Audi – priznanje nacističke povijesti

Eto, da ne kažete kako ne pratimo vječni trend antifašističke borbe u našim krajevima…

Prije nekoliko mjeseci sam se u sklopu tematike „10 stvari koje (vjerojatno) niste znali o BMW-u“ dotakao najmračnijeg dijela povijesti tog bavarskog proizvođača automobila.
Naime, za one koji u to vrijeme još uvijek iz nekog razloga nisu pratili ovaj naš mali kutak Interneta posvećen automobilima, radilo se o jednoj stavki u tekstu u sklopu koje se BMW opisuje kao jedan od njemačkih proizvođača automobila koji su patnje određenih ljudi tijekom drugog svjetskog rata iskoristili za obavezan rad u tvornici, tj. ropstvo.
No BMW nije jedini proizvođač automobila koji ima germanski pedigre i koji je tijekom najgoreg rata svih vremena iskorištavao ljude na najgori mogući način, jer istu filozofiju imali su i Daimler (tj. današnji Mercedes-Benz), Volkswagen i Audi.

Naime, tijekom vladavine nacističke partije tijekom tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća, Auto Union je prisilno upošljavao na tisuće kompletno obespravljenih ljudi.
Većinom je bila riječ o Židovima i Romima, no među porobljenim radnicima bilo je i neistomišljenika koji su bez ikakve plaće radili samo zato što su Nacizam i Hitlerovu ideologiju istrebljenja vidjeli kao nešto apsolutno loše.
Doduše, tadašnji Audi nazivao se Auto Union i u to je vrijeme slovio kao jedan od tehnološki najnaprednijih proizvođača automobila na svijetu, no to svejedno nikako ne negira činjenicu koja je pred nama, a svodi se na apsolutno podržavanje jedne užasne ideologije koja je u to vrijeme većinski vladala Njemačkom.

Zapravo je u današnje vrijeme „političke korektnosti“ i raznih socioloških zabrana istovremeno tragično i pomalo smiješno pogledati nekolicinu povijesnih navoda i činjenica u sklopu kojih je jedan od najistaknutijih pripadnika nacističke ideologije, gospodin pod imenom Richard Bruhn, još godinama nakon raspada nacističke Njemačke nastavio voditi Audi usprkos svom zlu koje je skoro svakodnevno odobravao. Tim više je tome tako zbog jedne od činjenica koja navodi kako su radnici u tvornicama na prostoru istočne Njemačke i Bavarske na dnevnoj bazi umirali od gladi i bili zakapani u dvorištima tvornica. Dakle jedan od najpoznatijih proizvođača automobila u današnje vrijeme ima itekako krvavu povijest, zar ne?!

Prema posljednjim studijama koje su proveli povjesničari Martin Kukowski i Rudolf Bosch, tadašnja tvrtka Auto Union zapošljavala je oko 18,000 robova koji su svoj prisilni rad obavljali u podzemnim radionicama tvornice u Bavarskoj. Od tih 18,000 obezvrijeđenih i obespravljenih ljudi prema navodima dvojice povjesničara, tijekom drugog svjetskog rata pomrlo ih je oko 4,500. No to nije sve, jer je tvornica u istočnoj Njemačkoj u isto to vrijeme porobljavala oko 16,500 prisilnih radnika, od kojih je prema kalkulaciji gospode Kukowskog i Boscha svoje živote zbog maltretiranja, prekomjernog rada i kroničnog izgladnjivanja na prostoru tvornice ostavilo preko 3,700 ljudi.
Samim time je Auto Union u sklopu svojih nekoliko marki poput Horcha, DKW-a i Wanderera jedna od onih koje s velikom količinom srama gledaju na svoju ne tako davnu povijest.

U Audiju su naravno šokirani najnovijim navodima dvojice povjesničara, pa iako se Audi već nekoliko puta pokušao ispričati obiteljima umrlih kroz raznorazne oblike financijske pomoći, te pokušao doprinijeti boljem životu za one kojima je u ovim današnjim vremenima itekako teško, djelujući pri tom kroz neke udruge, te političke stranke i određene akcije i programe koje za cilj imaju unaprjeđenje života za one kojima je to najpotrebnije, izgleda da će tako biti i tijekom sljedećih godina.

Da, neki će reći da je povijest ove marke već odavno prošlo i svršeno vrijeme, a neki drugi će konstatirati da je za bilo kakvu ispriku zapravo kasno, no ako već ništa drugo, može se reći da se Audi barem trudi, za razliku od npr. nekih japanskih proizvođača automobila koji su tijekom drugog svjetskog rata činili užasne zločine prema Kinezima, a da se pri tome nikad nisu pokajali za sve ono što su u tom smislu tijekom tih godina ludila uspjeli napraviti.
No tko zna…možda i za takvog što jednom dođe vrijeme.