Država nema love? Evo i zašto.

Treba li uopće reći da smo si (i dalje) sami krivi?

Gužve, zatvorene prometnice, ugašeni semafori, ukinuta taksi-stajališta, zabranjen parking...
Gužve, zatvorene prometnice, ugašeni semafori, ukinuta taksi-stajališta, zabranjen parking…

Ovih je dana u Zagrebu bilo burno. Tjedan su obilježile gužve, zatvorene prometnice i stres zbog svega toga. Gasili su se semafori, ukidala taksi-stajališta, zabranjivao se parking praktički posvuda, a ležeći policajci koje svi toliko volimo nestajali su s prometnica, ne bi li se guzice posjetitelja iz Turske zajedno s našim političarima kopiranih diploma na čelu s najslavnijom studenticom u Hrvata tijekom vožnjice ispražnjenim gradom osjećali udobno.
Uglavnom, tek je jedan dan prošao otkad je ´rvacka metropola bila pod okupacijom dečkiju u plavom i ćelavaca u crnim Audijima, a na pomolu je nova financijska katastrofa.

Detalji u Narodnim novinama 2016/S 002-0009042
Detalji u Narodnim novinama 2016/S 002-0009042

Naime, prije nekoliko dana je u medijima buknula nova afera – ona koja podrazumijeva za naše prilike i besparicu poprilično čudnu javnu nabavu i operativni leasing kojim se kupuje nekih 270 automobila. Detalji su objavljeni u Narodnim novinama pod brojem 2016/S 002-0009042, pa koga zanimaju detalji, neka slobodno zaviri. Mene više zanima global.

Milan Bandić - 52. zagrebački gradonačelnik
Milan Bandić – 52. zagrebački gradonačelnik

…a dotični global ide otprilike ovako…

Naš dragi gradonačelnik iz dijaspore (jer Grude i dalje ne smatram dijelom Hrvatske) i umalo predsjednik (što zorno pokazuje kakve smo kao narod zapravo ovce) već je otprije poznat po svojim afinitetima prema skupim i brzim automobilima. No za razliku od nas „običnih smrtnika“, dragi naš Milan svoje automobile ne plaća sam, već ih dobiva na korištenje, pa stoga nimalo ne čudi donedavno korišteni Volkswagen Passat R36 koji je očito prijeko potreban zbog svojih performansi i opreme. Da stvar bude bolja, s obzirom na to da u našim krajevima modifikacije na automobilima nisu striktno zakonski regulirane, već i dalje ovise o slobodnoj procjeni prometnog policajca ili djelatnika u stanici za tehnički pregled, priča s Passatom je malčice čudna, jer koliko znam, dotični crni automobil na sebi ima sportski ispušni lonac, kotače kakve VW nema u ponudi, te je poprilično spušten. Navodno je „pao“ i chip-tuning, ali kako za to nemam dokaze, ne mogu kategorički tvrditi da je tome tako. Uglavnom, da kojim slučajem netko od nas vozi takav automobil, kad-tad bi mu neka službena osoba prigovorila, napisala kaznu, „srušila“ na tehničkom ili pak skinula registarske pločice, no naš je gradonačelnik očito imun na takve situacije.
To zapravo i ne čudi baš pretjerano puno, jer s obzirom na promile u krvi za vrijeme vožnje, raznorazne afere, dolaske i izlaske iz zatvora, te sto i jedan prikaz tipičnog života naših političara, neki zakoni nisu čak ni okosnice, a kamoli pravila po kojima bi se ljudi popt Bandića trebali ponašati.
Eh kako lijepo glasamo svake četiri godine…

BMW serije 7
BMW serije 7

Dakle nakon svih fontana, zahoda čijim se cijenama ni NASA ne bi posramila, Holdinga koji je usprkos monopolističkom uređenju konstantno u minusu, te sto i jedne druge situacije, eto nam još jedne priče za koju je Bandić dao svoj potpis uz (najvjerojatnije) uzrečicu „idemo delat´“ – javna nabava automobila za gradske službe i podružnice Holdinga (koji je onako usput rečeno i dalje u minusu).
Koliko je poznato, u sklopu ove se javne nabave za nekih 44 milijuna kuna bez PDV-a kupuje ukupno 277 automobila, od kojih je većina sasvim normalna. No izuzev tih sasvim normalnih automobila u flotu će stići i neke SUV-prinove, te jedan BMW serije 7 u kojem će svoje dupe grijati sam gradonačelnik.
Naravno da dotični BMW u popisu opreme ima hrpetinu nepotrebnih stvarčica, no ono što najviše smeta je regulativa po kojoj taj automobil MORA imati MINIMALNO 230 kW i pogon na sva četiri kotača. Mora imati?!? Pobogu zašto?!? Nije li riječ o službenom automobilu ureda gradonačelnika, a ne o nekom mokrom snu auto-entuzijasta koji tu i tamo voli osjetiti snagu svog automobila?
Mislim, ispravite me ako griješim, no nekako si mislim da 230 kW nikome ne treba u gradskim gužvama, a na auto-cesti ionako postoje limitacije brzine postavljene na 130 kilometara na sat (odnosno 135, ako je za slušati Keruma). Dakle kome onda treba jedan takav automobil, ako se smije pitati?

BMW serije 7 - infotainment-sustavom upravlja se gestikulacijom ruke
BMW serije 7 – infotainment-sustavom upravlja se gestikulacijom ruke

S obzirom na snagu motora, za pretpostaviti je da je i oprema „na nivou“, no detalji donose i neke od stavki s popisa dodatne opreme koje se BMW serije 7 posebno naručuju, pa se tako u sklopu ovog gradonačelnikovog najnovijeg troška nalazi zračni ovjes, 19-inčni kotači, kamera za nadzor kretanja unazad i infotainment-sustav najnovije generacije s kojim se ne komunicira pritiskom na tipke, već pokretima ruku.
To u prijevodu znači da će službeni vozač imati itekako puno problema s radijom kada Bandić počne sa stražnjeg (grijanog i kožnog) sjedala mahati rukama i prakticirati svoj čudnovati i usiljeni oblik kajkavštine, no takav sustav u jednom ovakvom automobilu jednostavno „ide pod mus“, što bi  zapravo mogao biti lajt-motiv cijele priče.

Političari i marionete

Ono što pak nema veze s lajt-motivima, te ono od čega mi kao žitelji ove jadne zemlje i grada koji je predstavlja doslovce rastu očnjaci, svodi se na konstantno nabavljanje nečega što zapravo nikome nije potrebno i ne predstavlja ništa više od hira.
Živcira me što se uz raznorazna davanja koja mi opterećuju svakodnevan život i pretenciozne rečenice poput „kome je pre skupo, neka odseli iz metropole“ (što me pak smeta, jer nisam rođen u Grudama, nego u Zagrebu) vlastodršci konstantno troše naše novce na svoja izd*kavanja. Smeta me što u državi koju izjedaju korupcija, nezaposlenost i sva sila negativnosti vladajući sve to uvijek ignoriraju i razbacuju se (našim) novcima kao da ne postoji sutra.
Mislim, jasno mi je da se gradonačelnik Zagreba neće voziti u Smartu, ali mi nikako ne ide u glavu zašto za te politički motivirane marionete uvijek moraju vrijediti neka posebna pravila zbog kojih se konstantno izdvajaju iz naroda koji im je dao glas na izborima.
Jasno mi je i da su pojedini automobili iz državnog voznog parka nakon godina korištenja jednostavno dotrajali, te da ih je potrebno zamijeniti, no nije mi jasno na ovakav bezobrazan i egocentričan način naši novci odlaze na budalaštine koje će se zbog „zuba vremena“ već kroz koju godinu naći na javnoj dražbi, te će se novci i opet nemilo trošiti na nečije hirove i prepotenciju.

44 milijuna kuna
44 milijuna kuna

Realno gledano, 44 milijuna kuna na bazi jednog milijunskog grada nije strahovito velik novac, ali spoznaja da se u ovim teškim vremenima (o kojima vladajući tupe poput ploče koja preskače) umjesto solidarnosti pokazuje kompleks manje vrijednosti, jednostavno me izbacuje iz takta. I znam da u tome nisam jedini, no nažalost isto tako znam da kao „mali“ čovjek u svemu tome nemam nikakvog utjecaja.
Stoga je ovaj medij jedino mjesto gdje se neke stvari moguće reći javno i bez cenzure, pa ako već ništa drugo, bit će mi drago vidjeti što ostatak „malih ljudi“ poput mene kroz komentare ima za reći.
Sve ostalo ionako ispada nemogućom misijom, jer pojam poštenog političara u hrvatskoj predstavlja znanstvenu fantastiku kakve se ni Arthur C. Clarke ne bi sjetio.

Uglavnom, na kraju cijele ove priče ne znam što bih drugo rekao, nego „Bravo Milane“, jer nam je dotični po milijunti puta pokazao da „delanje“ u ovom gradu i zemlji potpada na posljednje mjesto u životu, te da je bitnije varati i krasti – i to što javnije, to bolje.

Nemojte se previše živcirati, jer to ionako nema smisla!
Nemojte se previše živcirati, jer to ionako nema smisla!

Pozdrav svim našim vjernim čitateljima uz poruku: nemojte se previše živcirati, jer to ionako nema smisla. Samo ćete si prouzročiti gastritis, a to je pak neisplativo zbog rastućih cijena zdravstvenog osiguranja koje zbog besparice u državi mora poskupjeti.
…a sad se ispričavam zbog odlaska od tipkovnice, jer mi je muka i odlazim u prvi raspoloživi WC zamišljati kako sam na mjestu od 22 milijuna kuna.

Neki su WC-i koštali kao da su od zlata...
Neki su WC-i koštali kao da su od zlata…