Alfa Romeo – deset stvari koje (vjerojatno) niste znali
Nastavljamo dalje u revijalnom tonu s prikupljanjem informacija o određenim slavnim markama automobila te Vam punimo glave sa zapravo relativno nepotrebnim informacijama vezanim uz iste. Pa krenimo…
1. Jedan od najdojmljivijih i apsolutno prepoznatljivih simbola u sklopu auto-industrije definitivno bi bio logotip koji predstavlja Alfa Romeo. Iako za sam znak realno ne postoji objašnjenje, već hrpetina raznoraznih naklapanja vezanih uz značenje istog, niti ja neću biti pretjerano pametan i objasniti što logotip zapravo znači, no u mojoj glavi je objašnjenje relativno zabavno. Naime, zagledavši se neki dan u sam znak, primijetio sam kako s lijeve strane stoji crveni križ, što vjerojatno objašnjava stotine oboljelih ljudi koji su zbog neke od Alfi u vlasništvu završili u bolnici, a s desne se strane nalazi jedan poprilično velik gmaz koji nekog nesretnika jede za ručak. Ah ti Talijani…
2. Slavna američka tuning-tvrtka Callaway Engineering u pravilu je najpoznatija po preradama automobila marke Chevrolet. Godinama je Callaway zapravo apsolutni rekorder u brzini jednog tuniranog automobila, koji je još krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća postizao brzinu od 408,88 kilometara na sat. Naravno, riječ je o uratku nazvanom Corvette “Sledgehammer“. No isti taj Reeves Callaway u portfelju svoje tvrtke ima jednu jako čudnu stavku koja datira od 1985. godine, a podrazumijeva jednu crvenu Alfu GTV6. Doduše s dvije turbine i svega 230 konja dotična Alfa i nije bila pakleni stroj, no svejedno Alfa Romeo i Callaway u istoj rečenici za mnoge jednostavno ne funkcionira.
3. Alfa Romeo je tvrtka nadaleko poznata po svojoj beskompromisnosti u smislu ljepote i čistoće dizajna, pa moram priznati da mi nikako nije jasno što im je trebalo da se osamdesetih pokušaju povezati s Nissanom i na tržište ponuditi model Arna.
Glupavi hatchback, bezličnog dizajna, kompletno impotentnog motora i performansi na kakvima bi zavidjela obitelj puževa nije nudio apsolutno ništa posebno ni u kom pogledu. No Arna je postojala. Prodano ih je jako malo i kao model je ugašena jako brzo. Svejedno ostaje kao jedna velika crna mrlja u povijesti Alfa Romea.
4. Kada se devedesetih na tržištu etablirala Opelova Calibra, svijet je ostao iznenađen njenim rekordnim koeficijentom otpora zraka. S druge strane, dizajn tog automobila je zapravo poprilično bezvremenski i univerzalno lijep. No Zašto spominjem Calibru? Jednostavno zato što je Calibra naslijedila titulu najaerodinamičnijeg automobila na svijetu od jedne konceptne Alfe.
Dotična je poznata kao B.A.T. 7 Concept, napravljena je davne 1954. godine, a koeficijentom otpora zraka od 0,19 bila je apsolutno najaerodinamičnija stvar na četiri kotača. No iskreno, B.A.T. 7 za razliku od Calibre ne bi baš puno ljudi htjelo imati ispred vrata, zar ne?!
5. Sjećate se “Self preservation society” slogana koji je krasio plakate originalne verzije filma “The Italian Job“? Ne? Nema veze, jer plakati i slogan zapravo i nisu toliko bitni koliko sam film koji je u nebesa probio tadašnji Mini Cooper kao jedan od najsposobnijih, najslađih i najomiljenijih automobila svih vremena. S druge strane tijekom potjere ulicama Milana tu se našla nekolicina Alfi Giulia Super koje su u usporedbi s “Minićima” bile pomalo nesposobne uhvatiti ih. No to je film i nema veze s realnošću, jer Giulia Super (inače u stvarnom svijetu korištena od strane talijanske policije) bila je jedan iznimno sposoban i poprilično brz automobil.
6. U današnje vrijeme svi proizvođači automobila imaju svoje “alternativne” proizvode namijenjene kupnji od strane apsolutnih zaljubljenika. Npr. Porsche ima lule, kemijske olovke, mobitele i tko zna što još, Peugeot ima bicikle i autiće za klince, dok se u ponudi Alfa Romea prije nekoliko godina našao jedan sat. Giuliano Mazzuoli “Contagiri” bio je pun pogodak i apsolutno prelijep ukras za svakog muškarca, a ukoliko je dotični imao izražene afinitete prema Alfinim modelima, priča je bila tim bolja. Iako je sat koštao koliko i godinu dana stara Alfa 147 GTA, prodani su svi proizvedeni primjerci, što zapravo samo po sebi govori sasvim dovoljno.
7. Jedan od najčudnijih automobila svih vremena definitivno je Alfa SZ. Čudna, kockasta, smiješna i nalik ničemu proizvedenom prije ili poslije tog modela, ovaj je model zapravo polje afiniteta ili smijeha slučajnih prolaznika. Iako je SZ kao model bio prije svega dizajnerski izričaj i masa ljudi se sa mnom ne slaže, meni je od prvog pogleda taj automobil apsolutno prelijep. Doduše, opcije kod kupnje zapravo nisu postojale ni u kom segmentu, pa se npr. automobil proizvodio isključivo u jednoj jedinoj nijansi crvene, no i to je nebitno u cijeloj priči oko ovog automobila za koji mi je jako drago da postoji.
8. Alfa 164 – jedan od onih automobila koji je univerzalno obožavan već na prvi pogled. Iako se radi o prelijepoj i prostranoj limuzini čistih linija i odličnih performansi, ova je Alfa zapravo jedan od najpodcjenjenijih automobila svih vremena. Nekima to možda nije čudno, no meni jest – tim više što se 1988. godine kao demonstracija sile pojavila verzija ProCar, koja je iz svog V10 motora izvlačila preko 600 konja. Doduše, Alfa 164 ProCar nije bila namijenjena prodaji, već seriji utrka koje su bile zamišljene kao potpora vikendima u sklopu kojih je Formula 1 očaravala zaljubljenike u brzinu, no ta se serija nikad nije dogodila i Alfa 164 ProCar je ostala automobil za koji malo tko na svijetu danas uopće zna.
9. Model koji je Alfu približio milijunima potencijalnih kupaca u devedesetima bio je onaj s oznakom 155, i to je nepobitna stavka. Zapravo je Alfa 155 jedan od onih vječnih modela u koje su neki fanovi ove marke i dan-danas na neki način zaljubljeni, a tome je uvelike pripomoglo natjecanje u jednoj od najfascinantnijih serija utrka na svijetu pod nazivom DTM. No iako je 155-ica bila limuzina, Franco Sbarro je sa svojim timom divljaka i čudnovatih naučnika napravio jedan primjerak u obliku karavana. Naravno, Sbarro 155 nikada nije bio serijski automobil, no lijepo je znati da je i takvog što nekome palo na pamet.
10. Uz ProCar varijaciju na temu legendarne Alfine limuzine s oznakom 164, eto još jedne zanimljive informacije. Kako različita tržišta imaju različita pravila, a s druge strane razni modeli na raznim govornim područjima nemaju isto značenje (što Proton Jebat Concept i Sony Ericsson Kita savršeno dokazuju), i Alfa je s time imala problema. Naime, model 164 je u Kini, Indoneziji i Maleziji bio prodavan pod nazivom “168“, s obzirom na to da kineska kombinacija originalnog naziva zvuči jako blizu prijevodu “skroz do smrti”. Slučajnost? Iskreno, ne znam…