Iako Wall Street Journal ne izlazi u našim krajevima, većina ljudi ipak znaju o kakvom se konkretno magazinu radi. Hrpa novaca, skupih stvari i raznoraznih statistika krasi stranice ovog mega-popularnog magazina, no jedna nedavna statistika jednostavno mi je upala u oko i morao sam je podijeliti s Vama.

Negirali ih ili koristili u svakodnevnom životu, izgleda da određene generalizacije ipak vrijede. Doduše, s njima se često pretjeruje i izvode se krivi zaključci, a najčešće se iste koriste u sklopu neke šale ili za bespotrebno iritiranje ekipe i prijatelja, no znate kako kaže stara narodna, "u svakoj šali je pola istine".
Ja npr. često znam reći da automobile marke Opel i Škoda voze ljudi koji o automobilima nemaju pojma i "popušili" su priču koja kaže "što Nijemac napravi, to je jednostavno zakon", jer ni Opel ni Škoda s Njemačkom baš i nemaju pretjerano puno veze. No to je većinom zezancija s moje strane kojom opisujem neke pripadnike svakodnevnog prometnog kaosa koji se vuku po cesti kao da su lobotomizirani.
Zapravo ako ćemo prema "staroj narodnoj" koju sam naveo gore, polovica istine bi bila svedena na sljedeće: sve što malo košta, malo i vrijedi, pa taj moto uz sve ostale segmente svakodnevice isto tako primjenjujem i u svijet automobila na cesti. Objašnjenje je vrlo jednostavno i svodi se na nekolicinu primjera koje skoro svaki dan viđam na cesti i oko nje, no svi ti primjeri nikako ne mogu biti pravilo, već eventualno moje gledište s kojim se netko može i ne mora složiti.

No ljudi su često skloni generaliziranju, pa je tako u krugovima auto-entuzijasta čest slučaj čuti izjave poput "Honda je japanski Opel", "Mercedes voze kamatari i taksisti", "Volkswagen je precijenjeno g**no" ili pak "BMW voze samo seljačine". Vjerujem da će se i među Vama neki složiti s ovim izjavama, no to ih nikako ne čini pravilom, već samo generalizacijom od strane osobe koja misli drugačije. Ili možda ipak u svemu tome ima istine?

Pa prema studiji koja je provedena za gore spomenuti Wall Street Journal na sveučilištu u Kaliforniji, a od strane nekoliko agencija za istraživanje tržišta u Americi i Velikoj Britaniji, rezultantno stanje je takvo da vozači BMW-a stoje uvjerljivo na prvom mjestu u smislu vozačke nekulture, nesmotrenih parkiranja i pretjerivanja u svim segmentima koji čine normalno korištenje prometnica. Dakle zaključak je da su u svijetu automobila i prometa danas vozači BMW-a zapravo najveći seronje koji prema riječima same studije "najrjeđe propuštaju pješake koji stoje na pješačkim prijelazima", "najrjeđe poštuju prometne znakove – posebice one koji označavaju ograničenje brzine" i "najviše divljaju po cesti". Hm…

Iako se s nekim navedenim stvarima slažem i situacijama apsolutno slažem, ne znam baš da bih prstom uperio najviše u vozače BMW-ovih vozila. Naime, nije da nekog želim braniti, no i osobno sam jedan od vozača te bavarske marke, no ne vidim se u opisu konkretnih situacija u prometu. Da, naravno, tu i tamo me uhvati "žuta minuta" i provozam se mimo svih pravila i regula (što otvoreno priznajem), no ne stati pješaku na zebri i ne poštovati prometni znak kada je logično smješten mislim da je odraz manjka kulture, od čega definitivno ne patim.
Zapravo bi nekulturu na našim prometnicama većinom pripisao vlasnicima skupocjenih automobila, te bi njih većinom nazvao seronjama, s obzirom na to da nepropisna parkiranja, nagla prestrojavanja, divljanja po cesti i slične situacije u svakodnevnom životu najčešće primjećujem upravo od vozača takvih automobila koji očito misle da su kupnjom automobila od 100+ tisuća Eura kupili i vlastiti status, te pravo iskazivanja vlastite superiornosti nad ostatkom pripadnika svakodnevnog cestovnog kaosa.

Da, naravno, među takvim vozačima ima i vlasnika BMW-a, no taj klub za njih nije ekskluzivno rezerviran, već je sastavljen od vozača automobila još nekolicine drugih "statusnih" marki, tako da tu možemo generalizirati do prekosutra i svejedno ne biti u pravu – pogotovo kad pogledamo i ostatak automobilskog svijeta, čiji vozači čak i u modelima koji pripadaju najskromnijem cjenovnom rangu rade gluposti za kakve bi bez problema mogli biti kandidatima za Darwinove nagrade.
Bilo kako bilo, Wall Street Journal je platio istraživanje i rezultati su pokazali svoje, no imajmo na umu da je Amerika ipak kudikamo civiliziranija zemlja od ove naše, pa ne znam baš koliko je dotično istraživanje u stanju opisati naše krajeve. No u svakom slučaju u određenom postotku se sa samim istraživanjem slažem i moram priznati da mi je bilo zabavno čitati sve što je od navoda u njemu pisalo.


TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
FOTOGRAFIJE: SuperCars.net, CarBuzz.com i Google Images