Automobili s turbo-punjačem za kojima smo patili u mladosti – 1.dio
Dragi čitatelji, pred vama je prvi dio teksta o automobilima pokretanim turbo punjačem, a koji su nas uveseljavali u mladosti. Prisjetit ćemo se nekih automobila za kojima smo okretali glave na cesti i sanjali ih noću, koji su bili predmet naših želja, a nismo ih zaboravili ni sve ove godine.
Pokušao sam izostaviti razne egzotične jurilice i super sportske automobile o kojima je toliko toga već napisano te se koncentrirati na ona vozila koja su ipak bila više ili manje dio naše svakodnevice te dostupnija (opet – više ili manje) običnom čovjeku. Prisjetimo se zajedno jednog malog dijela bolje automobilske prošlosti.
Htio bih za početak razjasniti da ovaj tekst nije zamišljen kao neka vrsta top – liste ili usporedbe. To ne bi imalo smisla jer su vozila nabrojana ovdje iz različitih klasa, različite snage i raznih godišta proizvodnje, premda ima i nekih koja su bila izravni ili manje izravni konkurenti. Uostalom, svatko od nas preferira određeno vozilo od svih nabrojanih ovdje, pa zato u miroljubivom i neutralnom duhu krenimo na prvih pet vozila potpomognutih turbo – punjačem iz zlatnog doba auto industrije.
Svaki od ovih automobila na najboljem je putu da postane legendarni klasik, dok su neki od njih svakako to već i postali.
Alfa Romeo GTV 2.0 V6 Turbo
Prvo, pa u glavu. Vatrena Talijanka Alfa GTV ili u prijevodu Gran Turismo Veloce. Prema mišljenju velikog Jeremy Clarksona, jedan od najboljih sportskih automobila svog vremena. Gospodin Clarkson čak ga je u vlastitoj TV emisiji uvrstio u osobnih top 100 automobila, i to na vrlo dobro 29. mjesto. Prekrasan Pininfarinin dizajn uparen s vrlo dobrim motorima lansirao je sportski 2 + 2 coupe iz Milana ravno u vrh ondašnje ponude. Godine 1995. odmah po dolasku na tržište, ova Alfa pokupila je sve moguće i nemoguće nagrade za dizajn i to potpuno opravdano.
Klinasti oblik karoserije s niskim prednjim krajem i povišenim te „ odrezanim “ stražnjim krajem zaslužan je za vrlo dobru aerodinamiku uz koeficijent otpora zraka od samo 0.33. Od motorizacije svakako su najpoznatiji legendarni Alfa Romeo motori 3.0 i 3.2 V6 Busso, nazvani tako prema svome tvorcu. Motor koji je nama ovdje interesantan je 2.0 V6 TB, ustvari ništa drugo nego prigušeni 3.0 V6 Busso s pridodanim turbo punjačem. Motor je razvijen kao posljedica talijanskih poreznih zakona koji su znatno rigorozniji za zapremnine motora preko 2000 cm³. Turbo punjačem postigla se veća snaga dok se istovremeno izbjeglo puno skuplje oporezivanje. Reklo bi se – i vuk sit i ovce na broju. Motor je razvijao okruglih 200 KS te ubrzavao od 0-100 za i današnje pojmove respektabilnih 7.4 sekunde, dok je maksimalna brzina bila vrlo dobrih 235 km/h. Užitak u vožnji s ovim automobilom bio je zajamčen. Interijer je također bio vrhunski pogođen i odisao sportskom notom. Automobil je kao rabljeni došao na loš glas zbog naprednog ali kompliciranog ovjesa te tipičnih talijanskih „ dječjih bolesti “.
Bilo kako bilo, uz predivan dizajn te i danas respektabilne performanse, ova Alfa svakako zaslužuje mjesto u ovom članku te na ljestvici legendarnih automobila s kraja prošlog stoljeća.
Volvo 850 T5 R
Iz tople Italije idemo u hladnu Švedsku. Upravo tako na prvi pogled djeluje i Volvo 850 T5 R. Hladno sjevernjački, nekako proračunato, samozatajno, konzervativno, sigurno i smireno. Smireno, da… Sve do onog trenutka kad se upali motor a gotovo 250 švedskih konja iz petcilindraša zagrmi poput najgoreg nevremena.
Nitko živ nije mogao vjerovati kad je konzervativni Volvo godine 1995. predstavio kutijasti karavan i limuzinu 850 T5 R. Motor je, u suradnji s Porscheom koji je doradio turbo punjač i elektroniku, razvijao 246 KS. Uz pomoć te snage, 850 T5 R sprinta od 0-100 za 5.9 sekundi, te se ne zaustavlja sve dok ne stigne do 250 km/h, na koliko je elektronski limitiran. Dakle, može se reći – ormar na kotačima na raketni pogon i pravi pravcati „ Sleeper “. Složit ćete se da je sredinom devedesetih u svakodnevnom prometu postojalo veoma malo vozila koja su mogla uzeti mjeru ovom Volvu. Najbolje od svega je što se gotovo ni po čemu nije isticao na cestama, pa su na semaforu od kockastog ” lubeničara ” stradavali mnogi junaci iz onog doba, a koji su ga bili skloni podcijeniti.
U svakodnevnom prometu, samo će istinski znalci, na temelju par estetskih dodataka te većih naplataka zaključiti o kakvoj se babarogi na cesti radi. Volvo je proizveo samo 5 500 komada ovog ludila na kotačima, a dostupne su bile samo tri boje – žuta, metalik zelena i crna.
Unutrašnjost je odisala luksuzom. Puno raznih tipki i prekidača, drveni umetci, te debele i udobne kožne fotelje za koje je dizajn također potpisivao Porsche te se identični uzorak presvlaka na sjedalima nalazi u Porscheu 911 iz sredine devedesetih. Naravno da Volvo ni s ovim vozilom nije zaboravio na sigurnost, pa je 850 T5 R ušao u povijest kao prvi automobil sa serijskim bočnim zračnim jastucima, a nudio je i niz raznih ostalih sigurnosnih aspekata. Pošto se ipak radi o vozilu iz male proizvodne serije, cijena rabljenih praktički je već otišla u nebesa, a za očekivati je da će se taj trend i nastaviti.
Volkswagen Corrado G60
Da. Jedan od predmeta želja ondašnje generacije šmrkavaca, uključujući i autora ovih redaka. Tko nije krajem 90-ih i početkom novog milenija poželio rabljenog i po ondašnjoj modi „ sređenog “ Corrada za prvi vlastiti auto ?! Jasno, cijena mu je onda već i dobrano pala u odnosu na novi, pa je i to igralo ulogu. Vratimo se mi na početak. Godina je 1988. i VW napokon predstavlja zamjenu za umorni Scirocco. Zapravo, nije do kraja sigurno je li Corrado baš nasljednik Scirocca, pošto su se zajedno proizvodili i prodavali još nekoliko godina nakon predstavljanja samog Corrada.
Nastao na platformi VW Golfa II i Jette, Corrado je bio veoma dopadljiv automobil, s i danas privlačnim dizajnerskim linijama, pogotovo bočnom siluetom. Momci s fudbalerkama su ga obožavali. U svojoj najbrutalnijoj varijanti – VR6 – danas je pravi kolekcionarski biser. Varijanta koja nas zanima – 1.8 8v G60, i nije bila toliko popularna. Motor sam po sebi i nije bio loša ideja. Famozni G- Lader pridodan na 1.8 motor dao je za kraj osamdesetih respektabilnu snagu od 160 KS s krajnjom brzinom od 225 km/h. Do stotke je ubrzavao za solidnih 8.5 sekundi, a u kombinaciji s niskom siluetom i položajem za volanom, imali bi dojam kao da ste u kartingu. Snagu je razvijao linearnije i ravnomjernije od ostale turbo – konkurencije, a uz dopadljiv dizajn činilo se da je sve savršeno i da će VW s Corradom pomesti konkurenciju kao mraz paprike. Međutim, nije bilo tako. S G- Lader punjačem bilo je dosta problema. Opravdano je bio na glasu kao nepouzdan i kompliciran za održavanje te je rijetko koji prelazio više od 80 000 kilometara bez zamjene ili skupe reparacije.
Ni prodajne brojke nisu bile savršene zbog dosta visoke cijene te je na kraju motor G60 zamijenjen novim 2.8 i 2.9 litarskim VR6. Nažalost, mnogo ih je završilo upropašteno kojekakvim pokušajima tuninga. Ali nema veze, Corrado. I dalje si jedan od naših top 5 dječačkih automobila. Ali možda ipak u verziji VR6.
Mitsubishi Galant VR4 Twin turbo
Mitsubishi u prijevodu s japanskog znači „ Tri dijamanta “ što je vidljivo i iz amblema ove poznate japanske marke. No ovaj automobil uistinu je i bio tehnološki dijamant. Kao pravi predstavnik japanske auto industrije iz devedesetih, Mitsubishi je prednjačio s tehnološkim inovacijama na gotovo svakom svom vozilu. Kad je 1996. predstavljena nova generacija Galanta VR4 Twin turbo, bio je to direktan udar na njemačko „ Sveto trojstvo “.
Galant se isticao svojim veoma agresivnim vanjskim estetskim dodacima te je u svakom momentu bilo jasno o kakvom se vozilu ovdje radi. A radilo se o zaista nevjerojatnom vozilu i pravom tehnološkom dragulju. Čak su i osnovne verzije Galanta uz agresivnu masku i aerodinamične dodatke izgledale nevjerojatno moćno i opako te smo uvijek slinili oko njih kao djeca. Uz pomoć svoje dvije turbine, Mitsubishi Galant VR4 uspio je iz 2.5 V6 motora izvući čak 280 KS. Maksimalna brzina bila je preko 260 km/h, a ubrzanje od 0-100 trajalo je svega 5.5 sekundi dok se snaga prenosila na sva četiri kotača vrhunskim 4×4 pogonom. Vozilo je težilo 1520 kilograma, pošto se ipak radilo o vrhunskoj luksuznoj putnoj limuzini. Unutrašnjost je bila izvedena u tipično japanskom luksuznom stilu. Reklo bi se, nekome dosadno i monotono, a nekome taman i prava mjera. Ukusi se, naravno, razlikuju. U svakom slučaju, interijer je bio veoma funkcionalan. Prijašnja generacija imala je i upravljanje na sva četiri kotača, ali u ovoj, novijoj inačici taj koncept je napušten te je predstavljen aktivni stražnji diferencijal nazvan AYC, koji je posuđen direktno iz Rally legende Lancer Evolution VI. Upravljivost je stoga zaista bila vrhunska i mamila je osmjeh na lice pri samo malo bržem prolasku kroz zavoje. Predstavljen je također i karavan, nazvan Legnum.
U kombinaciji s dva turbo punjača, 280 KS, AYC diferencijalom te pogonom na sve kotače, Galant VR4 je vjerojatno bio jedna od najboljih tvorničkih sportskih limuzina svojeg vremena, barem ako se pogleda omjer uloženo – dobiveno.
Renault 5 GT Turbo
Kakva je ovo raketa bila….
Automobil koji je započeo lijepu tradiciju Renaultovih malih jurilica, a koja traje i danas. Također, može se reći da je jedan od utemeljitelja nadolazeće ” Hot hatch ” klase, dakle malih i laganih gradskih automobila s jakim motorima. Ako bi netko čuo podatak da je Renault 5 GT Turbo imao samo 120 KS, možda bi se zapitao po čemu je ovo vozilo toliko posebno. Pa da odmah razjasnimo tu misteriju. Ovo vozilo posebno je po tome što se njegovih 120 KS mora nositi s karoserijom teškom samo perolakih 855 kg, što ga pretvara u automobil koji ide kao iz puške ispaljen !
U kombinaciji s malom težinom, vodom hlađenim Garrettovim turbo punjačem T2 te kratkim međuosovinskim razmakom od samo 240 cm, ovo čudo se katapultiralo do stotke za manje od 8 sekundi i lovilo krajnju brzinu od tek nešto ispod 200 km/h. No nije krajnja brzina bila ta koja je bila bitna na ovom vozilu, već njegova ubrzanja, držanje ceste te neponovljivi užitak u vožnji. Ovjes je također bio tvornički dorađen te je sve bilo podređeno užitku u vožnji. Ne samo da je rasturio konkurenciju u vidu Golfa 1 GTi i Peugeota 205 GTi, već mu na zavojitoj cesti blizu nisu mogla ni puno veća, jača i razvikanija vozila!
Ovaj Renault nije imao servo volan. Bio je to dio njegovog šarma a za uzvrat je nudio besprijekoran prijenos informacija s ceste te vrhunsku upravljivost. Motor 1.4 također nije bio najpouzdaniji te se volio pregrijavati. Zbog velikog turba na malom motoru, snaga se nije razvijala baš ravnomjerno te je uključivanje turba često bilo naglo i brutalno. Imao je „ sirovi “ karakter te je u kombinaciji sa svim prije navedenim prednostima ubrzo dobio nadimak „ Mrtvački kovčeg “. Bile su nažalost poznate situacije u kojima je Renault 5 GT nakon prometne nesreće trebalo metlom i lopatom pokupiti s ceste, jer od njega, zbog male težine i ( često ) prevelike brzine, nakon udarca ne bi ostalo ništa. Da, u ovom vozilu bilo je veoma lako zaigrati se i pretjerati, a može se reći da baš i nije bio sklon opraštati greške, ali takvi su bili svi iz njegove klase. Sve u svemu, bio je i ostao jedna od najboljih, ako ne i najbolja, mala gradska jurilica svoga vremena.
