Essen Motor Show 2014.
Moram priznati da sam prije pisanja ovog teksta nekoliko puta razmislio o tome kako opisati sve što je bilo moguće vidjeti tijekom proteklog vikenda.
Različiti ljudi na različite načine doživljavaju svoje dobre dane u godini. Neki ih gledaju kroz posao, dok neki drugi pak na dotične gledaju kroz bježanje od posla.
No nećemo o državnoj administraciji…
Oni koji svoje dobre dane ne definiraju unaprijed, već izuzev obaveznih stavki poput posla i ostalih obligacija pokušavaju uživati u naizgled običnim stvarima, često ispadaju zadovoljni i sretni. To ne govore samo istraživanja, već i velik broj stvarnih primjera koje sam tijekom posljednjih godina imao prilike vidjeti.
Auto-entuzijasti pak svoje dobre dane često proživljavaju u kombinaciji s nečim na četiri kotača – bilo da se radi o vožnji vlastitog ili nekog tuđeg automobila, utrkivanju u sklopu neke igrice na kompjuteru ili igraćoj konzoli, ili pak samo gledanju vožnji na televiziji ili uživo, tj. na nekom automobilističkom eventu. No tu i tamo se dogodi i pokoji sajam automobila koji bježi iz gore navedenih okvira, te nudi polje fascinacije na striktno vizualnoj bazi, koja se tek procesom razmišljanja spaja sa svim saznanjima oko pojedinih marki i modela koje je na dotičnom sajmu moguće vidjeti.
Za mene su sajmovi automobila u pravilu dosadni, jer izuzev ogromne fame oko nekih novih (i sasvim običnih) modela kakve je u roku od samo par tjedana moguće vidjeti na cesti, sajmovi automobila ne nude ništa posebno „običnim“ posjetiteljima. Dapače, sajmovi automobila u svom općenitom smislu pogoduju najviše Kinezima, koji u grupicama od četvero opsjedaju pojedine izlagačke prostore i rastavljaju dijelove interijera, te ih fotografiraju u milijun kadrova, kako bi ih kasnije mogli što vjernije replicirati i uklopiti u neki „svoj“ proizvod. No Essen Motor Show usprkos tu i tamo vidljivim premijerama pojedinih tvorničkih automobila u pravilu ne pati od takvih problema i zato taj sajam uvijek rado posjetim i ističem kao jedan od najboljih na svijetu.
Ideja je jednostavna: okupiti više od 350,000 konjskih snaga na jednom mjestu, te im dodati ekvivalentnu vrijednost izraženu u milijunima eura, što pak rezultira itekako velikim poljem fascinacije za one koji su od malih nogu zaraženi virusom automobila i automobilizma, kao i za one koji su u tom dijelu tek započeli s razvojem te bolesti. Njih preko 130,000. Dakle ukratko, Essen Motor Show je već godinama izvor apsolutne fascinacije za ljubitelje svijeta automobila.
Osnovna razlika između Motor Showa u Essenu i ostatka kalendara koji popunjavaju saloni automobila u svijetu jest u samoj tematici, jer za razliku od sve češćih svečanih i velikih premijera malih gradskih prometalica na struju, u Essenu se premijere svode na tuning i utrkivanje, što uz „demo“ automobile i pokoju hostesu u sklopu izlagačkih prostora izgleda odlično. Samim time se na velikom broju izlagačkih prostora unutar desetak ogromnih sajamskih hala mogu sresti nazivi poput Rieger Tuning, ABT Sportsline, Geiger Cars, Öettinger, AC Schnitzer, Hammann i ostale tvrtke koje nude kompletne programe uređenja pojedinih marki automobila.
Uz tvrtke s takvim profilom poslovanja postoje i one koje na raznim poljima nude velik broj dijelova i(li) varijacija na temu istih, pa se u sklopu tog dijela priče krajem svake godine na Motor Showu u Essenu mogu pronaći izlagački prostori tvrtki Bilstein, Eibach, KW, BBS, Turbonetics, ATS, Akrapovič i ostalih koje pojedinim komponentama prate svijet tuninga i auto-sporta.
Tu su obavezno i renomirani proizvođači guma poput tvrtki Toyo, Hankook, Bridgestone, Continental i ostatak tog gumarskog svijeta, koji također uz pojedine proizvode u sklopu svojih izlagačkih prostora nude i pokoji itekako zanimljiv automobil, te pokoju lijepu pripadnicu nježnijeg spola, što je pak uvijek lijepo vidjeti.
Postoje i dijelovi sajma rezervirani za manje tvrtke koje se na polju tuninga tek pokušavaju probiti, a tu su i neizostavni dijelovi sajma koji podrazumijevaju ogromne količine modela autića oko kojih kolekcionari kruže poput jumfera u javnoj kući i uz obavezno „Hmmmmm“ pokušavaju spuštati cijene koje su navedene od strane prodavača. Iskreno, ti su autići za mene uvijek jedan od razloga zbog kojih već godinama krećem u Essen, no ovaj puta je izbor bio toliko velik, da se u Zagreb sa mnom nije vratio niti jedan primjerak, što je pak svojevrstan presedan koji mi ni danas nije jasan.
No pustimo sad to…
Iako je ove godine Motor Show u Essenu bio nešto manji nego inače, to svejedno ne znači da je fascinacije nedostajalo. Dapače, tijekom proteklih sam godina na prostoru tog sajma vidio već doista svega i svačega, pa tako ni ovaj posjet Essen Motor Showu nije prekinuo tu „tradiciju“.
Naravno, kako to obično biva, najveći dio fascinacije bio je uklopljen u prvi paviljon u koji je moguće ući nakon odlaganja jakni na garderobu – paviljon posvećen kolekcionarima.
Izuzev Jaguara, koji je u Essenu slavio osamdeset godina utrkivanja, te je na svom ovećem izlagačkom prostoru izložio nekolicinu slavnih modela iz te bogate povijesti nastupa na raznoraznim utrkama diljem svijeta, kolekcionari su itekako plijenili pažnju sa svojim primjercima rijetko viđenih automobila. Bilo je tu kompletnih serija AC Cobri, povijesnim primjercima Porschea 911, te Mercedesa koji i dan-danas izgledaju kao da su izašli „iz dućana“, no najveći efekt je na mene imao jedan od kolekcionara koji je na svom izlagačkom prostoru izložio sve modele marke Lamborghini koje ima u svom posjedu. Tako se uz Countach LP400, Espadu, GT400, Jalpu i još poneke modele ovdje pronašao i „baka svih super-automobila“, odnosno vječno predivna Miura, te još jedan Countach bijele boje s oznakom LP5000 Quattrovalvole.
Dakle ne moram ni naglašavati kako sam svakih pet metara u glavi proživljavao svojevrsne orgazme.
Iako je Lamborghini apsolutno polje fascinacije, te vidjeti nekolicinu ovih predivnih i posebnih modela na jednom mjestu ispada apsolutno posebnim iskustvom, bila je tu još nekolicina automobila koje itekako vrijedi istaknuti. Npr. legendarna Alfa Montreal s brojem 165/3,000, zatim Jaguar E-Type Roadster S1, koji se s cijenom od samo 165,000 eura nudio potencijalnim kupcima, pa jedan predivan Pontiac Firebird Trans Am koji mi je ponuđen za „samo“ 50,000 eura, te Ferrari 365 Spyder koji nije bio na prodaju. Zatim se tu našao i Singer 911 koji je uživo još stoput ljepši i posebniji nego na fotografijama, a nekolicina znalaca slinila je i na predivan i kompletno restauriran primjerak DeTomaso Pantere GT5-S, koji je vlasnik na Motor Show u Essen ponosno doveo s idejom prodaje za „samo“ 225,000 eura.
Uglavnom, kolekcionari ni ove godine nisu razočarali, te se sve više veselim posjetu sajma Techno Classica, koji će se održati krajem travnja 2015. na istom mjestu.
Osim kolekcionara, svoje mjesto su na Motor Showu našli i proizvođači automobila, koji su na svojim izlagačkim prostorima nudili doista sve i svašta. Npr. Škoda, koja za mene predstavlja jednu od onih marki koje u pravilu ni ne primjećujem, na svojem je izlagačkom prostoru ponudila nekolicinu studija svoje mlade škole dizajna, što je pak rezultiralo s nekolicinom itekako simpatičnih modela od kojih jednostavno moram istaknuti Yeti Xtreme Concept. Zatim je tu bio Ford, koji je uz raznorazne varijacije na temu Fieste i Focusa po prvi puta njemačkoj javnosti ponudio Mustang GT, a tu je bio i Chevrolet koji je s modelom Camaro Z28 također premijerno Nijemcima pokazao kako izgleda automobil koji će Porscheu i BMW-u tijekom sljedećih godina na stazama udarati šamare.
Kad smo već kod BMW-a, vrijedi spomenuti tvornički styling-program za M3 i M4, o kojem smo pisali na ovim stranicama prije nekoliko dana, a tu je i sva sila na ovim stranicama već prije spomenutih dodataka s kojim se Mini po tko zna koji puta želi javnosti prezentirati kao otkačena marka za mlade diljem svijeta. Šteta je samo utoliko što Mini više nije „mini“, što mladi sve češće i češće prepoznaju, pa nekako čisto sumnjam da će prodaja prekinuti s trendom opadanja.
S druge strane paviljona posvećenog proizvođačima automobila događala se i post-premijera za Mercedes-Benz GT AMG, i moram reći da mi se automobil itekako dopao. Siva, niska i pomalo kompaktna karoserija oblih linija u kombinaciji s najavljenim motorima već u stanju potpune statike djeluje impresivno, tako da vjerujem da nitko nije ostao baš potpuno ravnodušan kada je s ovog automobila pao paravan. No kako će sam automobil izgledati u smislu prodaje i performansi, te kako će konkurencija reagirati, vidjet ćemo uskoro.
Uglavnom, kad sam već kod konkurencije, BMW-ove prezentacije sam očekivao, no moram priznati da sam očekivao i da će Audi i Volkswagen prirediti i pokoju vlastitu premijeru, no ove godine to nije bio slučaj. Zašto, ne znam, no izuzev Audijevog RS5 DTM-bolida ove godine od strane Audija nije bilo nikakvih premijera, pa pretpostavljam da su s obzirom na sve glasnije najave oko Audijevog ulaska u svijet Formule 1 u V.A.G-u dogovorili masovnu štednju.
No o tome neki drugi put…
Uz gore spomenutih 80 godina utrkivanja koje svojim uspjesima potpisuje tvrtka Jaguar, dodatna posebna tematika sajma bila je uobličena u bolide Formule 1, koji su prezentirani za jednom posebno ograđenom dijelu. Tu se moglo vidjeti nekoliko bolida s kojima su na stazi vladale legende poput Michaela Schumachera, Jochena Maasa, Mikke Hakkinena i Stirlinga Mossa, i moram reći da dotični bolidi i dan-danas izgledaju impresivno, što se pak za ove današnje bolide baš i ne može reći. No taj dio priče možemo pripisati evoluciji, koja u današnjem auto-sportu sve više ističe sasvim krive ideje, te ih provodi u praksu, pa stoga ne čudi kako pojedine serije natjecanja iz godine u godinu gube sve veći broj fanova diljem svijeta.
Uglavnom, iako sam Essen Motor Show doživio već nebrojeno puta i svaki puta sa sobom u Zagreb donio sto i jednu pričicu i fascinaciju viđenim, teško mi je reći je li ovogodišnje izdanje uz tom smislu bilo bolje ili lošije od nekih prethodnih. Da, ovogodišnje izdanje sajma se činilo nešto manjim i samim time je za pretpostaviti da bi dojam trebao biti lošiji. No ispada da nije ni približno tako, jer vidjeti toliku količinu legendarnih automobila uz koje sam odrastao i malo pomalo stjecao afinitete prema automobilima, dok s druge strane stoje aktualni modeli sa svim svojim prednostima nikako nije moguće opisivati s „bolje“ ili „lošije“. Samim time jednostavno vrijedi reći da Essen Motor Show definitivno treba posjetiti barem jednom u životu, jer je u maniri vlastitog slogana ovaj sajam doista namijenjen „za vozače i snove“.
