Još nekoliko primjera muljaže za Volkswagen?
U maniri lošeg humora, čudnovatih vijesti i trendova, te sve sile gluparanja kojima sam kao autor tekstova i urednik portala sklon, eto kako sam zamislio kratku povijest s kojom je Volkswagen varao svoje štovatelje.
Naravno da vrijedi napomenuti kako je svaka sličnost sa službenim djelovanjima VW-grupacije apsolutno nepoželjna, te kako ni u bunilu ovaj tekst ne bi trebali shvatiti ozbiljno.
S obzirom na „Dieselgate“ aferu koja ne samo da iznutra razara Volkswagen kao jednog od najvećih proizvođača automobila na svijetu, već se dotična afera seli i na neke druge proizvođače automobila koji su odlučili krivo prezentirati pojedine podatke i varati na testovima poput osmoškolca s lošim ocjenama. Naravno da je cijela trakavica započela u Americi, gdje se raznorazne dušobrižničke organizacije zajedno s pojedincima itekako bave zagađenjem, što pak nikako ne mogu shvatiti zbog filozofije ogromnih zapremina motora i macho naziva modela koje tamošnji proizvođači automobila već desetljećima plasiraju na tržište.
Samim time sam donedavno živio u uvjerenju kako Co2 u pravilu nikoga u Americi ne smeta, kad zbog smoga ionako imaju tako lijepe zalaske sunca. No bio sam u krivu, pa jednostavno nema druge nego vratiti se Volkswagenu.
Uglavnom, ovo bi bila kronologija svih muljaža koje su iz te slavne i renomirane tvrtke do danas stigle:
1950. godine na upit novinara „Tko je zapravo osnovao Volkswagen“, nastao je prvenstveno tajac, da bi se upitani zatim izjasnili kako se ne sjećaju točno.
Zatim je netko natuknuo „Ma onaj mali s brkovima i čudnovatim razdjeljkom…kako se ono zvao“, no na kraju se novinarima objasnilo kako to zapravo nije bitno.
1961. godine Volkswagen apsolutno negira postojanje vode, a nakon popijene dvije boce ipak priznaju da ta bezokusna i prozirna tekućina ipak postoji, no da u sklopu primjene unutar auto-industrije nema mogućnost primjene – pogotovo u smislu hlađenja motora, gdje je zrak ipak zakon.
1973. godine Volkswagen ipak javno priznaje da je desetljećima bio u zabludi, te da je motoru u automobilu ipak mjesto naprijed.
1981. godine Volkswagen na tržište nudi drugu generaciju modela Polo, te na konferenciji za novinare priznaje kako za pojam „kočioni sustav“ na tako malenom automobilu nikada nisu čuli.
1985. godine Volkswagen prvi puta najavljuje svoj skori ulazak u svijet Formule 1.
1989. godine kao odgovor na „provokaciju“ iz Volkswagena stiže rezolutan stav kojime se od strane proizvođača konstatira da su držači prednjih branika na redizajniranom Golfu Mk.2 „definitivno sigurni i otporni na ispadanje bilo kakve vrste“.
1991. godine Volkswagen obećava da će za Golf Mk.3 napraviti pretinac za rukavice koji se neće sam otvarati bez nekog posebnog razloga.
1992. godine Volkswagen opet najavljuje svoj skori dolazak u svijet Formule 1.
1993. godine Volkswagen na domaćem tržištu predstavlja „bogato opremljeni“ Golf „Croatia“.
1995. godine po predstavljanju modela Polo „Harlequin“, iz Volkswagena stiže opis koji dotični automobil definira kao „stilski dotjeran“.
1997. godine dolazi do pomutnje u nekim od odjela Volkswagena, te Golf Mk.4 zabunom dobiva oznaku GTI.
2000. godine Volkswagen i opet najavljuje skori dolazak u svijet Formule 1.
2003. godine Volkswagen javno objavljuje da je nekome uspio prodati primjerak modela Phaeton.
2006. godine Volkswagen predstavlja „tajni mod“ za Passat TDi – onaj čijim se uključivanjem ne mijenjaju karakteristike automobila, već vozača pretvaraju u seronju za volanom.
2008. godine Volkswagen po tko zna koji puta kritizira svijet Formule 1 i najavljuje svoj skori dolazak u taj „najbrži oktanski cirkus na svijetu“.
2009. godine Volkswagen eksperimentira s elektroničkim pomagalima u sklopu pojedinih modela, te se odlučuje na tržište automobila ponuditi Diesel-motor s revolucionarno malenim koeficijentom zagađenja.
2010. godine Volkswagen obećava da s idejama vezanim uz SUV-modele i Diesel-motore neće upropastiti imidž Bentleya i Lamborghinija.
2015. godine jedan od najčešće spominjanih povijesnih „vizionara“ iz svog bunkera reagira na aktualnu aferu od milja nazvanu „Dieselgate“.
Eto…to bi ukratko bilo ono bitnije što je Volkswagen tijekom posljednjih nekoliko desetljeća izbacio u javnost u obliku muljaže.
Nadam se da se time kupci i štovatelji ove slavne marke nisu osjetili omalovaženo ili povrijeđeno, jer vjerujem da to nikome nije bila namjera – pogotovo ne meni kao autoru koji sam nedavnu dramaturgiju želio samo malčice okrenuti na zabavu.
Stoga još jednom napominjem kako sve ove navode ne treba shvaćati ozbiljno, a još manje filtrirati kroz osobna stajališta, jer namjena ove rubrike zajedno s temom ni približno nije okrenuta prema ozbiljnosti. Uostalom, ozbiljnost je ionako precijenjena.
