Bertone – konačno i definitivno zatvaranje vrata?

Ako je studio Pininfarina za mnoge onaj najveći i najbolji na svijetu, onda je Bertone definitivno jako blizu tom statusu i apsolutan „broj dva“ po pitanju dizajna automobila. No usprkos tome ova se slavna tvrtka u ovim momentima jednostavno gasi.

Kada bi me netko pitao tko mi je najdraži dizajner automobila svih vremena, mislim da bih kao iz topa odgovorio Marcello Gandini.
Da, Sergio Pininfarina je apsolutni majstor svog posla i Ferrarijevi modeli poput Testarosse, F40, 288 GTO i F355 za mene su često značili ono najljepše što je svijet automobila u svojim najboljim danima mogao ponuditi, no Pininfarina u svom portfelju nema dva apsolutno najbolesnija automobila – Lamborghini Miuru i Countach.

Dotične modele potpisuje gdin. Gandini i time svijetu zorno prikazuje koliko je jedan dizajner u stanju daleko otići u svojoj ludosti i kroničnom manjku kompromisa, te zanemariti aspekte poput udobnosti, kako bi određene modele podredio brzini i apsolutnoj vizualnoj fascinaciji.

Lamborghini Miura definitivno je jedan takav automobil – nepraktičan do bola, aerodinamički poprilično neispravan, te relativno opasan zbog manjka kvalitete u smislu određenih komponenata motora, no dovoljno je samo pogledati taj automobil i sve te priče padaju u vodu, jer je upravo Miura jedan od najljepših automobila svih vremena.
Samim time je Ferruccio Lamborghini održao obećanje i predstavljanjem Miure na tržište itekako zapaprio do tada superiornom Enzu Ferrariju i njegovim mašinama satkanim od snova, a u današnje vrijeme Lamborghini Miuru moguće je opisati ne samo u obliku legendarnog i apsolutno fascinantnog automobila, već i prvog super-automobila na svijetu.

Lamborghini Countach je s druge strane kudikamo kvalitetniji proizvod od Miure. Dotični nije imao problema s uzlijetanjem s podloge iznad 220 km/h i imao je volan koji je čak bio spojen s kotačima, no šiljasta karoserija nalik klinu, interijer s udobnosti turskog zatvora, te kvačilo svojom težinom nalik preopterećenoj spravi u teretani, detalji su koji taj automobil jednim dijelom itekako dobro opisuju.
No uz spomenute mane kojima je moguće dodati (pre)glasan motor iza leđa vozača, krutost ama baš svake komponente koja podrazumijeva upravljanje, strahovito mali bočni prozori i klaustrofobičan interijer, te skoro nemoguće parkiranje unazad nikome nisu značili otegotne okolnosti, jer Countach je ikona prije svega svojim izvana razmetljivim izgledom.

„Poster materijal iz osamdesetih“, kako je jednom prigodom Lamborghini Countach nazvan od strane jedne od legendi u svijetu auto-novinarstva pod imenom Brock Yates, krasio je zidove mnogih spavaćih soba, radionica i poslovnih prostora, no tvrtka Bertone s tim modelom i njegovim kičastim i vrištećim dizajnom nije prestala fascinirati. Dapače, ova slavna tvrtka potpisuje još nekolicinu itekako posebnih modela među kojima vrijedi istaknuti Ferrari 308 GT4, Fiat 131 Abarth Rally, Maserati Khamsin, te neke topless-verzije proizvedene pod znakom Opela i Fiata tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća.
Naravno, nemoguće je zaboraviti već spomenute automobile pod nazivima Miura i Countach, no iz portfelja tvrtke Bertone izostaviti Lanciu Stratos treći dio tog „svetog trojca“, bio bi jednostavno grijeh.

Dakle tvrtka Bertone u svijetu je prisutna od davnih desetih godina prošlog stoljeća kao jedna od onih tvrtki koje su svojim radom i idejama često bile ispred svog vremena, te bi čovjek pomislio kako takva tvrtka nikad neće propasti. No za sve one koji su tako mislili slijedi jedna itekako tužna vijest, jer tvrtka Bertone već mjesecima ne može pronaći investitora koji bi je održao na životu, pa u maniri Coswortha, Lole i još ponekih, u drugom desetljeću 21. stoljeća tvrtka Bertone zauvijek zatvara svoja vrata.

Samim time se zapravo nastavlja slijed događaja započet prije nekoliko mjeseci, kada je propao dogovor s jednom turskom kompanijom koja je trebala kupiti Bertone, a sam scenarij je zapravo sličan aktualnom stanju i poslovanju nekih privatiziranih tvrtki u Hrvatskoj.
Naime, početkom prošle godine je oko 160 ljudi dobilo „nogu“ iz tvrtke Bertone, te je tom lijepom gestom zapravo započeta od strane turskog ulagača tražena revitalizacija dotične tvrtke. No to baš i nije pomoglo, jer posla je bilo sve manje, a ostatak radnika prema nekim izvorima već šest mjeseci ne prima plaću, što se automatski odražava i na opći moral unutar zidova tvrtke, kao i na kvalitetu ono malo posla koji se za dotične radnike nameće kao dio svakodnevice.
Dakle stvari doista izgledaju kao da su dio neke tužne priče iz „lijepe naše“ – samo bez uplitanja nesposobne vlasti i još nesposobnijih sindikata, te eventualnog štrajka na koji bi se odazvala samo šačica ljudi.

Bilo kako bilo, kako u ovom času stvari stoje, za tvrtku Bertone jednostavno nema spasa, a u svijetu automobila i dizajna, te općenito nečeg oku ugodnog i posebnog, to je itekako tužna vijest.
Iskreno, sve si mislim je li se možda na listi „odgovornih“ za takav tužan scenarij i gašenje jedne od najposebnijih tvrtki u svijetu automobila pronašao neki „naš čovjek“, jer svako drugačije objašnjenje u ovom času jednostavno nema nekog pretjeranog smisla.
No što god bio razlog propasti ove slavne tvrtke, činjenično stanje je i dalje isto, a kao posljedicu takvog stanja koje nažalost podrazumijeva propast, moram priznati da mi je doista izuzetno žao što saga za jednu ovoliko posebnu tvrtku ovako završava.