Volkswagen Golf unikatna “dvojka”

„Kokice, kikiriki, zanimacija…“


Starije čitateljstvo stranica i tema našeg portala itekako će se dobro sjetiti te slavne uzrečice iz podnaslova s nekih utakmica, sajmova i priredbi iz onih prošlih vremena i druge države u kojoj smo pod okriljem bratstva i jedinstva svi zajedno živjeli.
Isti će se pripadnici „generacije“ također sjetiti i prvih Golfova „dvojki“ koje su u našim krajevima imale apsolutno kultni status, pa će poveznica između uzrečice i automobila postati još jasnija. No to sve zajedno i dalje ne pokazuje ni približno pravu sliku onog što je tematika ove nekolicine redaka.


Naime, kroz godine i godine praćenja automobilističke scene u praktički svakom postojećem smislu, moram priznati da sam oduvijek bio posebno orijentiran području tuninga i stylinga automobila.
Razlozi su zapravo jednostavni, a ukratko se svode na personalizaciju svakog takvog automobila prema željama (i egu) vlasnika. Samim time je naizgled prosječan automobil nalik susjedovom kroz određene prerade i dorade poprimio formu i funkciju automobila kakav susjed baš i nema, te je samim time cijela ta subkultura postala jedna od najunosnijih i najpopularnijih grana poslovanja vezanih uz auto-industriju.

Uradaka sam na susretima, eventima, natjecanjima i sajmovima tog tipa kroz godine vidio mali milijun, no rijetki su bili tematski nastrojeni. Dapače, velika većina domaćih automobila u tom svijetu ispadala je nedorečeno i stilski nepotpuno, što je s jedne strane moguće opravdati kroz financijske prilike, dok s druge strane definitivno ima veze i s edukacijom onih koji svoje automobile prerađuju.
Dakle nije krivo zaključiti kako u našim krajevima u smislu tuninga i stylinga često nedostaje mašte i sve nekako djeluje „šprancaški“ i „ziheraški“ nastrojeno.

Srećom pa Hrvatska nije jedina država na svijetu koju je tuning i styling groznica zahvatila tijekom posljednjih desetak godina, a u tu se priču lijepo upetljalo i sve češće korištenje Interneta zbog kojeg granice između zemalja više praktički pa i ne postoje, te se svako toliko na internetskim bespućima pojavi nešto zanimljivo, fascinantno ili pak samo smiješno.
Pa upravo u maniri ovog zadnjeg atributa mogu reći da sam se skoro rasplakao od smijeha kada sam vidio automobil s fotografijama.


Sam automobil zapravo nije ništa posebno, jer se radi o primjerku druge generacije VW-ovog modela Golf. Automobil pod poklopcem motora ima onaj nepoderivi Diesel-agregat koji je u našim krajevima masa ljudi vozila na lož-ulje, iskorišteno ulje iz friteze obližnjeg restorana i tko zna kakva sve ne goriva koja su bila rezultat besparice tih godina.
Dotični je Golf snježno-bijele boje, no za razliku od klasičnih primjeraka kakve smo godinama gledali na našim cestama, ovaj je Golf svoju boju dobio korištenjem ispečenih kokica, koje je jednu po jednu uzduž i poprijeko karoserije na njega nalijepio jedan student Braunschweig umjetničke akademije u Njemačkoj.
Osobno me na prvi pogled ovaj uradak podsjetio na jedan prastari vic o „glupom konju“ koji je za vrijeme sunčanog dana prolazio kraj polja kukuruza iz kojeg su zbog vrućine počele letjeti kokice, zbog kojih se glupi konj, misleći da je riječ o snijegu, jednostavno smrznuo. Samim time sam se već „na prvu“ nasmijao i zbog glupog konja i zbog ovog automobila koji izgleda kao da su sve kokice iz vica završile upravo na njemu.


Prema riječima genijalnog studenta, ideja je bila od nečeg starog i već itekako poznatog napraviti nešto sasvim drugačije, te Golfu kao ikoni podariti jedno sasvim novo ruho.
Nadalje, prema riječima tvorca ovog itekako simpatičnog projekta, cijela je priča zamišljena kao spoj legendarnog njemačkog automobila s obiteljskim i prijateljskim konotacijama što kokice same po sebi često znače. Postaviti ideju kroz „kokice koje znače i spajaju predivna sjećanja iz djetinjstva uz obitelj i prijatelje“ bilo bi tipično za jednog umjetnika, no rijetko će se koji umjetnik u današnje vrijeme odlučiti potrošiti preko godinu dana, koliko je trajalo lijepljenje kokica s dvokomponentnim ljepilom i grijalicama.


Uglavnom, u moru automobila obljepljenih zlatnim kovanicama, travom, raznoraznim naljepnicama ovakvog ili onakvog tipa i sve sile ostalih tematski osmišljenih materijala, moram priznati da ovakvog što još nikada nisam imao prilike vidjeti.
Jedino što i dalje ostaje nepoznanica svodi se na okus samih kokica, tj. jesu li iste s okusom putra, sira ili jednostavno slane. No odgovor na tu nepoznanicu već samim pogledom na fotografije zapravo postaje nebitan.