Da ne duljim tijekom uvoda. dovoljno je reći sljedeće: prva specijalna edicija odnosi se na M5 i svojom pojavom slavi 30. rođendan postojanja najpoželjnije brze limuzine na svijetu, dok se druga specijalna edicija odnosi na ultra-luksuznu seriju 7 koja je upravo postala još luksuznija.
Uglavnom, uživajte u pogledu na fotografije, jer postoje ogromne šanse da na cesti niti jedan od ove dvije specijalne verzije spomenutih modela nikada nećete imati prilike vidjeti.

Smišljajući kako uopće započeti ovaj tekst, napamet su mi nekako sami od sebe počeli padati redni brojevi, pa eto, u toj maniri počnimo od manjeg prema većem – baš kako i priliči jednom savršeno organiziranom tekstu stvorenom od strane savršeno organizirane osobe.
…da…nakašljao sam se pišući ovaj dio teksta, no kako tu formu slučajnog samokažnjavanja ne mogu dokazati, kaznit ću se odlaskom u povijest jednog od najpoznatijih modela u svijetu automobila općenito.

U pravilu je BMW serije 5 za mnoge savršena sredina između relativno skučene „trojke“ i (pre)velike „sedmice“ i to je u pravilu ispravan opis. No ono što BMW serije 5 izdvaja od ostatka konkurencije unutar klase, svodi se na samo jedno slovo koje se dodaje ispred brojke koja označava seriju, odnosno model. Naravno, slovo o kojem pričam u našim se krajevima izgovara kao „em“, a u sklopu abeceda diljem svijeta piše se kao M i već trideset godina savršeno paše uz brojku 5.
Da, BMW M5 za mnoge znači apsolutno savršenstvo, a za takav stav postoji i nekolicina itekako uvjerljivih razloga.

Zagriženi ljubitelji ove slavne bavarske marke i ovog itekako posebnog modela često će reći da BMW M5 kao model datira od 1980. godine, kada je svijetu predstavljen model E12 u verziji M535i. No to baš i nije najtočniji podatak, jer iako je E12 izašao iz radionice čuda pod nazivom BMW Motorsport i svojom je ideologijom zapravo bio cestovni automobil s namjenom usmjerenom prema proizvodnji u velikoj seriji, i dalje je uz slovo M stajala brojka 535i, pa je tako zapravo riječ o nešto pooštrenoj verziji otprije poznatog modela.
Samim time za mene priča o M5-ici kreće od 1984. godine, kada je na salonu automobila u Amsterdamu svijetu predstavljena generacija E28 s tom oznakom.

Od 1985. godine, kada je krenula prodaja prve generacije BMW-a M5 do „gašenja“ modela nekih tri godine kasnije, prodano je ukupno oko 2,200 primjeraka ovog presedana među limuzinama, a u tom je vremenu svijet automobila oplemenjen jednom sasvim novom kategorijom automobila, tj. brzom limuzinom, što je M5 sa svojih 286 konjskih snaga pod „haubom“ definitivno bio.
U kontekstu E28 M5 postojale su dvije osnovne verzije – ona namijenjena prodaji na teritoriju „starog kontinenta“ , te ona koja je svoj dom pronašla u Americi.
Razlike između dotične dvije verzije bile su prvenstveno u opremi, no ona osnovna skrivala se pod poklopcem motora.
Naime, europski M5 pod poklopcem je imao 3,5-litreni I6 motor s gore spomenutih 286 konjskih snaga i s oznakom M88/3, dok je američka verzija imala motor s oznakom S38B35, koji je u smislu generalija bio manje-više isti, no s trideset konjskih snaga manje u odnosu na europsku verziju.
Samim time su postojale i neke razlike u performansama između te dvije izvedenice motora na različitim kontinentima, a najočitija je bila ona u smislu maksimalne brzine, koja je bila izražena s oko 8 km/h u korist europske verzije, odnosno iznosila je ukupno 248 kilometara na sat, dok je američka verzija M5-ice mogla potegnuti „samo“ do 236 km/h.

No brzina i performanse samo su jedan dio priče o ovom BMW-ovom modelu, dok je najbitniji dio te priče usmjeren prema presedanu koji je model M5 postavio prije trideset godina i time otpočeo jedan sasvim novi trend koji traje i dan-danas.

Tijekom godina na tržištu su se svakih nekoliko godina izmjenjivale generacije serije 5, pa se tako u sklopu svake od njih neminovno nalazila i verzija s prefiksom „M“.
Krajem 1988. godine svijetu je predstavljena druga generacija M5-ice uobličena u model E34, te je uz jedan redizajn i konstantnu evoluciju modela dotični M5 prodan u ukupno nešto više od 12,000 primjeraka tijekom nešto više od šest godina proizvodnje modela.
Nasljednik je bio uobličen u karoseriju koja je pripadala E39 generaciji serije 5, a verzija M5 generacije E39 sa svojim je fenomenalnim S62 V8-motorom i 400 konjskih snaga koje je dotični motor razvijao bez ikakvih dišnih pomagala, bila je nešto doista posebno i za mnoge (uključujući i mene osobno) najpoželjniji M5 svih vremena i jedan od najpoželjnijih automobila općenito.

Proizvodnja generacije E39 započela je 1998. godine i trajala ukupno pet godina, a tijekom trajanja ponude ovog fenomenalnog i brutalnog automobila s četverim vratima i udobnim sjedalima na tržištu, prodano je ukupno nešto više od 20,000 primjeraka.
Samim time je E39 M5 u svijetu automobila pokazao ne samo snagu i performanse, već i jednu sasvim novu dimenziju luksuza i istovremene sportske orijentacije, što je mnoge kupce „dubljeg džepa“ itekako tjeralo u BMW-ove salone.

Tijekom 2005. godine svijetu je predstavljena nova generacija modela M5 u obliku (za mene osobno) vječno ružne, kontroverzne i pretjerane generacije E60.
Dotičan automobil, baš kao i većinu ostalih poprilično upropaštenih BMW-ovih modela iz tog vremena u smislu dizajna potpisuje gdin. Chris Bangle, odnosno čovjek koji je sam sebi u BMW-u iskopao rupu u koju je ubrzo nakon javne online-peticije (koju sam i osobno potpisao) i propao tek koju godinu nakon izlaska E60 generacije modela serije 5. Time je već rečeno dovoljno, no ne i sve, jer verzija M5 i dalje je oduševljavala mase – prvenstveno zbog svog nenormalnog 5-litrenog pogonskog stroja s ukupno deset cilindara i 507 konjskih snaga.
Dotični motor ne samo da je bio ultra-moćan i tehnološki ekstremno napredan, već i izdržljiv i rastezljiv kao niti jedan motor ikad viđen u jednom BMW-ovom modelu do tada, pa stoga nimalo ne čude brojne nagrade koje je motor oznake S85 dobio već tijekom prve godine proizvodnje i ugradnje u E60 M5.

Od predstavljanja četvrte generacije M5-ice do konačnog „gašenja“ generacije E60 prošlo je ukupno pet godina i tijekom tog razdoblja je prodaja čak nešto i pala u odnosu na svima omiljeni E39 M5, no u BMW-u nisu posustali, te je krajem 2011. godine na salonu automobila u Frankfurtu svijetu predstavljena ukupno peta generacija danas već opće poznatog sinonima za luksuz i brzinu u istom pakiranju, tj. BMW M5 generacije F10.
Dotični automobil pod poklopcem motora ima nešto manje cilindara i nešto manju zapreminu, no zato ima i dva Turbo-punjača i ukupno 560 konjskih snaga uz koje skoro dvije tone težak automobil sumanuto ubrzava, te isto tako koči i igra se s cestom, ma kako ravna ili zavojita bila.
Ubrzanje do „stotke“ traje oko 3,6 sekundi, maksimalna brzina je već poslovično limitirana na 250 kilometara na sat, no uz opciju pod nazivom „M-Driver´s Package“ aktualna generacija modela M5 bez problema prelazi brojku od 300 km/h, što je pak sasvim dovoljno iz koje god perspektive da se na tu brojku gleda – pogotovo kada se u obzir uzme da je BMW M5 i dalje limuzina.

Iako je aktualna generacija modela M5 zapravo nešto sporija od prijašnje, svejedno uvelike označava evoluciju modela u svim drugim segmentima, i to nije ništa čudno. Tehnologija ide dalje, tradicija se i dalje nastavlja, a u sklopu čudesnog svijeta automobila za M5 će se uvijek naći mjesta i onih koji će si financijski moći priuštiti vlastiti primjerak.
Toga su naravno u BMW-u itekako svjesni, pa su se prije nekoliko dana na tržište odlučili predstaviti najnoviju varijaciju na temu modela M5 u slavljeničkom izdanju.

Nazvana „30th Anniversary Edition“, ova izvedenica najpoznatije brze limuzine na svijetu za odabranih 300 sretnika će značiti itekako širok osmijeh na licu, jer ne samo da u paketu s automobilom dolazi i još više igračaka, već je i sama baza praktički dograđena dvaput.
To u prijevodu znači da ova varijacija na temu M5-ice nije bazirana na „običnoj“ verziji, već na M5 Competition-verziji modela, što za početak podrazumijeva dorađeni motor pod „haubom“. No doradama tu nikako nije bio kraj, jer se prema riječima glavnih i odgovornih ljudi iz BMW-a „dodatno optimizirala centralna jedinica (odnosno ECU), te se tako uz pojačavanje i optimizaciju Turbo-punjača dobilo još više snage“.
Samim time u sklopu ove slavljeničke verzije M5-ice 4,4-litarski V8-motor broji ukupno 592 konjske snage, a to pak na bilo kojem jeziku i u sklopu bilo koje religije znači jedan poprilično opak spoj luksuza i vozačkog gušta.

BMW M5 30th Anniversary Edition može se pohvaliti ubrzanjem od 3,9 sekundi od stanja savršene statike do stotinu kilometara na sat, a samo ubrzanje zapravo ne staje do maksimalne brzine označene brojkom 320, što pak ovu verziju aktualnog modela čini apsolutno najbržom M5–icom svih vremena.
No brzina i ubrzanje nisu sve što ova slavljenička donosi sa sobom, jer tu je i dorađeni i 10mm niži ovjes, reprogramirani „M-Dynamic“ mod, te olakšani 20-inčni kotači unikatnog dizajna.
Također je u smislu ove verzije modela M5 prisutan i onaj vizualan dio, jer je za dotičnu verziju osmišljena i unikatna „Frozen Dark Silver“ boja u koju će biti polakirano svih 300 primjeraka.

Ostatak dodatnih sitnica svodi se na nekolicinu igračaka koje su s liste dodatne opreme sišle u sklop interijera ove M5-ice, a stilisti iz BMW-a poigrali su se i s globalom interijera kroz nekolicinu posebnih materijala poput Merino-kože, posebno izrađene Alcantare, te hrpetine aluminijskih i karbonskih detalja koji savršeno zaokružuju cjelinu interijera ove specijalne edicije modela M5.
Dakle štedjelo se nije ni na čemu, no to također nimalo ne čudi, s obzirom na cijenu ovog automobila koja bi se prema najavama trebala kretati oko brojke od 120,000 Eura po primjerku.
E sad…vrijedi li toliko jedna slavljenička verzija modela sa skoro 600 konja i obiteljskim stablom kakvim se ne može pohvaliti baš svatko, ili pak ne vrijedi, prosudit će najprije oni dovoljno sretni da ovaj automobil barem probaju, dok mi ostali o tome ionako možemo samo sanjati.

Iako sam se oko modela M5 itekako raspisao u općenitom smislu i kratkom povijesnom presijeku, iskreno stojim kod toga da je dotična verzija zbog svojih trideset godina takav tretman i zaslužila, pa mi nije žao. Uostalom, vikend je pred svima nama, pa postoji opcija popunjavanja slobodne subote i kroz čitanje o povijesti BMW-a M5, no ovo što u nastavku slijedi zapravo je jako kratko i po mom mišljenju tek relativno posebno, iako se itekako pokušava prikazati drugačijim.

Naime, riječ je o još jednoj specijalnoj i ultra-limitiranoj BMW-ovoj ideji koja za osnovnu ideologiju ima prikupljanje novaca, no za razliku od interesantne i po mnogočemu posebne slavljeničke verzije modela M5, „sedmica“ o kojoj je ovdje riječ nema tu slavljeničku nišu, već se ovom objavom ekipa u BMW-u zapravo samo odlučila dosadašnjim kupcima pokazati da je uvijek u stanju nanovo izmisliti „toplu vodu“ i dodati nešto „ekskluzivno“ u ponudu za najluksuzniji model iz vlastite ponude.
Takav je i slučaj „Exclusive Edition“ verzije BMW-a serije 7, koji je nedavno predstavljen svijetu bogatih i slavnih.

Iako najava ove varijacije na temu najvećeg BMW-ovog modela iz ponude nudi pokoji marketinški trik u smislu slogana poput „elegancija, luksuz i neprikosnoveni osjećaj zadovoljstva u vožnji“, vjerujte mi da samo na tome cijela priča i počiva, jer ova „ekskluzivna“ verzija „sedmice“ sve je samo ne ekskluzivna.
Za početak stvari izgledaju super, jer se ova varijacija na temu BMW-a serije 7 između ostalog može pohvaliti najfinijim materijalima poput Merino-kože, Nappa-kože, posebno izrađene alcantare i još pokoje tkanine od koje bi se sastojali snovi 1001 noći. Zapravo se ne mogu oteti dojmu da se u smislu materijala korištenih za izradu interijera u brošuri zapravo navodi sve i svašta, ne bi li se prodao koji primjerak viška, pa me ne bi čudio ni navod „kožice neprcane deve“ u smislu nekog od detalja opreme i materijala od kojeg je dotični dio napravljen ili presvučen.
No to nažalost ne piše, jer bih se barem nasmijao.
Ovako mi iskreno dođe da plačem, jer čak i u ekskluzivnoj verziji najekskluzivnijeg BMW-ovog modela u ponudi postoji lista dodatne opreme, te se npr. gore spomenuta Merino-koža nalazi na tom kraćem spisku doplata.

Samim time se čovjek s pravom zapita što je tu onda zapravo toliko ekskluzivno, kad i dalje postoji opcija doplate za nešto – pogotovo kada na kraju brošure stoji informacija koja kaže da je „Exclusive Edition“ verziju „sedmice“ moguće naručiti s bilo kojim motorom iz aktualne ponude, te nevezano uz međuosovinski razmak u smislu kojeg i dalje postoje dvije opcije.

Dakle ako sam to dobro protumačio, nekom bi se kupcu moglo dogoditi da ode i isprsi se za jedan primjerak „ekskluzivne sedmice“ s Diesel-motorom i kraćim međuosovinskim razmakom, te ne doplati za Merino-kožu, znajući pri tom da je itekako moguće da se u određenom momentu nađe parkiran kraj još ekskluzivnije „ekskluzivne sedmice“, čiji vlasnik boluje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, te je iskoristio sve opcije koje se za dotičnu verziju serije 7 nude.
Samim time izuzev opsesivno-kompulzivnog poremećaja ovaj drugi vlasnik „ekskluzivne sedmice“ ima veći međuosovinski razmak, 6-litarski benzinski motor pod „haubom“ i povrh svega još i Merino-kožu na sjedalima, odnosno samim time i apsolutno ekskluzivnu „sedmicu“, za razliku od gore navedenog čovjeka koji ne obraća pažnju na međuosovinski razmak, preferira Diesel-motore i kojem se naziv „Merino“ iz nekog razloga ne sviđa.
Nije li to malo glupo i isprazno?

Iskreno, za mene jest, jer ako je nešto označeno pojmom „ekskluzivno“, onda bi to tako trebalo i biti, te lista dodatne opreme ili neke opcije nikako ne bi smjela postojati. Također mislim da se u kontekstu sve te ekskluzivnosti nikako ne bi trebale naći opcije ugradnje neke od komponenata nevezano uz motor ili neki drugi parametar, već bi se trebalo težiti unikatnom automobilu.
No u tom slučaju onda ne bi bila riječ o nekom modelu koji potpisuje BMW, već bi se radilo o nekom modelu koji nosi prezimena Rolls i Royce, a to bi pak bila jedna sasvim druga priča, zar ne?!

TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: BMW.com, SuperCars.net i Google Images