Grobnik nadomak Rijeke, preko pedeset stupnjeva na stazi i par zbilja jako brzih automobila…
Foto-aparat je u ruci, zaštitarima je pokazana press-akreditacija…Show može početi.

Svakome tko smatra da automobil nije izvor gušta, već "nužno zlo" ovaj report neće biti interesantan, no ima jako puno ljudi koji su ipak u stanju preživljavati pedesetak stupnjeva celzijusa kraj 400 metara aerodromske staze pretvorene u polje na kojem se utrkuju trenutno neki od najbržih automobila u hrvatskoj i šire.
U pravilu zvuči jednostavno, monotono, pa čak i glupo utrkivati se par stotina metara pod punim gasom na toj temperaturi – bez klime, sa dignutim prozorima od automobila i u često sjedalu koje bi se prije moglo usporediti sa WC školjkom iz vremena rimskog doba. No onog momenta kad se takvo "iskustvo" jednom doživi, nerijetko izaziva ovisnost i ljude koji svoj život dobrim dijelom podređuju brzini, tih par sekundi isto tako život i znače.
U narednim tjednima ćemo napraviti par interviewa sa organizatorima najvećih evenata takvog tipa u hrvatskoj, a i sa nekoliko vozača koji su odavno prešli granicu entuzijazma i ušli u ekstreme, pa ćemo na taj način makar pokušati objasniti o čemu se tu radi, pa u ovom času nećemo puno teoretizirati.

Dakle, iako 402 Street Race kao organizacija svoje korijene vuče još u davnu 2002. godinu, postoji i dan-danas kao svojevrstan sinonim za "ulična" utrkivanja u hrvatskoj. No istini za volju, proteklih godina popularnost natjecanja na tim mega-eventima poprilično je u opadanju, pa ni ove subote nije bilo drugačije: oko 50 automobila raspoređenih u dvije utrke unutar jednog dana i nije bilo puno za vidjeti, no kako na ovakvim eventima u pravilu uvijek uživamo, nismo brojali ni natjecatelje ni publiku – tim više što broj natjecateljskih automobila i publike nije nimalo bitan nama, već organizatorima koji bi uložen novac od startnina i prodanih ulaznica nekako trebali vratiti. Ono što je nama bitno jest sadržajnost, a u tom segmentu u pravilu uvijek imamo što za vidjeti…ili i ne baš uvijek?

Postalo je uvriježeno pravilo kako automobili i lijepe djevojke idu zajedno u kombinaciji, te je upravo u tom segmentu i bilo razočaravajuće saznati kako uz relativno malo automobila, lijepih djevojaka u obliku hostesa ovog puta nema. Zašto? Nismo dobili odgovor. Nadalje, obzirom je također već postalo pravilo da se ovakvi eventi održavaju kroz cijeli vikend, što i opet nije bio slučaj, obzirom je organizator zbog (opravdanog) straha od kiše i mokre staze (na kakvoj se utrke ne mogu voziti) otkazao drugi dan natjecanja, te sva događanja stavio na program u jedan dan, tako da se osjećala zbunjenost i među natjecateljima i među publikom, jer se nije znalo kad utrka počinje, a kad završava. nije bilo nekih vidljivih kašnjenja sa programom natjecanja, a ako ih je i bilo, u pauzama je cijelo vrijeme bilo nešto od događanja u tijeku – stunt show koji su izvodili Dejan Špoljar i njegova bolja polovica Matea zajedno sa dva motocikla na kojima su izvodili vratolomije kakve smo u pravilu navikli gledati na filmu i još dvije djevojke s kojima su se kasnije sve skupa u četvero provezli stazom na zadnjem kotaču, nekoliko prezentacija novih automobila na domaćem tržištu, i naravno, "Sexy car wash" kao nužno zlo u kojem uvijek strada automobil koje se "pere" od strane dvije oskudno odjevene pripadnice ljepšeg spola. Uglavnom, iako oskudno, bilo je što za vidjeti.
No nas su i dalje mučile hostese, odnosno pomanjkanje istih…

Što se same utrke tiče, kroz šest klasa unutar natjecanja podijeljenih prema vremenskom indeksu, prošlo je već spomenutih 50-ak sutomobila. Većina je utrke odvozila bez problema, no neki su ipak odustali zbog kvarova, a neki pak (po našem mišljenju) zbog vlastite lijenosti. Tako je na Grobniku za audio-vizualni doživljaj i gomilu dima od zagrijavanja guma ostala zakinuta publika, obzirom da najjači automobil u državi nije nastupio na utrci iz (kako saznajemo od organizatora) "bitno smanjene trakcije na pisti". Nekako nam se čini da je takav navod više opravdanje nego razlog, no nije da je od saveznog značaja, obzirom su automobili u klasama 11 i 10 sekundi i opet napravili show-program.

Natjecanje u stylingu vozila nažalost je (i opet) podbacilo, jer sa samo desetak automobila taj dio eventa nije moguće nazvati zanimljivim ni atraktivnim, dok se na u "DB" utrkivanju našlo par kvalitetnih automobila, te je nekoliko pandana uzlijetanju Space-Shuttle-a (koliko iznosi buka koju najglasniji automobili na tom natjecanju rade) uspješno prošlo.

Uglavnom, bilo je paklenski vruće, nije bilo pretjerano puno sadržaja na koje smo inače navikli, i sve se činilo malo šturo…no s druge strane, bilo je tu ipak par vozača koji za utrke ovakvog tipa žive, a i par plesačica koje su sa svojim go-go dance-om još malo zagrijale atmosferu, pa im se u ovom dijelu teksta zahvaljujemo na trudu.

Nadamo se da će slijedeće godine (odnosno sezone) sve opet biti na nivou na koji smo navikli, a do tada pozornost usmjeravamo ka slijedećem vikendu u Osijeku – sa programom koji je tamo planiran, sigurni smo da će biti nezaboravan.

TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak