Ovo je Mazda na drogama

Najozbiljnije.

Još uvijek ne vjerujete?
Još uvijek ne vjerujete?

Pregledavajući raznorazne objave i najave vezane uz svijet automobila, čovjek doista vidi svega i svačega. Tehnoloških rješenja kao u priči (o tehnološkim rješenjima), ekoloških aspekata kao u dvije priče, a odjeli marketinga s tako lijepo posloženim floskulama kao da nikada ne spavaju.
Uglavnom, kada se sve skupa zbroji na hrpu i podijeli s tri, dobije se jednostavan opis današnjeg svijeta automobila: većinom dosadan.

Ova slika savršeno opisuje današnju auto-industriju.
Ova fotografija savršeno opisuje današnju auto-industriju.

Realno gledano, proizvođači automobila u današnje vrijeme uporno pokušavaju svijetu pokazati kako upravo njihovi automobili nude nešto što niti jedan drugi proizvođač ne nudi. No ako se cijela ta priča svede na bazu, razlike su u bojama i detaljima, jer global u obliku četiri kotača s volanom u kombinaciji postoji već preko stotinu godina.
Tu naravno u prvi plan stupa marketing, koji kroz raznorazne simpatične i manje simpatične reklame i oglase potencijalne kupce pokušava zainteresirati prema sasvim prosječnim automobilima koji nazivno nisu ništa posebno, iako ih se takvima pokušava prikazati. Samim time prosječnom kupcu zapravo uopće nije bitno koju će marku odabrati, već eventualno kakav model i s kojom opremom, te po kojoj cijeni.
Stoga zapravo i ne čudi kako su SUV-automobili u današnje vrijeme (i dalje) najprodavanija kategorija u svijetu automobila, te kako zbog njih poimanje limuzina i karavana malo-pomalo odlazi u sferu nepotrebnog i dosadnog.
…no o tome nekom drugom prilikom…

Ovakvi su automobili sami za sebe reklama.
Ovakvi su automobili sami za sebe reklama.
foto: Ferrari

S druge strane tog marketinški-dosadnjikavog svijeta na četiri kotača stoje proizvođači sportskih i super-automobila. Njima nije potrebno oglašavanje u mljekarskom listu, niti ćete fotografije pojedinih modela tog tipa pronalaziti na šalicama i toalet-papirima. To su tvrtke koje nerijetko u nazivu imaju prezime i na tržište donose povijest koja se skupo prodaje i uvijek iznova traži.
No ako ćemo realno, čak ni današnji super-automobili ne hvale se ni sa čim posebnim, već se samo ponavljaju kroz pojmove poput „performansi“, „tehnologije“ i sličnih u kombinaciji s nekim „alternativnim“ materijalima poput karbona, aluminija i njima sličnih kemijskih tvari od kojih se sastoje šasije, karoserije i kotači.
Doduše u sklopu već opće poznate eko-manije i elektrifikacije koja je čak i u svijet super-automobila donijela neke nove struje (heh), tu i tamo se dogodi neki model koji je samom svojom pojavom posebniji od posebnog, no i toga se svijet zasiti u jako kratkom vremenu i eto nas opet u sferi pomodarstva.

Ovakvi materijali više nikome nisu pretjerano interesantni.
Ovakvi materijali više nikome nisu pretjerano interesantni.
foto: BMW

E sad…kako je lim već odavno dosadan, te kako čak i karbonska vlakna prolaze svojevrsnu revoluciju, tako rastu cijene materijala koji izuzev forme u svijetu automobila moraju zadovoljavati i funkciju.
Pod funkcijom naravno podrazumijevam oblikovanje karoserija i detalja na njima, ali i onaj sigurnosni aspekt na kojem svijet automobila danas uvelike inzistira, odnosno faktor sigurnosti svakog današnjeg automobila.
Klasična je limarija taj rat već odavno izgubila i na njeno mjesto je stigla sva sila novih materijala od kojih se današnji automobili proizvode. Proizvođači naravno i opet na sve moguće i nemoguće načine pokušavaju razglasiti kako je upravo njihova varijacija na temu pojedinih materijala najupotrebljivija i najbolja, ali i ta priča ubrzo postaje dosadna i gubi svoj smisao – baš da i jest tako.

…i upravo zato je ovaj projekt sportskog automobila itekako zanimljiv i poseban…

Ideja i njen tvorac.
Bruce Dietzen i njegova napušena Mazda MX-5.

Naime, tvrtka Renew Sports Cars iz Key Westa u vlasništvu je čovjeka pod imenom Bruce Dietzen – lika koji se sjetio eksperimenata kojima je još tamo negdje četrdesetih godina prošlog stoljeća bio sklon g. Henry Ford. Bili su to eksperimenti koji su u svojoj srži podrazumijevali lakoću i čvrstoću karoserijskih dijelova i komponenata, te koji su u prvi plan gurali indijsku konoplju kao glavni sastojak.
Da, dobro ste pročitali – indijska konoplja bila je u sredini cijele priče.
S obzirom na to da ideje g. Forda nisu prošle kao nešto poželjno, ovaj je gospodin jednostavno odlučio pričekati moderna vremena i pokušati ponovno – i to u obliku malenog sportskog automobila koji performansama zvuči sasvim pristojno, te potrošnjom goriva ne odudara od današnje konkurencije.
Uglavnom, godine truda i rada presudile su automobilu koji se naziva Hemponair i u 2016. godini uspijeva izgledati klasično i drugačije od konkurencije.

Hemponair je čudan i zanimljiv projekt.
Hemponair je čudan i zanimljiv projekt.

Renew Hemponair zapravo nije ništa originalno, jer je u svojoj bazi zapravo riječ o Mazdi MX-5 prve generacije s koje je skinuta karoserija i zamijenjena onom koja izuzev unikatnog izgleda nudi i sastav koji podrazumijeva vlakna indijske konoplje.
Prema navodima g. Dietzena, ovaj je materijal apsolutno superioran u odnosu na lim, te se čvrstoćom i lakoćom može usporediti jedino s karbonom, od kojeg je višestruko jeftiniji. To je dokazala hrpetina raznoraznih testiranja na udarce od kojih udubljenja ili bilo kakvih drugih vidljivih oštećenja jednostavno nije bilo.
Dapače, čak je i lak na ovoj drogiranoj karoseriji ostao netaknut nakon višestrukog lataranja tupim predmetima, jer indijska konoplja odlično upija udarce i ne šokira površinski sloj laka – ma kako dotični bio tanko nanesen.

Mazda MX-5 poslužila je kao savršena baza za konoplja-styling.
Mazda MX-5 poslužila je kao savršena baza za konoplja-styling.

G. Dietzen prvenstveno ističe mehaničku čvrstoću ovog materijala, što u praksi znači sigurnost pri eventualnim nesrećama i udarima unutar domene svakodnevnog cestovnog kaosa. No s druge strane je tu neizostavna niska cijena sirovog materijala (koji se onako usput rečeno uvozi iz Kine), te dostupnost istog bez nekih većih komplikacija. Samim time proizvodnja automobila s karoserijom izrađenom od indijske konoplje višestruko ima smisla, pa se g. Dietzen nada skoroj komercijalizaciji ovog materijala unutar auto-industrije.

Izgledom Hemponair podsjeća na neka drogom opijena vremena.
Izgledom Hemponair podsjeća na neka drogom opijena vremena.

Iako je Renew Hemponair kao model na samom početku svog puta, te iako od originalnih komponenata posjeduje tek karoseriju, gospodin Bruce ima itekako velike apetite.
Naime, neovisno o komercijalnom uspjehu ovog prvog modela tvrtke Renew Sports Cars, u planu je proizvesti tzv. „Signature Series“ modele.
Dotični bi se trebali nazivati Canna 255 i Canna 525, te bi konstrukcijski gledano također trebali biti bazirani na šasiji od Mazde MX-5, no jedna bi verzija utilizirala i Turbo-punjačem potpomognuto disanje motora male Mazde, što bi trebalo rezultirati snagom od nekih 255 konja, dok bi ona druga umjesto Mazdinog četverocilindraša trebala raspolagati s čak 525 konja iz „Small Block“ V8 motora.
Također je u planu i elektrificirati ovaj drogamobil, no oko te ideje konkretnih specifikacija još nema, pa ne bi trebalo nagađati oko njih, već samo reći „Bravo“ za autora ideje i projekta, te inovatora koji se u ovim dosadnim vremenima sjetio nečeg zanimljivog i barem nazivno novog.

I mi bi bili ponosni na ovaj projekt...ili napušeni...ili...zaboravili smo što.
I mi bi bili ponosni na ovaj projekt…ili napušeni…ili…zaboravili smo što.

Pretpostavka je da Renew Hemponair neće potaknuti revoluciju, jer su sile auto-industrije jednostavno prejake, ali tko zna…možda u neko skorije vrijeme auto-industrija barem u nekom od svojih segmenata ipak krene u nekom drugačijem smjeru.
…a do tada vrijedi pohvaliti ovu ideju i produkt, jer u krajnjoj liniji indijska konoplja od ljudi čini smješnija, zabavnija, opuštenija i kudikamo zanimljivija stvorenja, pa vjerujem da je takav slučaj i s ovom (nekad) Mazdom MX-5.
Samo nisam siguran u to koliko bi npr. bilo uputno ovaj automobil proslijediti prijateljima na tulumu.