Nove automobile danas (većinom) kupuje sirotinja

Znam…kontroverzan naslov.
No dozvolite mi da elaboriram zašto je takav.

Porsche 997 GT3, sa ZG tablicama, lijep prizor zar ne?
Porsche 997 GT3, sa ZG tablicama, lijep prizor zar ne?

Koliko ste puta negdje na cesti ili na parkingu vidjeli neki Ferrari, Porsche ili pak neki BMW iz kojeg dodatna oprema praktički ispada iz njega čim se otvore vrata?
Često, zar ne?!
Koliko ste puta u susjedstvu ili tijekom vožnje na cesti vidjeli neki potpuno nov automobil s registarskim oznakama čija posljednja dva slova to potvrđuju?
Koliko ste puta oko sebe imali prilike vidjeti svu silu novih automobila (najčešće) bijele boje ili pak onih s daruvarskim registarskim oznakama?
Odgovor je vjerojatno isti kao i na prvo pitanje.
Stoga bi bilo sasvim normalno zaključiti kako su kupci novih automobila nevezano uz luksuz, opremu i naziv proizvođača sasvim pristojnog imovinskog stanja, a tvrtke koje s novim službenim automobilima gore spomenutih registarskih oznaka sasvim pristojno posluju.

E pa krivo…

Umjesto 6025 kune, novčanik je prazan...
Umjesto 6,025 kune, novčanik je prazan…

Kupci današnjih novih automobila u našim krajevima najčešće nemaju ni za kiflu. Svjestan sam da je to možda malo pretjerano direktno izjaviti, ali ako samo malo bolje pogledamo oko sebe, to nije tek puka pretpostavka, već činjenično stanje koje potvrđuje hrpetina argumenata.
Za početak, tu su cijene novih automobila koje iz godine u godinu bivaju sve većima, dok s druge strane platežna moć u našim krajevima uvelike pada. Zatim je tu prosječna plaća od 6,025 kuna po stanovniku Hrvatske (što kao stanovnik Hrvatske ne pušim ni dva posto) uz koju je prava avantura na mjesečnoj bazi pokriti sve troškove života, pa za kupnju novog automobila nije baš moguće uštedjeti.
A onda su tu i životne navike na koje svatko od nas troši nekakve novce, kako svi zajedno ne bismo imali osjećaj da samo radimo i spavamo. Pod time podrazumijevam odlazak na more, u kino, na concert ili jednostavno s ekipom na kavu ili pak padanje u nesvijest zbog prekomjernog konzumiranja alkohola vikendom.
Dakle, s obzirom na to da gotovine jednostavno nikada nema dovoljno, a ušteđevina (ako je i ima) mnogima iz mjeseca u mjesec biva sve tanjom, logično je pretpostaviti da se sva ta sila novih automobila na cestu dovezla nakon potpisivanja ugovora o kreditu ili leasingu.
I upravo u ovom dijelu priče gore navedeni naslov počinje imati smisla.

Udijelite nešto, siromahu s novim automobilom - potrebnije mu je nego vama...
Udijelite nešto, siromahu s novim automobilom – potrebnije mu je nego vama…

Naime, na našem je tržištu donedavno najjeftiniji automobil bio Renault Twingo, a u stopu su ga slijedili Dacia Sandero i Toyota Aygo. Cijene se za sva tri modela kreću oko 70,000 kuna, odnosno nekih 10,000 eura kada se još malo opreme stavi u njih, ali je li ta cijena stvarno opravdana, ili baš i ne?
Hm…ako se nas ovdje pita, za tih je 10,000 eura kupac u ruke dobio ključeve još jednog cestovnog potrkala u koje izuzev par žica, te nešto lima, gume i plastike nije uloženo pretjerano puno mašte i truda od strane proizvođača. To je nekima od nas u svakom slučaju problem i zato se nitko od nas ovdje ne vidi za volanom novog automobila, jer za onakav kakav bismo stvarno htjeli nemamo novaca ni pod razno.
No baš da se i odlučimo kupiti Twingo, Sandero ili Aygo, gore spomenutih 10,000 eura više nije 10,000 eura, već ovisno o banci u kojoj se uzima kredit, cijena skače za preko nekoliko postotaka.
Naime, na iznos od 10,000 eura kredita za novi automobil, te uz rok otplate od 5 godina, cijena ovisno o banci skače čak na 12,600 eura. Pa vi računajte postotke.
Naravno da se na taj isti automobil moraju platiti i troškovi poput registracije i osiguranja, a onda je tu i ostatak troškova zbog kojih je vlasnik na mjesečnoj bazi primoran sumanuto prazniti tekući račun.
Uglavnom, računica za kupnju novog automobila baš i nema nekog pretjeranog smisla, zar ne?!
Dakle, kada idući puta na cesti kraj sebe ugledate novi automobil, spustite prozor i dajte vlasniku par kuna za kavu, jer s obzirom na cijenu koju mjesečno izdvaja za svoje novo cestovno potrkalo, najvjerojatnije za kavu nema novaca.

Tri dana poslije na oglasniku piše: “Malo prešao, nikad udaren”…

S druge strane priče tu su polovni automobili. I da…kod kupnje polovnog automobila uvijek postoji rizik, jer „mama je vozila“, „nikad udaren“ i slične priče prodavatelja najčešće su istinite kao i „nisam kriv“ našeg bivšeg premijera. Stoga je već u startu kupnja polovnjaka jedan veliki rizik. No ako je kupac pametan i zna se snaći, takav se rizik može itekako smanjiti. Auto se može pregledati i provjeriti, te se sukladno ukupnom stanju eventualno može i spustiti prodavatelja na zemlju, te uštedjeti nešto sitno novaca.
Prema nekim pretragama i potragama, u današnje vrijeme se na domaćem tržištu za cijenu od 10,000 eura doista može dobiti svega i svačega – od kompaktnih automobila sa štedljivim motorima, preko nešto manje kompaktnih modela, pa sve do jurilica za „sitnu lovu“.
Za tu se cifru npr. može dobiti sasvim solidan Golf GTI, Opel Astra OPC, Renault Megane RS ili pak Seat Leon Cupra, dok za tek kojih tisuću-dvije eura više postoje čak i veći i jači modeli od navedenih.
Uostalom, nedavno smo naletjeli na BMW M5 za 13,500 eura, Audi S3 za 12,000 eura i na (pazite sad) na Subaru Imprezu WRX STi za 12,500 eura. Doduše, sva tri automobila imaju preko deset godina starosti i preko 100,000 kilometara iza sebe, ali uz pravilno održavanje bi mogli ispasti pravim prilikama. U svakom slučaju su zanimljiviji od Sandera, Ayga i Twinga, a to je već veliki plus.

Svatko tko planira kupiti „polovnjaka“ za njega ima love!
Svatko tko planira kupiti „polovnjaka“ za njega ima love!

Naravno da čak i te cijene nisu male i da svaki takav automobil i dalje predstavlja rizik kod kupnje. Ali kako niti jedan polovan automobil nije savršen, te je na svakome moguće pronaći tragove starenja i (lošeg) održavanja, za pretpostaviti je kako nećete istog momenta izvaditi novce na stol. Samim time uvijek postoji prilika za spuštanje cijene i uštedu tog „nečeg sitnog“, jer u krajnjoj liniji takvi automobil zbog svojih performansi i potrošnje više nisu „trendy“.
Uglavnom, ako se odlučite na takav neki automobil, za pretpostaviti je kako za njega imate novce u ruci ili džepu, a to se najčešće ne može reći za kupce novih automobile koji svoja cestovna prometala kupuju na kredit, lizing, pušing i ostale modele obročnog plaćanja…
Doduše, i saloni polovnih automobila u današnje vrijeme nude obročnu otplatu putem ovakvog ili onakvog kredita. Neki čak nude i kupnju automobila putem kreditnih kartica, tako da nije nužno točno da svatko tko planira kupiti „polovnjaka“ za njega ima love. No u svijetu polovnih automobila je novac još uvijek koliko-toliko prisutan, dok u svijetu onih novih više praktički i ne postoji kao platežno sredstvo, već se automobili naveliko plaćaju s potpisom na papir, odnosno u obrocima i uz (najčešće) lihvarsku kamatu.

Posegnete li za leasingom, kreditom ili nekom drugom kombinacijom, sjetite se ove slike...
Posegnete li za leasingom, kreditom ili nekom drugom kombinacijom, sjetite se ove slike…

Iako tržište novih automobila u Hrvatskoj tu i tamo zabilježi neki znatniji porast, te nekolicina ljudi ima „žive novce“ za plaćanje svoje nove prometalice, većina ih svoje automobile i dalje kupuje na leasing, kredite i sve ostale žive i nežive gore spomenute kombinacije, tako da na susjeda i njegov novi auto stvarno ne morate biti ljubomorni.
Dapače, umjesto ljubomore radije budite sretni, jer ukoliko imate polovni automobil i niste ga kupili dok je bio nov, izgubili ste puno manje novaca nego taj susjed. A postoji i ogromna šansa da će ga susjed ubrzo prodavati, pa ćete opet proći jeftinije od njega.
Stoga ovo zapravo nije tužna priča ili naricaljka kakvih u medijima ima i previše. Ovo je jednostavno osvrt jedne sasvim obične osobe i isto toliko obične redakcije na svijet u kojem kupnja novog automobila usprkos tehnološkom napretku, stavkama opreme i svom silom u cijenu uračunate pretencioznosti vezane uz ovu ili onu marku doista ima sve manje i manje smisla.
Naravno da se neki neće složiti sa mnom (tj. s nama), ali to zapravo i nije toliko bitno. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i to je sasvim u redu. No činjenično stanje našeg tržišta svodi se na previše kredita i dugova s kojima se današnji novi automobili najčešće kupuju, jer druge opcije često jednostavno nema.
A što se nas ovdje tiče, naravno da nas interesira što mislite o ovoj priči, pa nevezano uz to da li se s njome slažete ili ne, opalite klik na anketu u privitku ili pak prokomentirajte na našim Facebook stranicama. Bit će nam drago u svakom slučaju.
A sad odosmo pretraživati oglasnike…