Cadillac – predstavljamo najjaču limuzinu na svijetu

Posljednjih je godina iz tunerskih radionica diljem svijeta izlazilo doista svega i svačega – od automobila s idejom obaranja brzinskih rekorda, preko onih koji pozornost plijene svojim izgledom, pa sve do onih koji savršeno spajaju brzinu i ljepotu. No rijetke je od njih bilo moguće nazvati „monstrumima“.

Kada se u krugovima „tunera“ spomenu tvrtke poput MTM, Manhart, Hennessey, Geiger i slične, često se razgovor nastavlja uz uzdahe ili česte proste epitete kojima se njihovi prerađeni i dorađeni modeli opisuju. Razlozi su jednostavni – snaga i agresivan izgled koji kao glavni atributi tih uradaka na tržištu plijene pozornost. No to je samo dio priče koju osobno uzimam u obzir.

Npr. tvrtka ABT je već desetljećima prisutna u svijetu tuninga i stylinga u smislu Volkswagenovih i Audijevih modela, i da…svaki od uradaka savršeno je izbalansiran, ojačan tek onoliko koliko je potrebno, a optičkim dodacima rijetko koji „vrišti“ samom pojavom. Dakle, reklo bi se da je sjesti u Golf GTi i otići u njemački gradić Kempten zapravo apsolutno ispravna odluka, gdje će dotični Golf postati malo ljepši, malo jači i malo upotrebljiviji na cesti u smislu brzine i guštanja za volanom.
No upravo u tome za mene i jest problem, jer pojam „malo“ u svijetu tuninga ne potpada u vokabular.
Svijet slaganja i preslagivanja automobila u svojoj srži služi za samo jednu jedinu stvar – personalizaciju koju tvornički automobili nisu u stanju pružiti potencijalnom kupcu ili aktualnom vlasniku. Stoga se montiraju kotači, raznorazne varijacije na temu ovjesa, detalji, dijelovi koji svoje mjesto imaju pod poklopcem motora i slično. To je ideologija koja je svijet tuninga pokrenula od početka i ako se mene pita, jedina je ispravna u tom svijetu gdje ništa nije pretjerano i previše, ma u kom smislu da se pričalo.

Kao dokaz takvom načinu razmišljanja mogao bih navesti mali milijun automobila potpisanih od strane neke tvrtke ili neke svijetu nepoznate individue koja voli i dorađuje svoj automobil, no za takvog što polovica Interneta ne bi bila dovoljna, pa ću se ipak ograničiti na jedan itekako poseban primjer na koji sam danas naletio sasvim slučajno.

Naime, radi se o Cadillacu CTS-V koji je u sasvim privatnom vlasništvu jednog sasvim prosječnog vlasnika. Isto tako bi kroz brojku 4 koja u ovom slučaju označava godine starosti dotičnog primjerka „brzog“ Cadillaca i preko 80,000 prijeđenih milja na „satu“, ovaj automobil mogao opisati kao sasvim prosječan. No kada se čovjek zagleda malo dublje, vjerujte mi da je ovaj automobil sve samo ne prosječan.

Za početak krenimo s kratkom pričom u sklopu koje je prije nekoliko mjeseci gospodin imena John Hennessey izjavio kako je za volanom svog Cadillaca CTS-V od milja nazvanog VR1200 jurio preko 350 kilometara na sat, odnosno u nastavku kako je VR1200 sa svojih 1,200 konjskih snaga pod „haubom“ apsolutno najjači i najbrži Cadillac na svijetu, te da ne vidi načina kako bi mogao biti još jači i brži.
Dakle čovjek je sastavio automobil, sjeo za volan, otišao na državnu cestu u Texasu i provozao se brzinom koja za jedan takav automobil unatoč Coupé-izvedbi i nije baš pretjerano normalna, no ono što nije znao, jest činjenica da će netko te navode shvatiti kao izazov, te ga itekako prihvatiti.

Rezultatno stanje „izazova“ i tvrdoglavosti vlasnika tvrtki SNL Performance i Karger Performance ljestvicu snage je podiglo za još točno 109 konja u odnosu na Hennesseyev CTS-V VR1200, što je za ovakav jedan automobil apsolutno nenormalno i fenomenalno u isto vrijeme.
S 1,309 konjskih snaga bi ovaj Cadillac CTS-V iz 2009. godine trebalo doslovce letjeti po cesti, jer autori još neimenovanog projekta za ideju imaju oko 370 kilometara na sat po ravnoj cesti – i to u automobilu s četverim vratima, navigacijskim sustavom, dvozonskom klimom, djeljivom stražnjom klupom i svim ostalim stavkama s popisa opreme u tvorničkom izdanju. Strašno, zar ne?!

Hoće li ekipa tvoraca ovog itekako posebnog automobila uspjeti u svom naumu, u ovom času je teško prognozirati, no ono što apsolutno stoji kao činjenica jest brojka koja označava snagu od 1,309 konja, odnosno u prijevodu više nego dvostruko od one kojom se Cadillac CTS-V može pohvaliti u svom tvorničkom izdanju.
E sad, koliko će dugo 6,2-litarski V8 motor svu tu snagu moći koristiti, a da se ne raspadne, vjerujem da ni sami tvorci automobila ne znaju, no ono što je u ovom času sigurno svodi se na činjenicu da je ovaj automobil jak i lijep koliko i apsolutno nenormalan i lud, tj. zajedničkim nazivnikom svih tih pojmova, rekao bih jednostavno fenomenalan.