto kilometara na sat, maksimalnoj brzini od skoro 340 km/h, te 11,9 sekundi koliko ovom Camaru treba da prijeđe četvrt milje. Možda takvog što nije rijetkost u današnjem svijetu automobila, no ja još nisam čuo da jedan Camaro baš toliko uvjerljivo ide.
Naravno, kako tvrtka Geiger nikad ništa ne prepušta slučaju, preinake nisu ograničene samo na motor, već se opako poradilo i na ovjesu i kočionom sustavu, a rezultatno stanje je ukratko ovjes na navoj tvrtke KW, dorađena stražnja osovina i trkaći stabilizatori, što u kombinaciji jednog s drugim i trećim itekako pripomaže da ovaj Camaro drži cestu bez nekih većih problema.
Tome u prilog ide i kočioni sustav s ogromnim diskovima i 6-klipnim kliještima, a cijelu priču oko držanja ovog Camara na cesti itekako dobro zaokružuju 12 i 20-inčni crni kotači koje potpisuje tvrtka Goysar.
Eksterijerom prevladava relativno minimalistički pristup doradama, obzirom od onog golim okom vidljivog ovaj Camaro posjeduje unikatnu bijelu boju kombiniranu s kričavo-zelenim detaljima pojedinih dijelova karoserije. Ostatak eksterijera svodi se tek na pokoji detalj poput pomalo proširenih rubnjaka, te malčice izmijenjene prednje maske, pa je zapravo ovaj Camaro u režiji ekipe iz Geigera zapravo sušti minimalizam.
No to svejedno ne znači da takav jedan primjerak ne bih rado iz dana u dan gledao ispred vratiju svoje kuće, a znam da nisam jedini.
Sad još samo treba dočekati 28.11. kada Essen Motor Show za novinare iz svih kuteva Europe i svijeta otvara svoja vrata, jer prema najavama iz tvrtke Geiger Cars ovaj će se Camaro ZL1 premijerno izložiti upravo na prostoru tog sajma, tako da je to još jedan razlog u nizu zbog kojeg jedva čekam prijeći oko 2,500 kilometara u oba smjera.
TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
FOTOGRAFIJE: GeigerCars.de